|
Dnevnik.hr You were a poison You flooded through my veins You left me broken You tried to make me think That the blame was all on me With the pain you put me through And now I know that it's not me it's you |
Patricia je kriva što nisam post objavila kao što sam se dogovorila sama sa sobom. Trebao je biti u petak, no, evo, objavljujem ga njoj za dušu ( što ne znači da ću objaviti prije nedjelje post na novom blogu ). P.S. Ponovno imam problema sa stranicom na kojoj ispravljam pogreške. Ispričavam se, ali trenutno nemam niti volje pregledavati ih. Nadam se da vam to neće uništiti ugođaj poslijednjeg poglavlja. Nathaniel Sjedio sam nervozno u sobi, gledajući u jednu točku. Jutro je svanulo, potraga za Andreom se trebala nastaviti, a moji živci su polako počinjali pucati. Nisam znao što se s njom događalo, gdje je bila, što su joj napraviti niti koga sam trebao progodiniti i zaklati ga vlastitim rukama. Kucanje na vratima me prekinulo iz razmišljanja, pa sam pogledao prema njima. Otvorila su se, a Alexandria je provirila u sobu. Začudio sam se kad se ponudila za pomoć jer sam dobro znao koliko je mrzila Andreu, ali bilo mi je drago što je bila ondje jer mi je bila potrebna pomoć. „Treba te netko.“ –rekla mi je. Oblikovao sam usta u slovo o, dignuo se sa kreveta i izašao zajedno s njom iz sobe. Spustio sam se niz stepenice, te pogledao u dnevni boravak. Viktor je zamišljeno sjedio na trosjedu, sa cigaretom u ustima, gledajući televiziju, ali pretpostavio sam da nije ni znalo što se emitiralo. Morao sam priznati da je i njemu bilo loše zbog Andree, da je i on bio zabrinut, a to me iritiralo. Znao sam da mu je stalo do nje, da osijeća nešto više od prijateljstva prema njoj, a to me činilo ljubomornim. „Nathe, pred vratima su.“ –rekla mi je Alex. Klimnuo sam glavom, prišao im i otvorio ih. Iznenadio sam se vidjevši policajce preda mnom. „Nathaniel Cooper?“ –upitao me jedan. „Ja sam.“ –odgovorio sam. „Rečeno mi je da ste vi dečko Andree Gilmer.“ „Tako je. Jeste li ju već pronašli?“ „Znači... Znate da je nestala!“ Klimnuo sam glavom. „Pozvao sam policiju.“ –natuknuo sam. Oblikovao je usta u slovo o. „Što tražite?“ –uzdahnuo sam. „Došao sam se odmoriti kako bih ju pronašao!“ „Imam samo nekoliko pitanja za vas.“ –nadodao je. „Gdje ste bili između četiri i pet ujutro?“ „Kod kuće, a zatim ispred Andreine.“ „Tko to može potvrditi?“ „Moji prijatelji. Sigurno ste ih već upoznali!“ Klimnuo je glavom. „Jeste li se u poslijednje vrijeme sukobili s Andreom?“ –upitao me. „Ne.“ –odgovorio sam nervirajući se što postavaljaju glupa pitanja i oduzimaju mi dragocijene minute. „Rečeno nam je da ste se sinoć posvađali?“ „To su bile obične prepreke!“ „Zašto ste nam onda lagali?!“ Odmahnuo sam glavom i nasmijao se. „Umjesto da meni postavljate glupa pitanja, mogli biste ju pokušati pronaći!“ –uzviknuo sam i zalupio vratima. Duboko sam uzdahnuo, nagnuo se na vrata i zaklopio oči. Stiskao sam šake i čeljust jer sam bijesan zbog njih što su uopće pomišljali na to da sam joj ja mogao nauditi. Prije bih sam sebi nešto napravio nego njoj. Andrea Gledala sam u jednu točku na zidu jer nisam znala što bih drugo radila. Vrat me užasno bolio nakon što je Marcus popio moju krv. Bio je grublji, krvoločniji i posesivniji od Nathaniela, pa je svako malo dolazio po nju kako bi me izmučio. Osijećala sam kako sam bila slaba. Noge su mi klecale svaki put kad bih se dignula sa kreveta i zavrtjelo bi mi se u glavi. „Ne brini se, Andrea. Nathe će te pronaći!