subota, 31.05.2025.
Nadaj se
Naslov: Nadaj se
Originalan naslov: Spera
Autor: Papa Franjo sa Carlom Mussom
Prevela: Snježana Husić
Izdavač: Znanje
Veljača 2025. godine
307 stranica
Ne morate biti vjernik da biste se pronašli u ovoj knjizi. "Nadaj se" nije propovijed, nego život ispričan bez filtera – topla, iskrena i duboko ljudska autobiografija Pape Franje.
Na svakoj stranici osjeti se da ovo nije priča o “svetom čovjeku”, već o običnom dečku iz Buenos Airesa – koji se zaljubljivao, griješio, učio, sumnjao, smijao se i žalio. Da, Papa piše i o ljubavi – priznaje da se kao mladić zaljubljivao, bez drame, bez opravdavanja. I upravo takvi trenuci čine ovu knjigu bliskom.
Ono što posebno osvaja je njegov odnos prema pogreškama. Piše o njima bez patetike, s dozom tuge, ali i razumijevanja. Ne kao da se ispovijeda, nego kao da sjedi preko puta vas i kaže: “I ja sam ful’o, ali ideš dalje.”
Priča i o djetinjstvu, o susjedima, o useljenicima, o mirisima i ulicama koje su ga oblikovale. O oduševljenju za svećenički poziv, ali i o onome što mu je teško padalo kao crkvenom čovjeku. Kritičan je – i prema sebi, i prema Crkvi – što rijetko viđamo iz takvog pera.
Najviše ostaje u glavi rečenica:
“Autobiografija nije naše privatno pismo, nego putna torba. A sjećanje ne govori samo o onome što je bilo, nego i o onome što nas okružuje. Ne govori samo o onome što je bilo, nego o onome što će biti."
Točno tako i ova knjiga funkcionira – nije samo pogled unatrag, nego stalno pita: “A što sad?”
Pisano jednostavno, toplo, bez teških riječi. Čita se kao duga poruka nekoga tko vam želi prenijeti nešto važno, a ne vas uvjeriti ni u što.
Ako tražite knjigu koja ne moralizira, ali vas natjera da zastanete, promislite i možda pronađete dio sebe u nečijem tuđem životu – ovo je to. I možda, u ovom kaosu oko nas, malo nade baš dobro dođe.
- 18:55 -
Kako uspješno zakopati muža
Naslov: Kako uspješno zakopati muža
Originalan naslov: The Best Way to Bury Your Husband
Autor: Alexia Casale
Prevela: Iva Ušćumlić
Izdavač: Fokus
Travanj 2025. godina
307 stranica
Ova knjiga me potpuno uvukla već nakon par stranica. Nije to samo priča o jednoj ženi koja pukne – to je priča o mnogima. O ženama koje su godinama trpile, prilagođavale se, gurale stvari pod tepih jer „tako treba“ i jer „nije baš toliko strašno“. Ali svaka ima svoju granicu. I kad jednom pukneš, teško se praviš da nije ništa bilo.
Sally mi je bila baš ono – realna. Nije superjunakinja, nije hladnokrvna, ne zna što točno radi, ali zna da mora nešto napraviti. I u cijelom tom kaosu, najviše me dirnulo to što nije ostala sama. Upozna druge žene koje su, svaka na svoj način, prošle isto ili čak gore. I ne trebaju im velike riječi – dovoljan je pogled, tišina i ono prešutno „znam kako ti je“. Iz toga se rađa neko čudno, ali jako iskreno prijateljstvo koje mi je bilo srce cijele knjige.
Njihovo druženje je puno sarkazma, dosjetki, panike i povremenih trenutaka potpune zbunjenosti – ali sve to je tako stvarno. Nisu to savršene žene, nisu čak ni „pozitivni“ likovi u klasičnom smislu, ali su žene koje su uzele stvari u svoje ruke jer više nisu mogle drugačije. I koliko god njihove odluke bile upitne, svidjelo mi se što ih autorica ne osuđuje – nego ih prikazuje kao kompleksne, ranjive, ali i jake.
