utorak, 28.10.2025.
Žena koju je vezao
Naslov: Žena koju je vezao
Autor: Gđica Blogerica
Izdavač: Vlastita naklada
2025. godina
236 stranica
Ovu knjigu sam doslovno progutala u jednom danu. Od prvih stranica me osvojila – onim tihim nemirom, napetošću i emocijama koje osjetiš u trbuhu dok čitaš.
Priča o Zoji, ženi koja sjedi nasuprot inspektoru i govori o svom tajnom odnosu s Vukom – muškarcem u bijegu – odmah mi je ušla pod kožu. Svaka njihova scena nosi toliko strasti, povjerenja i boli.
Njezin odnos s Vukom nije samo priča o ljubavi i želji – to je borba između razuma i osjećaja, između tame i svjetla, između onoga što zna da ne smije i onoga što cijelim bićem želi. Kako priča napreduje, iza svake njihove strasti otkriva se njezina ranjivost, prošlost i borba sa sobom.
Ono što me posebno dirnulo je koliko je ova knjiga iskrena. Nije uljepšana, nije „nježna“ u klasičnom smislu, ali ima dušu. Likovi su sirovi, stvarni, puni kontrasta kao i stvaran život. Spicy dijelovi nisu samo erotika, oni nose emociju i značenje, prikazuju njezinu potrebu da osjeti, da živi, da se preda.
Žena koju je vezao me natjerala da razmislim o granicama ljubavi, o slobodi i o tome koliko smo spremni riskirati da bismo bili istinski živi.
To nije samo ljubavna priča – to je priča o ženi koja prkosi, koja se ne boji osjećati i koja na kraju shvaća da snaga ne znači uvijek kontrolu, nego ponekad i prepuštanje.
Ako volite romane puni emocija, tame, strasti i dubine – ovu knjigu jednostavno morate pročitati. Mene je dirnula, uzdrmala i ostavila s onim poznatim osjećajem praznine kad shvatiš da si upravo pročitao nešto što će te još dugo pratiti.
- 19:43 -
subota, 25.10.2025.
Neparni broj
Naslov: Neparni broj
Autor: Leonarda Kokorić
Izdavač: Vlastita naklada
2024. godina
110 stranica
Priznajem, na samom početku trebalo mi je vremena da “uhvatim konce” priče. Nisam se odmah snašla među likovima. Čim se ufurala u radnju, bilo je bolje da shvatim tekstove.
Knjiga govori o ljudima, njihovim odlukama, slabostima i pogreškama. O trenucima kad život promijeni smjer i o onim tihim borbama koje svatko vodi u sebi. Autorica nas uvodi u svijet u kojem ništa nije crno-bijelo, u kojem se emocije prelamaju između ljubavi, boli i nade.
Posebno mi se svidjelo što su likovi stvarni – nisu savršeni, baš kao ni mi sami. Njihove misli i osjećaji djeluju iskreno, gotovo opipljivo.
Ako volite priče koje te podsjećaju koliko su emocije složene, koliko je život krhak, ali i koliko u svemu ima ljepote – Neparni broj je knjiga koju bi svakako trebali pročitati.
- 16:58 -
četvrtak, 23.10.2025.
Haglovi
Naslov: Haglovi
Autor: Jelena Živić
Izdavač: Morana
Rujan 2025. godina
242 stranice
Iskreno, ispočetka mi je bilo teško ući u samu priču. Nije mi bilo lako pratiti događaje ni povezati sve likove, ali kako sam listala stranice, sve me više vuklo da čitam još i još. Ono što je u početku bila zbunjenost, s vremenom se pretvorilo u znatiželju, a onda u pravo divljenje.
„Haglovi“ donose priču o ženi koja se povlači u osamu, u kuću pokraj rijeke, tražeći mir i novi početak. No taj mir ubrzo zamjenjuje tjeskoba i sumnja, a u toj šumskoj tišini počinju se otvarati slojevi njezine prošlosti i istine koje nisu nimalo lagane. Svaki novi susret, svaka misao i osjećaj postaju sve dublji i mračniji, dok se granica između stvarnosti i iluzije polako briše.
Dina mi je na trenutke bila bliska, a na trenutke strana, kao da sam i sama s njom prolazila kroz nemir, strah i sumnje. Njezina potreba za mirom i bijegom od svega poznatog dotaknula me, jer u svima nama postoji taj dio koji ponekad samo želi pobjeći negdje daleko. Nikola me zbunjivao, ali i intrigirao - tajnovit, nepredvidiv, s onom tihom napetošću koja te tjera da prelistaš još samo jednu stranicu.