“ –razmišljala sam. O tome sam cijeli dan razmišljala, nadala se da govorim istinu i da bi me svakog trena trebao doći uzeti, izbaviti me iz one noćne more. Bilo je prekrasno nadati se da je sve to samo ružan san iz kojeg ću se probuditi i da će Nathe biti ondje, reći mi da je sve u redu i da nikome neće dopustiti da mi naudi. Kad su se vrata otvorila, poskočila sam i nagnula od zid znajući da je Marcus dolazio po još jednu dozu. Progutala sam knedlu koja se stvorila u grlu i molila se u sebi da se ne rasplačem pred njim. „Ne približavaj mi se!“ –rekla sam ljutito. Nasmiješio se i stvorio preda mnom. „Nisam došao zbog onoga što misliš.“ –uzvratio je. Oblikovala sam usta u slovo o jer sam bila jako iznenađena. „Kasnije će doći trenutak, ali sada...“ –započeo je i prislonio mi ruku na rame. „Sada trebam nešto drugo!“ Nakrivila sam glavu ne shvaćajući što je trebao, sve dok nije pocijepao majicu sa mene. Nathaniel Bezuspješno sam se koračao asfaltiranom, crnom ulicom, gledajući u pod. „Sjebao sam sve!“ –pomislio sam. Da sam bio pametniji, otišao bih za Andreom, pa bi bila na sigurnom, a sada nisam znao gdje je. Dobro sam znao da je bila ozlijeđena, znao sam i da ju je vampir oteo, ali tko niti zašto – nisam. Pitao sam se, ponekad, dok sam jurio šumama u nadi da ću osijetiti njen mrisi, da možda više nije bila čovjek, a to sam mrzio pomišljati. Naravno, nažalost, morao sam to uzeti u obzir unatoč tome što me to boljelo. Preskočio sam glavna vrata dvorišta i, spuštenog pogleda, hodao prema vratima. Kad sam podignuo pogled, uzgledao sam Viktora i Alexandriju pred sobom. Imali su zabrinuti izraz lica, pa sam odmah znao da niti oni nisu imali pozitivne vijesti o Andrei. „Niti ja ju nisam pronašao!“ –odmahnuo sam glavom i rukom prošao kroz kosu. „Nathe...“ –Viktor je uzdahnuo, te podignuo dio majice. Nakrivio sam glavu i zbunjeno ju primio u ruke. Primjetio sam da je bila zaprljana krvlju, pa sam ju pomirisao. U onom trenutku mi je dio majice pao na podu dok sam šokirano gledao u njih dvoje koji su me promatrali zabrinutim izrazom lica. Dobro sam znao miris one krvi; Andreine krvi čiji mi je okus još bio u ustima. „Marcus ima Andreu!“ –rekao sam. „Bez plana ćeš poginuti!“ –Viktor je nervozno hodao kraj mene. Nisam mogao ostati kod kuće i razmišljati kako bih ju spasio dok sam znao je ona bila kod njega i da se on hranio njome. Naravno, znao sam da ju još nije ubio jer sam razmišljao i došao do zaključka da je nešto smjerao: možda ju je želio mučiti preda mnom, a to mu sigurno nisam mogao dopustiti. „Vik ima pravo, Nathe!“ –nadodala je Alexandria koja je jedva pratila moje korake. „Odjebite!“ –uzviknuo sam. „Ne možeš otići ondje bez da razmišljaš o tome što bi trebao raditi!“ „A trebao bih nju pustiti da umre!?“ Oboje su zakolutali očima, a ja sam nastavljao hodati dalje. „Nitko ne želi da ona umre, Nathe!“ –rekao je Viktor. „Ne želimo da ti umreš prije nego nju spasiš! Kakva je svrha ići ju spašavati, ako ćeš poginuti!?“ „Ubit će ju svejedno!“ –nadodao sam. „Valjda znam kakav je Marcus!“ Promatrao me u tišini dok sam ja i dalje hodao prema mjestu na kojemu je ona bila. Marcus je ostavio pistu u djelu majice, koje je ispalo kad je ono meni palo iz ruke, a ja se nisam mogao zaustaviti. Jurio sam ondje, prema velikom dvorcu, koji je bio duboko sakriven u prostranoj šumi, znajući da ćemo ili oboje umrijeti ili se oboje spasiti ili mene više neće biti. Zaustavio sam se malo dalje od ogromnog dvorica koji bi odlično prošao za dvorac duhova. Duboko sam uzdahnuo i pogledao u Alexandriju i Viktora. Djevojaka je imala zabrinut izraz lica, te je cijelo vrijeme tapkala nogom od pod, pa sam mogao znati da je buila nervozna. Viktor je izvukao cigaretu iz kutije, stavio ju u usta i zapalio. „Ako umrem, barem želim popušiti svoju poslijednju cigaru!