Tu je i susjeda, onaj tip osobe koju svi znamo – uvijek prisutna, previše znatiželjna, uvijek na krivom mjestu u pravo vrijeme. Moram priznati da mi je često išla na živce, ali baš je ona dodavala tenziju i ono stalno pitanje: „Hoće li sve puknuti?“
Muževima se ne pridaje previše pažnje, ali dovoljno da shvatiš zašto su ove žene došle do ruba. Nema tu velikih drama ni karikatura, nego tiha svakodnevna razočaranja, nepravde i ignoriranje koje se godinama nakuplja. I kad se zbroji – ne treba puno da sve eksplodira.
Knjiga je puna crnog humora, bizarnosti i ludih trenutaka, ali iza svega stoji snažna poruka o tome koliko je važno ne ostati sam, koliko znače žene koje te razumiju i koliko daleko ideš kad više nemaš što izgubiti.
Nije lagana tema, ali je napisana s dozom ludosti i topline koja ju čini baš posebnom. Meni je sjela kao knjiga koju ne čitaš samo zbog radnje, nego i zbog osjećaja koji ostaje kad je zatvoriš. I da, nakon ovoga – stvarno drugačije gledam na međuljudske odnose… i na susjede.
- 13:21 -
utorak, 20.05.2025.
Voajer
Naslov: Voajer
Autor: Inna Moore
Izdavač: Fokus
Siječanj 2025. godina
200 stranica
"Voajer" je jedna od onih knjiga koje se jednostavno ne puštaju. Počneš je čitati misleći "samo još jedno poglavlje", a onda shvatiš da si već na kraju. Pratimo Ryana, bivšeg gitaristu koji se povukao od svijeta, i Lucy, kustošicu koja se pokušava oporaviti od ljubavnih razočaranja. Oboje zatvoreni u svojim kućama, sa svojim ožiljcima, a onda se dogodi susret preko balkona. I sve krene...
Njihova priča krene kao igra – pogledi, sitne provokacije, napetost koja se osjeti kroz stranice, ali onda se među njima počne događati nešto više. Nešto što ne stane samo u požudu, nego prelazi granice i ulazi tamo gdje se rađa prava povezanost. Naravno da stvarni život pokuca na vrata, jer uvijek nekako mora, a onda dolazi pitanje: što sada?
Knjiga me doslovno provozala kroz emocije – od smijeha do suza, od frustracije do onog osjećaja topline kad ti srce omekša. Inna stvarno zna kako pisati priče koje te uvuku i ostanu s tobom još dugo nakon što ih pročitaš.
Ovo mi je drugi put da sam čitala Voajer i opet me oduševila, kao prvi put, možda čak i više. Znaš onaj osjećaj kad ponovno pogledaš film koji voliš, ali sada primijetiš stvari koje ti prije nisu upale u oko? E pa neki dijelovi su mi još jače sjeli, neki dijalozi su me drugačije pogodili. Neke knjige jednostavno ne izgube čar, čak ni kad znaš kraj.
Ono što mi je posebno ostalo nakon čitanja je osjećaj da ova knjiga nije samo o strasti – nego o hrabrosti. Da otvoriš prozor, doslovno i figurativno. Da pogledaš prema nekome, da pustiš nekog unutra, čak i kad si ranije bio povrijeđen.
Nekad stvarno samo trebaš skupiti malo hrabrosti i proviriti iz svog sigurnog kutka. Nikad ne znaš što ili tko te čeka s druge strane. Možda nešto lijepo. Možda netko tko će te natjerati da ponovno vjeruješ.
Iako na početku djeluje kao klasična erotska priča, Voajer zapravo ide puno dublje. Nije sve u zavođenju, nego u onim tihim trenucima između. U prepoznavanju, u tome da te netko vidi baš onakvim kakav jesi i ne bježi.