Kako su se stranice nizale, sve sam dublje tonula u priču, osjećajući neizvjesnost i laganu jezu koja se provlačila kroz svaku rečenicu. Mjesto radnje postalo mi je blisko, gotovo stvarno — mogla sam ga zamisliti, osjetiti njegovu tišinu i nemir. Kad je došao kraj, ostao je osjećaj praznine i nevjerice, onaj trenutak kad ti treba malo vremena da se vratiš u stvarnost.
„Haglovi“ su knjiga koja ne dopušta ravnodušnost. Dirne te, uzdrma i natjera da preispitaš što je stvarno, a što ne. Ako voliš priče koje bude emocije i ruše očekivanja, ovo je roman koji vrijedi pročitati i doživjeti.
- 11:00 -
ponedjeljak, 20.10.2025.
Tarin put
Naslov: Tarin put
Autor: Gđica Blogerica
Izdavač: Vlastita naklada
2025. godina
168 stranica
Kada sam završila knjigu, u meni je ostao osjećaj mira. Onaj tihi, lijepi mir koji osjetiš kad znaš da je netko pronašao svoj put pa makar prošao kroz bol da bi do njega stigao. Tara me osvojila svojom snagom i jednostavnošću. Nije savršena, ali je stvarna. U mnogim njenim razmišljanjima i odlukama prepoznala sam dio sebe, pogotovo u trenucima kad mora stati, disati i odlučiti što zapravo želi.
Njezin brak s Filipom i sve što se dogodilo nakon raspada, prikazano je iskreno i životno. Taj trenutak kad shvatiš da se nešto što si gradio raspada pred tobom, autorica je prenijela s puno osjećaja i razumijevanja. Iako su njih dvoje imali svoje trenutke, bilo mi je drago što je Tara odabrala sebe, što nije ostala tamo gdje se više ne može rasti.
Odlazak na otok bio je pravi trenutak za nju – odmak od svega, ali i povratak sebi. Upoznavanje Edija, kapetana taksi brodića, donijelo je u priču svježinu, ali i podsjetnik da novi počeci dolaze kad im dopustimo.
Posebno me dirnulo prijateljstvo s Reom. Njihov odnos je iskren, topao, onakav kakav svaka žena zaslužuje imati uz sebe – netko tko te ne osuđuje, nego te razumije, tko zna kada treba šutjeti, a kada te natjerati da prodišeš.
Autorica piše jednostavno, ali srcem. Bez previše riječi uspije prenijeti emocije koje te dirnu. Osjetila sam toplinu, razumijevanje i tiho ohrabrenje kroz svaku stranicu.
"Tarin put" nije samo priča o raspadu braka ili novoj ljubavi. To je priča o hrabrosti, o pronalaženju sebe i o ženi koja he naučila staviti sebe na prvo mjesto.
Ako voliš tople, iskrene i životne priče o ženama koje se ne predaju, nego ponovno pronalaze svoj mir, ovu knjigu svakako trebaš pročitati.
- 16:58 -
subota, 18.10.2025.
Karlina priča
Naslov: Karlina priča
Autor: Gđica Blogerica
Izdavač: Vlastita naklada
2025. godina
187 stranica
Teško je opisati ovu knjigu, jer nije samo priča – ona je osjećaj. Od prvih stranica imala sam dojam da čitam nečiji život, stvaran i neuljepšan. „Karlina priča“ me zaboljela, ali me i nekako smirila. Kao da me netko razumio, bez da sam išta morala reći.
Karla je žena koja se prepoznaje u mnogima od nas – umorna od sumnje u sebe, nesigurna u vlastitu vrijednost, ali ipak dovoljno hrabra da traži promjenu.
Kad odlazi iz rodnog grada, ne bježi od drugih, nego od onog osjećaja praznine koji već dugo nosi u sebi.
U novom gradu i novom poslu susreće Filipa – čovjeka koji joj pruži pažnju i toplinu, ali i onaj poznati osjećaj da će opet biti ona koja više daje nego prima. Nije to ljubavna priča iz snova. To je priča o zaljubljivanju u pogrešno vrijeme, o srcu koje ne zna stati i razumu koji prekasno progovori.
Kroz Karline emocije vidimo koliko zna biti teško voljeti nekog, a pri tom ne izgubiti sebe.
I koliko je lako povjerovati da nas netko vidi, a zapravo samo gledamo kroz različite oči.
Paralelno s time dolazi i Marta, njezina sestra – tiha, umorna, zarobljena u braku koji guši.
Dok čitaš o njoj, osjetiš težinu života koji nije onakav kakav si sanjao, ali u kojem i dalje pokušavaš naći smisao.