“ –izdahnuo je dim. Duboko sam uzdahnuo. „Let's do it!“ –pljesnuo je rukama. Pogledao sam u njega i odjurio prema vratima. Udario sam ih nogom, pa su zalupila od zid, a udarac je odjeknuo tihim i pustim hodnikom. Pored mene su se stvorili Alexandria i Viktor, a onda sam čuo korake. Pogledao sam pred sobom i ugledao nekoliko vampira kako jure prema nama. „Idi ju pronaći. Dolazimo čim njih sredimo!“ –rekao je Viktor. „Sigutno ćete moći sami?“ –pogledao sam ih zabrinuto. „Zaboravio si da smo pedeset godina stariji od tebe?!“ –uzvratila je Alexandria. „A sad idi prije nego promjenim mišljenje!“ Klimnuo sam glavom i otrčao odande unatoč tome što sam razmišljao o tome da im ostanem pomoći. U onom trenutku mi je samo Andrea bila važna i znao sam da ju moram pronaći, da se moram osigurati da je dobro, a osijećao sam još njen miris u zraku. U jednom sam trenutku osijetio udarac. Udario sam od zid lupivši glavom, pa sam ošamučeno pogledao oko sebe i primjetio vampira kako mi se smiješka, pokazivajući mi očnjake. Krenuo je na mene, a ja sam se izmaknuo, udario ga šakom u glavi, a zatim ju okrenuo i slomio mu vrat. Požurio sam u potragu na Andreu koja me vjerojatno nestrpljivo čekala. Znao sam da je bila hrabra, da vjerojatno Marcusu nije pokazivala strah, ali dobro sam znao da je vjerojatno bila prestrašena. Jedva sam čekao da Marcusu otkinem glavu i platim mu zbog svega što mi je učinio... pogotovo nakon ovoga što se dogodilo s Andreom. Znao sam da mi se želio osvetiti jer sam nastavljao pitati za njega umjesto da sam ga pustio na miru. Razmišljao sam čak i o tome koliko sam glup bio kad nisam slušao druge kad su mi rekli da je bilo najbolje da sam odustao od svoje želje za osvetom. Andrea bi sada bila na sigurnom. Osijetio sam miris njene krvi i kože iza vratiju pred kojima sam se zaustavio. Poslušao sam da li se netko nalazio u onoj prostoriji, zajedno s Andreom, ali nisam čuo zvukove. Odahnuo sam i pokušao otvoriti vrata, ali bila su zaključana. Udario sam ih ramenom, jedanput, te ugledao Andreu kako leži na krevetu. Imala je zatvorene oči i bila je užasno blijeda, a ja sam šokirano gledao u nju. „Andrea...“ –prišao sam joj. Pomilovao sam joj lice nadajući se da će otvoriti svoje prekrasne smeđe oči, ali i dalje su bile zatvorene. Dok su mi ruke drhtale, krenuo sam opipati puls na njenom vrati. Odahnuo sam jer sam osijetio slabašne otkucaje srca. Znao sam da je još bila živa, da nije već postala jedna od nas. Nježno sam ju podignuo sa kreveta pazivši da ju ne ozlijedim. Pogledao sam joj vrat koji je bio pun ugriza, poput njenih ruku. Imao sam osijećaj kao da gledam narkomane koji su živjeli po ulicu, a u meni se razvijao još veći bjes na Marcusa koji joj je udostojio nauditi. „Nathe...“ –prošaptala je. Spustio sam pogled i pogledao ju. Promatrala me poluotvorenih očiju. Vidjelo se, po njoj, da ih je jedva uspjevala držati otvorene, a ja sam prestao disati istog trenutka. Duša, ako sam ju uopće imao, me boljela što sam ju morao vidjeti u onakvom stanju. „Ovdje sam.“ –poljubio sam joj čelo. „Idemo odavde, ok?“ Klimnula je glavom i duboko uzdahnula. „Sve će biti u redu, dobro?“ –prošaptao sam. Klimnula je glavom. „Boli.“ –prošaptala je tiho, preplašeno dok su suze klizile niz njeno lice. Pomilovao sam ga i obrisao ih dok sam ju polako nosio iz sobe. Čuo sam korake iza sebe, pa sam se naglo okrenuo i izvukao pištolj. „Jebem ti!