trepavicama sam jutros,
odmah nakon sna,
razvukla svijetlost po mokroj cesti.

po hladnom mjesecu,
u obliku naranče
i dalje su šetali komarci.

htjela sam riječima izgraditi novi svijet;
u predgrađu glazbe.
sama se zavući u malu rupu
i s čuđenjem promatrati
Velike Prljave Ljude.

htjela sam u tišini čekati novi život.

trepavicama sam jutros,
od svijetlosti,načinila mač
i borila se njime cijeli dan.

dugo sam razvlačila smijeh
preko telefonske žice.
sama sam stvarala kišu.

i fotografirala ju.
odmah zatim.

trepavicama sam jutros
razvlačila svijetlost po mokroj cesti.
zvala je da se otrgne od mog zagrljaja.

¨¨žar u rukama¨¨
svijet se raspada na mom dlanu.