nedjelja, 15.06.2025.
Oblaci su moja jedra
Naslov: Oblaci su moja jedra
Autor: Dunja Šaran
Izdavač: Asia
Travanj 2025. godina
158 stranica
"Učini mi se da osjetim miris tvoje vrele pite od jabuka u one hladne, jesenje večeri."
Kada sam posegnula za ovom knjigom, nisam imala velika očekivanja. Nisam znala puno o samoj knjizi, ali naslov me odmah privukao. 'Oblaci su moja jedra' zvučalo je kao nešto nježno, a snažno i bila sam u pravu.
"Život krade, more vrati "
Od prvih stranica, osjetila sam da ulazim u nečiji svijet, ali ne onaj izmišljen ili dalek, već vrlo stvaran i blizak. Kao da ti netko prvi put dopušta da zaviriš iza zatvorenih vrata, bez pretvaranja, bez uljepšavanja. Dunja piše s nevjerojatnom iskrenošću, ali i s dozom suzdržanosti koja tjera na poštovanje. Ne nudi sve odmah. Njeni tekstovi traže da zastaneš, da slušaš, da osjetiš.
"Sjeti se tko si i ustraj, jer baš takva trebaš biti."
'Prvi val' me najviše pogodio. Ne zato što je tužan, već zato što je duboko ljudski. U tim proznim zapisima osjetila sam borbu koju svi u nekom trenutku vodimo – između onoga što jesmo i onoga što mislimo da bismo trebali biti. Dok sam čitala, prepoznavala sam vlastite misli u njezinim riječima. Strahove koje ne izgovaramo naglas. Želje koje potiskujemo i tišine u kojima često ostajemo sami sa sobom.
"Daj, pusti više i pametni i obični sat. Prestani život gledati kroz brojeve. Nije bitan broj koraka, nego gdje i s kim si ih napravio."
More, brodovi, traganja, povratci… sve te slike Dunja koristi kao simbole, ali bez težine. Nema tu velikih metafora koje se nameću. Sve dolazi prirodno, nenametljivo. Uvlači te polako, ali duboko. Dok čitaš, kao da i sam krećeš na put. Ne znaš kamo točno ideš, ali osjećaš da si na pravom putu.
Drugi val' je poetski, mekši, ali ništa manje iskren. U tim stihovima nisam uvijek odmah razumjela što autorica želi reći, ali sam svejedno osjećala. Mislim da je to ono najvrijednije, kada riječi ne traže razum, nego dodiruju srce. U tim pjesmama ima puno nježnosti, puno prisutnosti. Kao da govori: „Evo me, tu sam, i ja osjećam slično.“
Knjiga nije ona koja se čita na brzinu. To je knjiga koju treba osjetiti. Nema u njoj velikih preokreta, ni dramatičnih obrata, ali ima istine, ima srca i kad jednom uploviš u njezin svijet, nešto u tebi ostane malo mekše, malo mirnije.
Za mene, ovo nije bila samo knjiga, nego iskustvo i vjerujem da će za svakoga tko joj pristupi otvoreno, to iskustvo biti drugačije, ali jednako važno.
"Pazi,
možda ću kao mala zaigrana vještica
baciti na tebe svoje čini."
- 19:47 -