“ –viknuo je Viktor. Zaklopio sam oči i duboko uzdahnuo. „Malo mi je falilo da ti propucam čelo!“ –uzviknuo sam ljutito. „Gdje je Alexandria?“ „Rekla je da će se ona pozabaviti njima jer se još njih pojavilo.“ –odgovorio je. „Došao sam po vas!“ Spremio sam pištolj, a on je pogledao u nju. „Je li dobro?“ –upitao me zabrinuto. Odmahnuo sam glavom i pogledao u nju. Imala je zatvorene oči. Osijećao sam kako teško i duboko diše, pa sam znao da se njeno stanje pogoršava i da joj je hitno trebala medicinska pomoć. „Ovuda!!!“ –čuo sam viku. Raširio sam oči, a Viktor je pogledao iza sebe. Sjetio sam se dobro onog glasa; glasa muškarca koji je ubio moje roditelje, moju sestricu i od mene učinio čudovišta. „Viktor, vodi ju odavde!“ –ispružio sam mu Andreu. „Ali...“ –promrmljao je dok ju je primao u ruke. „ODMAH!!!“ „Nathe...“ „Nathe...“ –čuo sam njen glas. Pogledao sam u nju, a ona me prestravljeno promatrala. Skinuo sam prsten i stavio ga u ruke. „Volim te.“ –rekao sam joj. „Zapamti to!“ Oblikovala je usta u slovo o, a ja sam joj utisnuo poljubac u čelo. „Nathe, ne!“ –pokušala me zaustaviti svojom slabašnom, laganom rukom. „Molim te!“ Pogledao sam u Viktora koji me promatrao upitnim izrazom lica. Klimno je glavom i ubrzao odande dok sam ja gledao u Andreu koja me promatrala svojim umornim očima. „NATHE!!!“ –proderala se. Zaklopio sam oči i duboko uzdahnuo znajući da je ono možda bio poslijednji put da ju vidim. Pogledao sam ispred sebe kad sam čuo korake, a zatim se lagano osmijehnuo vidjevši Marcusa na početku hodnika. „Dugo se nismo vidjeli, ha?“ –uzvratio sam. „Poslijednji put kad smo se vidjeli, gledao si me uplašenim očima.“ –rekao je hodajući prema meni. Nasmijao sam se. „Život kojeg si mi ti uništio me dosta toga naučio!“ –nadodao sam. „Ma daj, Nathaniel, život kojeg sam ti ponudio je puno bolji od ovog usranog u kojemu si odlučio živjeti!“ –podignuo je jednu ruku i odmahnuo njome. „Ne znaš što je pravi život u kojem možeš zauvijek živjeti!“ „Ne želim ga ni znati!“ „Zašto si me onda tražio?!“ Nasmijao sam se dok me on u tišini, ozbiljnog izraza lica promatrao. Iznenada sam se uozbiljio, udario ga šakom u glavu i skočio na njega kad je udario od zid. Uhvatio sam ga za vrat i nekoliko puta njime udario od zid stiskajući ga što sam jače mogao samo kako bih čuo da su mu se kosti slomile u mojim rukama. Marcus, kao što sam i očekivao, nije želio popustiti, pa me zato udario nogom od trbuh i odbacio me od sebe, a kad se oslobodio, skočio je na mene odbacivši me kroz prozor. Osijetio sam kako staklo prolazi kroz moju kožu, vidio krv kako počinje teči sve dok nisam udario leđima od tvrdo tlo. Duboko sam uzdahnuo i nastavio ležati gledajući u tamno, zvijezano nebo sve dok nisam vidio kako Marcus skače i šakom prema meni. Odmaknuo sam se u stranu. Rukom je udario od tlo i stvorio pukotine, a ja sam ga nogom udario od glavu i izvukao pištolj. Počeo sam pucati na njega dok se on smiješkao kao da nije osijećao bol. „Koj' kurac...?!“ –uzvratio sam iznenađeno. Nikad prije niti jedan vampir nije izdržao pod onim metcima i mojim pištoljem, ali on jest. Bio sam zbunjen, iznenađen zbog toga, pa sam šokirano gledao u njega držajući pištolj labavo u ruci. „Imam oružje jače od tvog pištolja, Nathe!“ –podignuo je ruku, te sam ugledao srebrni prsten na njegovom srednjem prstu. „Pronašao sam osobu koja mi je napravila ovaj prsten i zbog kojeg me niti jedan metak, niti jedan vampir ili čovjek me ne može ubiti!