Opet mi donosi poklone umrljane krvlju,

A brada mu je načinjena od oblaka dima,

Cigareta među usnama.

Moj Djed Mraz.





Oči skrivene od pogleda,

Ruke pune ožiljaka i neodsanjanih snova.






Htjela sam mu danas reći koliko mi znači,

ali nisam mogla.

Nudio me čokloladom na ledenoj autobusnoj stanici.

on - Dječak Koji Je Zaboravio Plakati...




Koliko tuge u njegovim očima,

i priča o smrti u samo jednom dahu.

Zarobljen u smijehu,

i podčinjen razlozima

izlazi...

...iz male kutije nazvane Tobom...

VAMA...




Pokazala sam mu svijet.

Onaj koji ja vidim...

Pitao me koliko je stvaran taj Moj Svijet...




Nisam znala odgovor,

samo sam nerazumno promrmljala

SRETAN BOŽIĆ

i nastavila dalje...