mirišem kišu.
pogled na crveno nebo skreće pozornost s mojih modro-plavih ruka i usana.
drhtim.
noć je hladna.
stojim naslonjena preko bolničkog prozora.
u pluća uvlačim dugo željeni dim cigarete,
osjećam kako struji do dna moga bića i ponovo se vraća...
izlazi kroz usta i nos.
sviježi zrak mi godi, duboko dišem.
kiša počinje padati. šušti.
gledam bolničko dvorište.
crvene pločice dobivaju ukrase.
kiša crta.i ja pokušavam nešto nacrtati pogledom.
ne ide mi. odustajem.
prelazim na oblake,tražim oblike.
ne mogu. nebo je previše bijesno, crveno.
grmi.
ovo me podsijeća na ljeto prije nekoliko godina.
tada sam bila sretna.
strah me.drveće je nekako tamno.
zlokobno.
ništa se ne čuje. samo kiša.
ne prolaze čak ni automobili.
tužno je.tiho.
cigareta dogorjeva. gasim je.
mirišem još jednom prije nego zatvorim prozor.
sviđa mi se. ljetni miris.

vraćam se u krevet.
mirišem na duhan i na kišu.
tiho je.tužno.zlokobno.