“ Odmahnuo sam glavom i zapanjeno gledao u njega ne vjerovajući da sam bio tako blizu ubiti čudovište koje mi je uništio obitelj, cijeli život i želio ubiti moju curu, a da mu nisam mogao učiniti ništa. Dignuo se sa poda, istog trena pojavio iza mene i uhvatio me snažno za vrat. „Rekao sam ti da je bolje da se držiš podalje od mene...“ –prošaptao je, a zatim zario cijelu ruku u moje tijelo. „Ali ti me nisi želio slušati!“ Duboko sam uzdahnuo, a krv je počela kliziti iz mojih ustiju. Izvukao je ruku iz mog tijela, a istog trena sam kleknuo na koljena i prislonio ruku na otvorenu ranu. Pogledao sam u ruku koja je bila krvava, a pred očima mi se počelo magliti. Osijećao sam da polako umirem. Andrea „NATHE!!!“ –proderala sam se uplakano. Klečio je na pod ni ne obračajući pozornost na mene. Pokušavala sam se istrgnuti Viktorovom stisku, ali nije popuštao. „Viktor, jebem ti, pusti me, odmah!!!“ –vikala sam. „Pusti me! Ako me istog trena ne pustiš, mrzit ću te do kraja života!“ „Daj se smiri!“ –spustio me na pod. „Stoji ovdje, ok?“ Pogledala sam uplakano u njega, a zatim ponovno u Nathaniela čije je tijelo palo na pod. Viktor je odjurio odande, a ja nisam znala što bih trebala učiniti. Htjela sam biti uz Nathea, htjela sam vidjeti kako je, ali bojala sam se da bi me Viktor mogao zaustaviti. Pogledala sam gdje se on nalazio. Stao je iza Marcusa i počeo se hrvati s njime, a u onom sam trenutku odlučila potrčati k Natheu. „Nathe?“ –kleknula sam kraj njega. „Nathe!“ Podignula sam nježno njegovu glavu i stavila ju na koljena. Imao je zatvorene oči. Njegova je brada bila krvava, pa sam spustila pogled na veliku, gadnu ranu koja mu je bila na prsima. „Nathe, ljubavi...“ –šaptala sam dok sam ga nježno milovala po blijedom licu. „Molim te, otvori oči!“ Suze su klizile niz moje lice i padale na njegovom dok sam se ja u sebi molila da otvori oči, da bude dobro iako sam i sama znala da je bio u jako lošem stanju. Podignula sam pogled i primjetila da je Viktor drži u ruci Marcusuvu ruku dok je ovaj drugi bijesnio na njega. Okrenuo mu je glavu, a Marcusuvo beživotno tijelo je ležalo pred njime. Odmahnula sam glavom i ponovno pogledala u Nathea koji je polako gubio blijedoliko lice i počeo se pretvarati u prah pred mojim očima. „Nathe?!“ –šokirano sam gledala kako nestaje. „Nathe, ne!!! Ne, Nathe, molim te!“ „Andrea...“ –Viktor se stvorio kraj mene. „Nathe!!!“ „Andrea, molim te!“ „PUSTI ME!!!“ Duboko je uzdahnuo dok sam ja u rukama držala Nathanielov pepeo. Proderala sam se i prislonila ruke na licu jecajući. Viktor me snažno zagrlio, a ja sam prislonila glavu na njegovim prsima i jecala. Osijećala sam kako mi se srce slama, kako umirem zajedno s njime. „Ako želiš...“ –šapnuo je Viktor. „Mogu učiniti da zaboraviš na sve... Da zaboraviš na ono što ti se dogodilo, da zaboraviš na Nathea....“ Nekoliko mjeseci kasnije Trčala sam šumama što sam brže mogla gledajući pažljivo oko sebe ne bih li slučajno uočila ono čudovište između stabala. Svako toliko bih, u svojoj blizini, čula pucketanje grančica pod nečijim korakom, a ja sam bila dovoljno pažljiva da napravim zvuk kako me on ne bi primjetio. Čula sam zvuk točno iza sebe, okrenula se i upucala ga. Zasiktao je na mene i počeo bježati u središtu šume, ali znala sam da bi se svakog trena mora zaustaviti zbog toga što bi srebrni metci trebali početi djelovati. Laganim sam korakom krenula za njime znajući da nije mogao otići daleko. Kao što sam i pretpostavila, vidjela sam ga nagnutog na stablo. Teško je disao, gledajući ispred sebe i držajući se za ranu koja je krvarila na prsima. Prišla sam mu, stavila čizmu na ranu, a on je još više zasiktao na mene pokazivajući mi velike očkanje. Osmijehnula sam mu se, izvukla Nathanielov pištolj iz džepa i prislonila ga u njegovo čelo. „Reci bok mom malenom prijatelju!