nepoznate ruke grubo me tjeraju u wc.

hladno je i usko. i strah me...



i moja nevidljiva snaga postaje otirač za njihove cipele

pune novih,blatnih predrsuda.



ne želim opet umirati zbog igre...

svađe...






zahvaćam ledenu vodu,

prinosim je ustima...



ne mogu piti...


ali znam,

jednom ću poljubiti nebo.

a do tada ću se skrivati,

i pričati jezikom destrukcije.


znate,

jednom sam zbilja vjerovala u boga,

u nešto dobro...

jednom



a sada samo

odlazim...

i ostavljam trag...

Poljubit ću Nebo... znam