Dvije sestre, dvije žene, dva puta – i obje pokušavaju izdržati.
Ono što ovu knjigu čini posebnom je iskrenost. Ništa nije prenapuhano, ništa nije izmišljeno da bi zvučalo lijepo. Sve je onako kako stvarni život izgleda – s pogrešnim odlukama, krivnjom, nadom i onim sitnim trenucima u kojima se vidi svjetlo.
Preporučujem je svima koji su ikada sumnjali u sebe. Svima koji su voljeli, izgubili i mislili da više ne mogu. Ovo nije knjiga koja nudi bijeg od stvarnosti – ona te suoči s njom, ali na način koji liječi. Jer „Karlina priča“ nije priča o savršenoj ljubavi, nego o stvarnom životu. O tome da nas bol ne definira, nego oblikuje, da nakon svega i dalje možemo naučiti voljeti sebe.
- 19:16 -
četvrtak, 16.10.2025.
Pogrešna
Naslov: Pogrešna
Autori: Inna Moore, Kiki Knox
Izdavač: Vlastita naklada
2020. godina
300 stranica
Inna Moore me još jednom podsjetila zašto volim njezine knjige – jer su stvarne, emotivne i pune likova koji griješe, ali vole svim srcem. "Pogrešna" je priča koja počinje kao pogreška, a pretvori se u nešto puno dublje.
Damir Maraš je muškarac koji zna što želi – ljubav, brak, obitelj, miran život. No planovi mu se sruše u trenutku kad otkrije partneričinu nevjeru i gotovo slučajno, upozna Stelu – mladu studenticu koja mu se uvuče pod kožu više nego što bi smio priznati. Jedna pijana noć promijeni sve. Kad sazna da će postati otac, sve se u njemu slama i gradi ispočetka.
Stela, s druge strane, ima svoj savršeno isplaniran život – fakultet, karijeru, brigu za obitelj. Ljubav nije dio njezina plana, a pogotovo ne s muškarcem koji nosi prtljagu iza sebe. No sudbina ima druge namjere. Njih dvoje ulaze u dogovor koji bi trebao biti samo privremen, ali emocije ne poštuju dogovore.
Najviše me dirnulo to što je Inna kroz njihove pogreške pokazala koliko je tanka linija između „krivo“ i „pravo“. Kako jedan trenutak može promijeniti sve što si mislio da znaš o sebi i o ljubavi. Damir i Stela su likovi koji te natjeraju da im oprostiš sve, jer ih razumiješ – njihovu ranjivost, strah i želju da pronađu sreću, makar na pogrešan način.
Knjiga me držala od prve do posljednje stranice. U nekim dijelovima sam se smijala, u drugima me stezalo u grlu. Inna je i ovaj put spojila nježnost i strast, nesigurnost i hrabrost, i sve to zapakirala u priču koja se ne zaboravlja.
"Pogrešna" je podsjetnik da ljubav ne dolazi uvijek onako kako je planiramo. Ponekad dođe kao kaos, kao pogreška, ali u njoj pronađeš ono što si cijeli život tražio.
- 13:44 -
ponedjeljak, 06.10.2025.
Sedam mjeseci Maalija Almeide
Naslov: Sedam mjeseci Maalija Almeide
Originalan naslov: The Seven Moons of Maali Almeida
Autor: Shehan Karunatilaka
Prevela: Ana Josić
Izdavač: Lumen
Studeni 2024. godina
413 stranica
Moram priznati da mi ova knjiga nije bila najlakše štivo. Radnja kreće odmah naglo – Maali je mrtav i pokušava dokučiti tko ga je ubio, a ja sam se u prvim poglavljima često pitala jesam li dobro pohvatala sve niti. Trebalo mi je vremena da uđem u taj svijet između života i smrti i da se priviknem na stil pripovijedanja.
Unatoč toj početnoj borbi, knjiga mi je na kraju ostala zanimljiva jer kroz Maalijevu priču proviruje puno dublja slika – o zemlji obilježenoj ratom, o ljudima koji nestaju, o tome kako se istina često skriva. Najviše mi se svidjelo što, iako je tema teška, autor ubacuje dozu ironije i crnog humora, pa priča dobije drugačiji ton i ne djeluje potpuno sumorno.
Za mene je to bio susret s knjigom koja nije jednostavna ni lagana, ali nosi težinu i poruku. Nije ona od koje se ne možeš odvojiti, ali drago mi je što sam joj dala priliku jer me podsjetila koliko književnost može biti i ogledalo stvarnosti, a ne samo bijeg od nje.
"Struja je jedini Bog kojeg vrijedi upoznati."
- 15:24 -