“ –uzvratila sam. Pucanj, kad sam pritisnula okidač, je odjeknuo tihom, prostranom šumom. Nadam se da vam se svidjelo. Znate gdje me možete pronaći, a ako ne - pitajte me u komentarima. Andrea Čula sam udarac koji je odjeknuo kućom i probudio me. Podignula sam glavu i pogledala oko sebe. Moja je soba bila prazna. Nisam vidjela ništa jer je još bila noć, a preko noći sam inače držala rolete zatvorene, pa sam upalila svijetiljku koja je osvijetlila cijelu prostoriju. Pogledala sam iznenađeno, zbunjeno oko sebe jer nisam vidjela da je išta palo na pod ili se srušilo nekamo, pa sam pretpostavila da je zvuk dopirao iz prizemlja. Prošla me jeza kad sam to pomislila. Inače ne bi bilo ništa čudno jer su se Jeremy i Erin, poput mene, često znali dizati preko noći, odlaziti po nešto na prizemlju, ali stvar je bila u tome što nikoga nije bilo kod kuće, pa čak niti Simbu kojeg su poveli sa sobom. Dignula sam se oprezno sa kreveta, podignula bejzbolsku palicu koju sam uvijek držala ispod kreveta, te se laganim korakom uputila vidjeti što se događalo u mojoj kući. Srce mi je luđački tuklo dok sam otvarala vrata sobe. Nesigurno sam zakoračila u crni hodnik, pipajući zid kako bih upalila svijetlo. Odahnula sam upalivši ga, a zatim krenula prema stepeništu. Unatoč tome što sam se vraški bojala, morala sam ostati pribrana jer je možda zapuhao vjetar i razbio nešto, a nisam htjela razbiti i ja ako poludim i počnem udarati palicom sve oko sebe. Nisam ništa ostavila otvoreno mada sam bila još pijana, ali bila sam tisuću posto sigurna da sam sve provjerila i da je sve bilo zaključano. Upalila sam svijetlo u hodniku, na prizemlju, i osijetila hladan zrak kako dolazi iz dnevnog boravka. Provirila sam nesigurno unutra, ali nisam vidjela ništa osim razbijenog prozora. Sniježne pahuljice su ulazile u onu prostoriju, a na podu sam vidjela razbijeno staklo. Ukočeno sam stajala na mjestu razmišljajući tko je to mogao učiniti i da li je taj netko bio u mojoj blizini. „Nathe...“ –pomislila sam. „Gdje si sad kad te trebam?!“ Ne znajući što napraviti, jedina pametna stvar koju sam mogla učiniti je bila: upaliti svijetlo i otkriti jesam li bila sama. Duboko sam uzdahnula dok mi je srce luđački tuklo u grudima, a zatim sam drhtavom rukom odlazila prema prekidaču moleći se da ne vidim nikoga. Svijetlo se upalilo, osvijetlilo još jedan dio kuće, a ja sam odahnula vidjevši da sam sama. Krenula sam prema prozoru, pazeći da se ne porežem jer sam, naravno, zaboravila papuče na katu, te provirila oprezno kako bih vidjela da li je netko nepoznat kruži onuda. Naravno, nisam namjeravala stati na onome. Morala sam pozvati policiju kako bi provjerila što se dogodilo jer nije bilo normalno ono što se dogodilo. Krenula sam prema telefonu kad sam čula zvuk iza sebe, zapravo... siktanje. Ukočila sam se na mjestu, čvrsto stisnula palicu i lagano se okrenula. Kao što sam i pretpostavila, vampir se nalazio iza mene. Smiješkao mi se pokazivajući mi očnjake, a ja sam zamahnula oružjem prema njegovoj glavi. Zaustavio ga je nekoliko centimetara udaljenosti od nosa, ponovno mi se osmijehnuo i odbacio me u stranu. Pala sam na stakleni stol, razbivši ga, a nekoliko večih komada se zabilo u moje tijelo. „Jebem ti!