Ponovo je počeo uzimati droge, izazivati vraga. Ja sam utonula u svijet mora. Opet i iznova bih gledala kako ga privodi policija, gledala kako koristi krv koja mu se cijedi iz zgloba ruke da napiše svoj epitaf na bijelom platnu,osjećala zemljotres,gledala kako se nebo urušava…
Nisam to više mogla trpjeti.
Jedne večeri kad je bacio špricu,otpustio gumenu cijev na ruci i legao na pločice u kupaonici uzela sam pojas,otišla do njega i zavezala mu ruke…
-što god mi napravila…nikad te neću kriviti. Volim te, čuješ li me? Volim te.-mrmljao je. Potom mu je glava pala na stranu i izgubio je svijest.

Potonula sam na pod, spustila glavu među ruke , a suze su mi se provlačile kroz pukotine prstiju i klizile poput sreće koja se jednostavno dogodi ljudima i koju se ne može tražiti s prethodnom navikom.
Gledajući ovog dječaka bez svijesti, moju ljubav slomljena srca u toj ledenoj kupaonici, jedino što sam mogla napraviti bilo je plakati dok mi se grlo ne stegne.
Tko je kriv za to? Htjela sam pronaći nekoga koga bih mogla kriviti za sve kako bih imala nekoga koga bih mogla mrziti i na koga bih mogla usmjeriti svoj gnjev.



…moje vruće,vruće usne su ostavile otisak na njegovu hladnom, hladnom tijelu koje je isijavalo bijelo. Znala sam…
kroz staklo njegove sobe gledala sam u tijelo moje ljubavi koje je visilo,tako beživotno. Gledala sam dugo.
Suze su mi preplavile lice i grizla sam vrhove prstiju. Povikala sam : - budalo jedna!-
Nije reagirao. Bio je mrtav,a bila sam i ja.

NIKAD NEĆE UPOZNATI UŽAS KOJI SE NALAZI DUBOKO U NJENOM SRCU, NITI ŽUDNJU KOJU NI SMRT NE MOŽE SAVLADATI. NJEZIN ŽIVOT ĆE ZAUVIJEK BITI PIŠTOLJ ŽUDNJE, SPREMAN OPALITI I UBITI SVAKOG TRENA…


Posljednji tren
Vidjela sam tvoje lice
Povrh tame
Povrh boli
Povrh daha koji si ispustio na staklu
U srcu noći… sanjajući tugu
Moja usta zapečaćena su
Više ne mogu reći zbogom