Ja sam sinoć htjela leći pod Zemlju.



I padala sam, dugo.
Smijala sam se. I letjela.

Njene oči su postajale sve manje,
otvarala je kapke sporo.
Nestajala je u dahovima sjećanja.

Kiseli miris kovanica je ostao dlanovima.
I miris ruma.
Bol u točkama na zjenicama.

Policija.
Osobna.
Plahi pogled. Više nema glazbe. Natjerali su ih da otiđu.

Ja sam bila sama sa strane.
Promatrajući njihova lica i lagane podsmijehe na usnama
izazvane malim čovječuljcima u plavim uniformama.

Gledali su kako pijemo, i smijemo se.
I nisu znali da mi znamo da je ubrzo kraj.
Mislili su da smo samo djeca.

rekla je: "Znaš što, tužna sam jer sam shvatila da ne mogu promijeniti svijet"

u kurac...