“ –viknula sam jer me doista zaboljelo i zapeklo. Vampir mi je prišao, a ja sam se pokušala dignuti kako bih mu pobjegla, ali normalno – bio je brži od mene. Uhvatio me za kosu i bacio od pod, a ja sam ga nogom udarila u glavu kad je krenuo prema meni. Podignula sam se sa poda i skočila kroz prozor. Uronila sam u snijeg, ali dignula sam se i nastavila trčati kako bih se pokušala spasiti. Naravno, i sama sam znala da je to bilo nemoguće jer bi me mogao stići svakog trena. Ponovno sam uronila u snijeg jer ga je palo previše, a kad sam se slijedeći put dignula, vidjela sam vampira pred sobom. „NATHEEEEEEEEEEE!!!!!!!!!!!!!!!“ –proderala sam se. Vampir me udario šakom u glavu. Nathaniel Čuo sam njen glas, njen poziv kako mi odjekuje u ušima, pa sam naglo otvorio oči. Skočio sam sa kreveta i otvorio prozor. Pomislio sam zrak osijetivši miris krvi. Odmah sam skočio na pod, uronivši u snijeg koji mi je išao na živce u onom trenutku, jer sam što prije željela doći do Andree. Morao sam se uvjeriti da je dobro. Jutrio sam što sam brže mogao do njene kuće osijetivši miris čak i u njenom dvorištu. Pratio sam ga i ugledao veliku količinu krvi na snijegu. Podignuo sam šokirano pogled prema kući, opazivši razbijeni prozor. „O, ne...“ –prošaptao sam drhtavim glasom. Odjurio sam ondje, ušao u dnevni boravak i ponjušio zrak. „ANDREA?!“- proderao sam se nadajući se da će mi se javiti, ali nisam osijećao njenu prisutnost u onoj kući; samo njenu krv, a toga sam se užasavao. Osim njenog mirisa, osijetio sam i od meni nepoznatog vampira. Potračao sam po kući kako bih ju pokušao pronaći, ali nije je nigdje bilo, a to me počinalo plašiti. Izašao sam onda odande i potrčao kroz šumu prateći miris njene krvi koja je iznenada nestala. Okretao sam se panično oko sebe nadajući se da ću pronaći bilo kakav trag, ali ništa nisam dobio. Odjurio sam odmah kući. Morao sam pronaći i smisliti način da ju pronađem, a bio sam toliko živčan zbog onoga što se dogodilo jer nisam znao gdje je bila, što joj se dogodilo, a dobro sam znao da je bila ozlijeđena. Okus i miris njene krvi sam poznavao više nego samog sebe, pa me počinjala hvatati panika jer sam se bojao najgoreg. Otvorio sam vrata kuće i požurio u dnevni boravak iz kojeg je dobirala buka i svađa. Kao što sam i očekivao, Alexandria i Viktor su se prepirali i gledali ljutitim izrazom lica, a prekinuli su sa dječjim ponašanjem kad su me vidjeli. „Što se dogodilo?“ –upitala je Alexandria. „Izgledaš kao da si umro!“ –rekao je Viktor, stavivši ruke iza glave i prekriživši ruke na stolu. Promatrao sam ih šokiranim izrazom lica. „Nathe?“ –prozvali su me oboje. „Andrea je nestala.“ –odgovorio sam i nervozno krenuo prema prozoru. „Ostavio sam ju doma!“ –nadodao je Viktor. „Nije nestala!“ Pogledao sam ga i odmahnuo glavom. „Vidio sam razbijeno staklo njenog dnevnog boravka.“ –uzdahnuo sam. „Vidio sam i krv, ali nje nije nigdje bilo!“ Viktor je raširio oči i istog trena istrčao iz dnevnog boravka. Pogledao sam u Alexandriu, a ona se dignula sa trosjeda i pogledala me ozbiljnim izrazom lica. „Mrzim ju i voljela bih da je mrtva, ali...“ –prišla je vratima. „Znam koliko ti znači!“ Oblikovao sam usta u slovo o, a ona je gestom glave rekla da ju pratim, te nestala odande. Duboko sam uzdahnuo i potrčao za njima. Andrea Otvorivši svoje oči primjetila sam da se nalazim u nepoznatoj sobi. Glava me užasno boljela, kao i cijelo tijelo. Osijetila sam kako me ruke i noge peku, a kad sam ih bolje pogledala primjetila sam posjekotine od stakla koje mi se razilo u udovima. Duboko sam uzdahnula, odmahnula glavom kako bih se razbudila jer sam bila ošamućena od udarca u glavu i alkohola kojeg sam popila nekoliko sati prije, te se dignula sa poda. Laganim korakom sam prišla vratima dok mi je srce luđački tuklo. Stavila sam