Toplo preporučujem ovu knjigu svima koji vole ljubavne priče koje se čitaju u dahu, ali i ostave trag. Ako tražiš nešto što će te protresti, raznježiti i podsjetiti da ljubav stvarno može doći kad je najmanje očekuješ – Voajer je prava knjiga za tebe.
- 22:49 -
ponedjeljak, 19.05.2025.
U početku bijaše pivo
Naslov: U početku bijaše pivo: Gomila zanimljivosti o tvom omiljenom piću
Autor: Dalibor Antunović
Ilustracije: Dalibor Antunović
Izdavač: Dabionica
Studeni 2022. godine
150 stranica
"Nema dokaza da pijenje na slamku pojačava utjecaj alkohola."
Ajmo iskreno – kad netko kaže “povijest piva”, već vidim debele knjige, prašnjave knjižnice i predavanja od kojih ti glava pada na stol. Ali ova knjiga, e to je neka sasvim druga priča. Ili bolje rečeno – puno malih, zanimljivih, smiješnih i totalno neobičnih priča koje se listaju kao grickalice uz hladnu pivicu.
"Inkama je kukuruz bio sveta biljka, pa tako i chicha bila sveto piće."
Dalibor Antunović tu ne glumi profesora. Više je kao onaj frend iz društva koji zna sve moguće čudne fun factove i uvijek nekako uspije skrenut razgovor na pivo, ali na način da ti nije ni najmanje dosadno. Znaš ono kad ti netko usput baci da su ljudi nekad radili pivo od kukuruza i pljuvačke? Ili da su Ameri testirali atome s bocom pive u ruci?
"Skoro 100 različitih lijekova u svom sastavu imalo je pivo."
Knjiga je krcata kratkim zgodama koje zvuče kao da ih je netko prepričao uz šank – imaš Washingtona koji pije pivo, pivo i vještice, Island koji je 74 godine bio na suhom, pa čak i priču o utapanju u bačvi piva – da, to je stvarna stvar, ne vic.
"Pivo je bilo najvažnija namirnica na prekooceanskim putovanjima."
Ono što je super – ovu knjigu ne moraš čitati redom. Možeš je otvoriti bilo gdje, pročitati jednu pričicu dok kuhaš kavu ili čekaš frendicu da se spremi. I taman ti digne raspoloženje. Onda je ostaviš na stolu i svi koji dođu, uzmu je u ruke “samo na minutu”… i za deset minuta još sjede i čitaju.
"Pijenje posebnih vrsta piva bilo je dio religijskih rituala i štovanja božanstva."
Ilustracije? Genijalne. Crno-bijele, jednostavne, ali točno ono što treba – kao da gledaš strip koji se udružio s enciklopedijom, ali je netko pobacao dosadne dijelove. Crteži su često zezancija sami po sebi i taman podignu svaku priču još za nijansu.
"Ako se pivo uopće ne pjeni prilikom točenja, provjerite mu rok trajanja."
Nećeš nakon ove knjige znati razlikovat IPA od APA kao sommelier s natprosječnim brkovima, ali ćeš zato biti kralj (ili kraljica) pivskih fora na sljedećem okupljanju.
"Pivo se kvari pod utjecajem UV zraka, a boce od smeđeg stakla ga najbolje štite."
Na kraju, knjiga je kao da te netko pozvao na pub-kviz o pivu, ali ti je dao šalabahter i još ti platio rundu. Čitaš, smiješ se, klimaš glavom i misliš: “A da i ja skuham svoje pivo?” jer da, ima i toga unutra.
"22.06. obilježava se Dan radlera kroz promociju radlera i biciklizma"
Ako voliš pivo, smijeh, fun factove i knjige koje nisu naporne – evo ti naslov koji ćeš s guštom listati i kad ti nije dan. A kada je – još i bolje.
"01.03. se na Islandu obilježava kao Bjordagur (Dan piva)"
- 15:56 -