svilenim stopalima gaziš po lokvama...

dugo sam mislila da ne mogu izdržati sama!
sada hodam uz rub pločnika ,mirišem ljude,aute,vrijeme...

kažem mu: -danas miriše na kišu...ponovo!
smiješi se... valja poglede po mojim obrazima,grize me mislima...


a oni sa saželjenjem u očima,
tiho me pitaju s kim razgovaram.
pokazujem bez riječi na (prazno) mjesto pokraj sebe gledajući u nebo.

odmiču se od mene s podsmijesima.
ne vjeruju mi ,ali on zbilja jest tu...






tijelo više nije moje,
gletko klizi po papiru stihova.
šuljamo se iz rečenice u rečenicu
kao djeca ostavljena na rubu života.
prelaziš kosom po mojim ožiljcima.

¨¨klanjamo se kultu Leptira¨¨
i tiho uranjamo u ledeni pijesak smrti...
...Skupa.

nestajemo / umiremo / rađamo se...