srijeda, 28.07.2021.
Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću
Naslov: Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću
Autor: Jana Krišković Baždarić
Svibanj 2021.
258 stranica
Bela Lang, što reći o njoj, a da Vam previše ne otkrivam. Nasmijala me, naljutila, oduševila, nadahnula, rasplakala i to sve u jednoj knjizi od 258 stranica.
Radite posao kojega nikako ne volite, zatim dobite poslovnu priliku, bez puno sredstava na računu, jeste voljni ostaviti sve za sobom, spakirati kofere, otići u nepoznato i potražiti svoju sreću drugdje?!
Bela Lang je to napravila, iako je na tom putu bilo puno padova, uz upornost je uspjela, stekla jako dobrog i iskrenog prijatelja te ljubav svoga života.
Knjiga je drugačija od svih koje sam do sada pročitala. Ima po malo svih elemenata drugih žanrova u njoj i vjerujem da je autorica to namjerno htjela postići. Moja je preporuka da ju svakako pročitate jer sam u citatima našla sebe.
Ocjena 5/5
Neki od citata:
"Najbolje što sam dobila jest: 'Bit ćemo slobodni zadržati Vaš kontakt.' Sranje. Moj kontakt do sada je već postao kao kurvino dupe."
"Jedino slučajno u slučajnosti jest naš osjećaj da se nešto dogodilo samo od sebe, bez ikakva razloga. Taj varljiv osjećaj. Naglo pomislim da za sve oni što naoko zaista izgleda slučajno postoji itekako dobar razlog."
"Fascinirao nas je gradić Asfeld, dnevni list Asfeld Vista u kojem Bela radi i iskreno priča o mladoj ženi koja silno želi pronaći sebe. Njezina je priča vrlo insprirativna i nadasve stvarna i u ovom trenutku ne mogu zamisliti bolju osobu koja će potaknuti mlade žene na upornost u ostvarivanju svojih ciljeva, pa ako baš želite i snova."
"Pomislim koliko smo često znali čuti onu sreća spaja ljude, i prvi puta zapitam se je li to zaista istina? Je li sreća iznenada postala luksuznija od bilo kakvih materijalnih bogatstava? Spaja li sreća mene i Val, ilu nas u ovom slučaju razdvaja? Ovdje ne mogu otvoriti svoj džep i na stol joj poput novaca istresti komad sreće da bi ga i ona imala. Koliko god joj svoje sreće htjela dati, to će na kraju opet ostati isključivo moja sreća. Ona će svoju morati pronaći sama. Nedjeljiva je i bira jednog vlasnika. Rasplinula je naš svijet u kojem smo o njoj razgovarale i pokušale je pronaći. Prvi put shvatim da nas je sreća razdvojila."
"Slušala me sa zanimanjem koje je bilo slično kao da je čitala neku uzbudljivu knjigu. Onog trenutka kad ju je zatvorila, vratila se svom životu i polako je zaboravlja. Utjecaj na njezin život imala je samo u onom trenutku dok ju je čitala."
"Možda i razumijem onaj dio u kojem te ubija ono što voliš. Onaj dio u kojem si spreman napustiti sve, iako ne znaš hoćeš li time samom sebi presuditi."
"Osoba koja mi je dala najbolji savjet na svijetu ne može donijeti pogrešnu odluku."
"Ne znam što donosi sutra, ali iz tog razloga to ovo danas čini prokleto uzbudljivim!"
"Koji put trebamo samo zakoračiti i prijeći preko nekog praga, proći kroz neka vrata kako bismo razotkrili drugu stranu nečega. Ne nužno boljega. Samo drugačijega. Ipak, baš kao i ova hotelska, tako i u ona u nama, vrata će nam se otvoriti kada budemo spremni i kada nas iza njih bude imao tko dočekati. Makar to bili mi sami."
"Loše vino i loše odluke uvijek treba mijenjati."
"Sve je isto, a ništa nije isto, izgovorim blijedo gledajući pred sebe."
"Moja Dorothy, Prestani se gristi. Napravila si najbolje što si mogla (luđakinjo)! Idemo sada naprijed! Put your red shoes on, because there's no place like home."
"Budi odmjerena, ne ispituj, udahni i smisli način da se ne uvališ u sranje."
"Ne zamjeram više svima onima za koje sam nekoć mislila da nisu napravili mjesta za mene. Jer, čovjek, naposljetku, prestane kriviti sve, kada prestane kriviti sebe. Prestane zamjerati drugima, kad više ne zamjera sebi."
"Kad-tad vratiš se u stvaran život, sve je to lijepo, ali...život je jednostavno takav, stvaran i težak. Sve ono drugo samo su trenuci."
"Ali na kraju shvatiš da su neke stvari jače od granica naših osobnih igrališta. Da, njegovo je u usporedbi s mojim izgledalo poput najvećeg stadiona na svijetu, ali koji put čovjek shvati da se želi igrati baš s onom koja se nalazi u onome malom dvorištu na rubu toga istog stadiona. Želja počinje rasti, a taj dječak, čiji je cijeli stadion, samo razmišlja koliko bi se rado igrao u malom dvorištu s onom djevojčicom. Stadion u tom trenutku postane jedno veliko i tužno mjesto. Možda se varam, ali ti si voljela što imaš nekoga s kime možeš trčati tim stadionom. Ipak, znaj da to nije jedino igralište na svijetu. Zaslužuješ bolje Mags. Tvoj je cijeli stadion. Možda netko u njega zakorači, a možda ga i ti zbog nekoga odlučiš napustiti. Tko zna što se sve može dogoditi?"
Oznake: recenzija, bookstagram, čitajmodomaće, books, books2021, bookblogger, booksblog, booklover, booknerd, knjiga, knjigoljupci, knjigoljupka, volimknjige
- 15:04 -