četvrtak, 31.01.2008.

Mreža škole bez nasilja

UNICEF je međunarodna organizacija koja se bavi promicanjem i zaštitu prava djece. Organizacija djeluje od 1946. godine. U suradnji s vladama stvara uvjete u kojima se poštuju djeca i dječja prava. Ima četiri glavna cilja koja želi postići: škola bez nasilja, toplina obiteljskog doma, davanje podrške roditeljima u odgoju mlađe djece, te poticanje i financiranje zdravstvenih ustanova da postanu prijatelj obitelji i djece.

Početkom studenog psihologica Tanja Tuhtan i ja sudjelovale smo na velikom skupu nazvanog UNICEF-ova »Mreža škola bez nasilja» u Zagrebu. Osjećala sam veliku odgovornost i čast predstavljajući svoju školu, prijatelje, njihove roditelje i naša stajališta. Skup se održao u hotelu Sheraton. Susrela sam se s mnogim vršnjacima iz cijele Hrvatske koji su bili u ulozi predstavnika svojih škola. Strepila sam da ne ću naći društvo, naposljetku sam upoznala mnogo prijateljica s kojim sam i danas u kontaktu. Nakon što smo se smjestili u hotelske sobe uslijedilo je otvorenje skupa i pozdravni govor. Šest škola dobilo je priznanje »škola bez nasilja«. Dobitnici su bili vrlo zadovoljni i počašćeni. Nagrada im je bila priznanje za uložen trud i poticaj za daljnji rad.
Iznenadila me činjenica da UNICEF djeluje u Hrvatskoj još od samih početaka. Nakon lijepih riječi upućenih sudionicima , djeca su krenula na upoznavanje i podjelu po grupama. Odabrala sam grupu »Što odrasli ne vide, a djeca znaju«. Svaka grupa imala je odraslog voditelja. Upoznavali smo se u paru, mimikom i gestikulacijom, bez govora. Tu grupu sam izabrala zbog zanimljivog i tajnovitog imena. Iza tog imena krile su se dobre, ali i loše strane mobitela, kompjutera, interneta, chata, blogova. Razgovarajući o internetu i mobitelima zaključili smo da internet krije i loše strane, a neka djeca nažalost upadnu u nevolje. Vezano uz temu izradili smo plakate koje smo izložili. Nije bilo zabušavanja, naša mašta istakla se i više nego li smo očekivali…
Navečer smo imali zabavu, plesali smo, pjevali, igrali društvene igre. Na kraju smo imali tombulu kojoj se nitko nije nadao.
Nakon jednog napornog dana uslijedio je drugi. Sljedeći dan podijeljeni smo u dvije velike grupe, u kojima smo predlagali što bismo htjeli u našim školama da bude isto, a što da se poboljša. Na samome kraju našega boravka u Zagrebu prezentirali smo ono što smo naučili o vršnjačkom nasilju i o našim očekivanjima. Odrasli su nas sa zanimanjem slušali. Stvorili smo vlastitu deklaraciju o pravima djeteta. Često se znala čuti rečenica koju smo izmislili: »Vi budite naše sunce, a mi ćemo biti vaše cvijeće«.

Napuštajući Zagreb i putujući prema Rijeci bila sam sretna što se vraćam kući, ali i žalosna što skup nije duže trajao. Priznajem bilo je naporno, ali istodobno vrlo lijepo i poučno. Dok se bus ljuljuškao razmišljala sam o onome što sam naučila. Takvi su seminari potrebni svima, i mislim da bi se trebali češće i duže održavati te biti praćeni medijskom pažnjom.

..napisala ja... Mala plava ZALJUBLJENA...

ponedjeljak, 28.01.2008.

Sretna sam...
Radim ono što volim,
Radim stvari koje volim...
... Napisati ću pismo ljudima koji mi nešto znače...
Mojim prijateljicama, mojim roditeljima, i svima koji mene vole...
... Zahvalna sam im, sretna jer me ohrabruju, uče, i vole...
Priznajem znam biti čudna, drugačija, posebna, trmasta i misliti kako ja baš radim najbolje...
Al' često zbog toga požalim....
.... Danas sam sretna, ne ljubav mi ne treba u onome smislu...
Okružena sam ljubavi svojih roditeljia, sestre, mog Terrya, prijateljice Daniele...
... Volim vjetrenjače...
Pred neki dan dobila sam jednu na cvijet...
Sada je zataknuta u zemlju u mom vrtu...
... Vjetrenjače nikada se ne vrte isto, uvijek u sebi otkrivaju nešto...
... Dok se vrte i dok uveseljavaju dječja lica vrše svoju zadaću....
Dugo se već nisam radovala nekoj takvoj 'igrački'...
Volim uživati u životu i volim kada drugi također uživaju u svome...
Ne opterećujem se ljudima koji žele pokvariti moje snove, ili moje ilizuje pretvoriti u nemoguće....
Pustim takve ljude, jer ne želim se svađati....




