petak, 18.07.2025.
Sebe sam čekala
Naslov: Sebe sam čekala
Autor: Katarina Šarić
Izdavač: Asia
Listopad 2024. godina
135 stranica
"Ali znaš, baka i dalje drži tvoju fotografiju među najvrijednijim stvarima,
Onu koju si joj ostavio za uspomenu."
Čitajući knjigu, imala sam osjećaj kao da čitam nečiji dnevnik, ali ne onaj skriveni, stidljivi, nego onaj hrabro ogoljeni. Pjesme su prožete stvarnim emocijama – ljubavlju, boli, gubitkom, nadom – i kroz njih sam se u mnogim trenucima prepoznala.
"Postoje tako oni neki trenutci
za koje znaš,
još dok se događaju,
da već postaju uspomena,
koju nježno pospremaš u džep svog srca."
Zbirka je posvećena Djevojčici i Dječaku i ta nit koja ih povezuje proteže se kroz sve pjesme. Posebno mi je ostao u mislima detalj iz prve pjesme – stihovi su složeni tako da početna slova tvore riječ Dječak. Nježna i osobna gesta, baš kao što je i cijela zbirka.
"Vidiš li još u meni onu koje više nema?
Od nje ostala je samo ljetna sjena i morska pjena."
Podijeljena je u četiri dijela, ali meni je djelovala kao jedno putovanje – kroz uspomene, kroz čežnje, ali i kroz rast. More se često pojavljuje u stihovima, i ne kao kulisa, nego kao podsjetnik na sve ono što nas oblikuje. I to more sam i ja osjetila – u slikama, u riječima, u tišini između redova.
"Raspali smo se
jer nikad nismo ni bili
dijelovi koji si pripadaju."
Ono što mi je posebno važno – stihovi nisu nakićeni, nema teških riječi ni nepotrebnih fraza. Sve je iskreno, jednostavno i jako – baš zato što dolazi iz srca. Čitajući, osjetiš da je svaka pjesma proživljena, ne napisana "reda radi", nego iz potrebe da se nešto pusti van, da se zaliječi.
"Da sjedim s tobom uz more
i starimo polako."
Zbirka se zove Sebe sam čekala i dok sam je čitala, shvatila sam da možda svi mi, na neki način, čekamo sebe. Možda ne znamo točno što tražimo, možda se godinama zaobilazimo…ali ovakvi stihovi natjeraju te da zastaneš, pogledaš u sebe i priznaš si sve ono što si šutke nosila. I baš zato – ova zbirka ostaje s tobom i kad je zaklopiš.
"Nisam sigurna kamo idem,
ali znam da je put bitniji od destinacije.
Pa idem glavom kroz zid.
Nekad sa smijehom.
Nekad sa suzama.
Nekad hrabra.
Nekad ustrašena.
Ali uvijek svoja."
- 19:05 -