Zašto traže boga u materijalizmu?

Neće ga naći.

Stalno ga spominjući,gubi smisao.

Veličajući ,proklinju ga i ubijaju.

Bore se za njega ,a on je već tu,u nama.Navlačim rukavice na

promrzle prste i krećem novim cestama.

Tamo će biti toplo.

Sama sebi stvaram prostor i ograđujem se riječima od tuđih uvreda.

Smijem se nekom klincu koji zaprepašteno bulji u mene.



Mir.




U bučnom autobusu svačije misli lete po plafonu.

Izlaze,jedan,po jedan.

Trljam oči crvene od umora, site svijetla.

Miris lavande na rukama,

I skliski sapun na mojim usnama. Buđenje na uvijek istim,

neprepoznatljivim mjestima,ispale perle iz kose.

Koje bogatstvo misli pomiješano u svakoj riječi koju podstavljaš pod mene.

Grebem san s očiju, želeći Ti pokloniti

svako novo dobro jutro u mom životu.

A koliko će ih biti?

Dva,

Pet,

Nula??





Ostali su samo panjevi,sada sjedimo na asfaltu,i pijemo nekvalitetno vino.

Od kuda dolazi ta gorčina?

Nestabilnost vrišti u mojim koracima,

Vidimo cestu,ali ne znamo njome proći. Gledam vječni osmijeh na njegovim usnama

I opet iznova se čudim mekoći njihovih snova…

Opet iznova umirem pod njihovim pogledima,

Odbijajući postati odrasla…