-Voli vas sretna mala plava-

četvrtak, 24.01.2008.

Ponekada se pitam:
zašto pre lako zaključujem...
....zašto znam u sekundi promijeniti raspoloženje...
...Zašto ne razmislim bolje i sporije...
...Zašto sam baš takva i zašto se tako teško mijenjam...
Da, baš to prelako, brebrzo sam zaključila i ovaj put...
.. Uostalom mogla sam znati da ljubav nije meni naklonjena...
Već neko vrijeme...
Al Zemlja se i dalje vrti...
I ja živim u njoj....
... Veselim se čemu mogu, al' voljela bih znati zašto sam toliko izbirljiva...
Zašto želim nekoga ko' mene ne želi i obrnuto...
Al' prošla me volja za onim dečkom kada sam shvatila s kim je prije bio...
... I da će ponovo hodati sa nekom...
... Možda mislite da nemam sreće...
Al' ja mislim da je imam samo da mi karta ljubavi nije upravo naklonjena...
Moram napisti referat iz hrvatskog na temi ljubavi...
.... Čini se lagano, al' ja ne znam kako da se upustim u razmišljanje o ljubavi...
Možda zato, jer sam doživjela još jedan poraz,
a oko mene ljubav...





Pozdravlja vas mala plava nezaljubljena
Ovo je moj 100-ti post.

P.S.- Za z možda si mislio da će ovaj dio mog života imati sretan kraj, al nije... Život ide dalje.
Zna li netko što znači kada ti se na kompu pojavi (na monitoru) 'autoadjustment'?

petak, 18.01.2008.

Ljubav il što li je već...

Kad se stara vrata zatvore- nova se otvore...
Kažu ljudi...
Čini mi se da ja biram, biram koja ću vrata...
Želim igrati na sigurno, al' opet volim kartu sve ili ništa...
... Moglu li reči da sam već odigrala tu kartu (sve ili ništa)?...
Da, radi se o dečku... O onome dečku......
Nekada sam mislila da ljubav dolazi sama...
... A danas mislim da se ona mora zaslužiti,
da se za nju treba potruditi...
A ja se bojim,
bojim se koraka učinjene za ljubav...
Bojim se poraza i razočarenje...u njoj.
... Još sam zaljubljena, u istog, ali znam stati i razmisliti...
...Da, bojim se...
Zaljubljena se boji zaljubljenosti...

-Zaljubljena mala plava sa svojim strahovima-





P.S.- Primjetili ste da pišem kraće posteve, ali sada mi je to u modi.... Sretna sam iako znam malo zastati.

četvrtak, 17.01.2008.

Na današnji dan rodila se jedna feklica....
17.1. to je moj dan...
Digla se zvijezdica na nebu pred 13godina...
Došle su sve nevolje, sreća, i tuga kod Petre...
Flekicu su nazvali Petra
... Na današnji dan je sretna...
... Iako ne zna dal' ju netko voli, al' uživa...
...Sretan mi rođendan...

utorak, 15.01.2008.

Obraščići

Korak do sna...
Za sada.... Sretna i opuštena...
Vedra i nasmijana....
Mala plava se zaljubila....
Ovaj put drugačiji osjećaj... Potpuniji...
.... Ima više nade....
iako ne zna dal' ju taj netko voli, al' sretna je....
... Nakon treninga nije umorna...
Kad preskače vijaču misli na njega i lakše preskače...
Zacrveni se.... Plava mala se zaljubila....
Ne vjeruje samoj sebi... Želi biti sama, al' on ju privlači...
Misli da se zaljubila... Koliko god bila žalosna- sada je sretna...
... Možda ima nade za nju, za njih....
.... Možda se upali još pokoja zvijezdica na nebu...
... a možda je ovo još jedna neuzvraćena ljubav....

Voli vas mala plava zaljubljena

subota, 12.01.2008.

Osjećaji su sastavni dio mog života.... a vama?

(Ovih dana nemam inspiracije... Priznajem nije to ok, ali što mogu- i meni su bili praznici.)

Sreća i tuga lome se u meni...
Isprepliću se....
Volim osjećaje... Volim kada se mješaju... Ispadne dobro...
Opet sam sretna, sretna iako imam neki čudni osjećaj....
Ne, nisam zaljubljena...
Nemam nikoga onako baš svoga...
Ali sretna sam.... Osjećam da letim....Zadovoljna sam...
...Zadovoljna životom...
Ništa ne može biti savršeno....
Pomirila sam se sa činjenicama da često padnem...
Al' važno se dignuti
nastaviti gdje si stao, s još više ponosa....





P.S.- Dragi moji blogeri znaju da sam privremeno bila zatvorila blog, al' to je zbog nedostatka inspiracije... To je... Morala sam riješiti pojedine stvari...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.