09.10.2006.
Tamo negdje u daljini...
Sivo nebo i sok od brusnice nevjerojatno dobro pomiješani s mutnim pogledima junaka na stranicama.
Zamotane minute u sate i raspadnuti koraci na mramornim stepenicama prevode mi njihove klevete.
Oči priljepljene uz uski đins i crvene usne su. Nacrnjeni kapci i demonski pogled postaju prošlost na jastucima, a sjene se igraju skrivača među pregibima na plahtama.
Razmaknutih usana lagano poteže sreću za sobom i nesigurnim koracima odlazi potjerana ljubomorom, znajući da će se jednom vratiti snažnija i ljepša.
Znam da bih trebala osjećati hladnoću zida kada se naslonim, ali ona se jednostavno zaustavi u vlaknima mojih šarenih majica kao i njegovi pogledi zapetljani u moju kosu.
Navečer skidajući leće iz očiju, skinem njegov lik i ostavim ga da se topi staroj tekućini, prepunoj otpalih trepavica i komadića tuge.
I razbijeni komadi povjerenja puze mi po zapešćima. Više nije tako teško pronaći dim među nakitom i prodati ga.
Nije teško pomiriti se s istinom kada si već toliko mrtva. I baciti cvijeće kada znaš da će to netko ionako napraviti umjesto tebe.
Zatvorite izlaze poeziji i seksu. Pustite slobodu iz kaveza sarkazma. Bacite definicije ljubavi u kantu za reciklažu smeća.
Neka sitna vlakna ostaju po prstima ljepljivima od čokolade i boje! Neka se oči mute od umora i režu vaša licemjerna blistava lica!
Pustit ću riječi da se igraju sa mnom i udisat ću prašinu s davno pročitanih knjiga. Posebnost ću utopiti u cedeviti i rakiji.
Više ne znam kako vjerovati Bogu . Kako piti tablete protiv bolova,tražiti dopuštenje za ubojstvo i karte za gledanje Plača Klaunova.
Uđemo li u amfiteatar njihove boli na ulazu dobit ćemo dozu sažaljenja i vrč suza.
Plavom tintom piše na papiru da su zatražili smrt svijeta i rađanje novog neba.
Ubijte je noćas, dovoljno je pratila snove. Crne kapku joj zatvorite i sjaj u očima ugasite!
Bacite mi nakon toga pod noge tjelesa savjesti da ih obojim u svoje boje i položim im na grobove cvijeće ubrano u mom vrtu.
Moj vrt je skriven. Među krvavim haljinama od baršuna, namrštenim obrvama i pojedenim karcinomima.
Tamo negdje u daljini.
Nikada se više neću kititi zvijezdama, nikada više vrištati krvlju.
Tamo negdje u daljini…