30.05.2006.
došao je nitko
Vrijeme je krivo.
I Sunce…
Sve su ulice sada žute i moja crna torba je postala siva.
Osjećaji su se grčili na površini votke,
I moje trepavice pod tvojim pogledima.
Gužvali su se osjećaji
I stiskali mom trbuhu.
Bježali smo mi od zločestog Svijeta
Sa sladoledom u ruci.
Bježali smo pred kapljicama vode
Iz Šarenog Vodenog pištolja.
Knjiga je ostajala hladna u mojim rukama,
I slušalice na ušima
Su nijeme bile / bez baterije/
A ja sam drhtala,
Na putu šljunka i opušaka.
I nisam nikako plakala
Iako mi nije bilo do života…
Smijala sam se,
I nije to bio smijeh na silu.
Ja mislim da nije…
Graditi vlastitu sreću, i ne vezivati je za tuđe riječi.
Pronaći svijet…
U sebi.
Moram. Sada. Odmah.
…
Možda malo kasnije…
Kada se odmorim...
odbijam biti zaljubljena...