ruku na kvaku, duboko uzdahnula i pokušala ih otvoriti, ali bila su zaključana. Nekoliko puta sam povukla nadajući se da će se otvoriti, da su se zaglavila, ali to je bilo uzalud. Okrenula sam se oko sebe i odahnula vidjevši prozor. Požurila sam ondje, nadajući se da ću ga moći otvoriti, ali ugledala sam lokot koji mi je onemogućavao da izađem iz one smrdljive, tamne, sitne prostorije. Sjela sam natrag na krevet i duboko uzdahnula. I dalje mi se vrtjelo u glavi jer sam bila mamurna. Čula sam kako se vrata otključavaju, pa sam se istog trenutka dignula sa kreveta i pogledala prema njima, čvrsto stojajući na mjestu i gledajući što će se u slijedećem trenutku desiti. Progutala sam knedlu koja mi se pojavila u grlu, srce mi je ubrzano kucalo, a noge su počele klecati. „Smiri se, Andrea!“ –pomislila sam. „Nathe će te pronaći!“ Doista sam se nadala da je već netko doznao da sam nestala i da je to bio on jer sam znala da će me pronaći. Nadala sam sa tome! Vrata su se otvorila, udarila od zid, a udarac je odjeknuo onom tihom prostorijom. U onu je sobu zakoračio nepoznati, visoku, smeđokosi, blijedoliki čovjek... iliti vampir. Promatrao me svojim prodornim zelenim očima, malenim, strašnim osmijehom na licu, i koračao prema meni uzdignutim pogledom. „Vidi, vidi, vidi...“ –kružio je oko mene kao da sam mu plijen. „Nathe je ovoga puta doista uhvatio dobru curu!“ „Poznaješ ga?“ –upitala sam ga iznenađeno. „Ne samo da ga poznajem, slatkice... pretvorio sam ga!“ „Marcus?!“ Osmijehnuo mi se, podignuo ruku i poljubio ju dok sam ja šokirano gledala u njega. „Glavom i bradom, damo.“ –uzvratio je malenim osmijehom na licu. „Marcus Xee!“ „Što radim ovdje?!“ –izvukla sam svoju ruku iz njegove. „Pravit ćeš mi društvo dok tvoj dečko ne dođe, a do tada...“ Promatrala sam ga ozbiljnim izrazom lica, a on se stvorio iza mene, spustio ruke na moja ramena i zahihotao se. „Do tada ćemo se zabavljati!“ –rekao je prije nego je zario svoje očnjake duboko u moju kožu. P.S. Stranica gdje provjeravam pogreške ponovno ne radi. Nathaniel „Čekaj malo...“ –Andrea je iznenađeno gledala u mene. „Ti misliš potražiti Marcusa?“ „Da.“ –odgovorio sam. „Ne znam što ti je tu tako čudno?“ „Ne znam, Nathe, možda zato što bi mogao poginuti!“ „Alexandria zna gdje je on, a ja ga trebam pronaći, Andrea! Znaš dobro da želim osvetiti obitelj!“ Odmahnula je glavom. „Što ako te ubije?“ –uzvratila je ljutito. „Borit ću se do kraja.“ –objasnio sam joj. „Što ako te ozlijedi?!“ „Neće.“ „Kako možeš biti siguran u to?! Vampir je puno duže nego ti.“ Slegnuo sam ramenima. „Vjerujem u sebe.“ –rekao sam ozbiljno. „Puno duže od tebe je vampir!“ –nastavila je ljutito. „Jači je od tebe! Mogao bi poginuti!“ „Svejedno mi je i da poginem! Ako ga ne budem mogao ubiti to znači da ne zaslužujem živjeti, a ako ga ubijem... to znači da sam osvetio svoju obitelj!“ Ljutito se dignula sa trosjeda i bijesno odmarširala iz dnevnog boravka. Uzdahnuo sam i istog trena se stvorio pred njom, zaustavivši ju prije nego je otvorila vrata. Prekrižila je ruke na prsima i pomaknula se od mene promatrajući me ljutitim izrazom lica. Kao što sam i očekivao, nije dobro reagirala kad sam joj rekao da bih uskoro trebao otići zajedno s Alexandriom kod Marcusa. Prvo nije reagirala dobro zbog toga što joj se Alex nikada nije svidjela, a drugo zbog toga što je bila zabrinuta za mene. „Makni se!“ –rekla je ljutito. „Ako želiš poginuti, super, ali nemoj mene uvlačiti u ta sranja jer ne želim biti kraj tebe znajući da te boli briga hoćeš li preživjeti ili ne!“ „Andrea...“ –započeo sam. Prošla je kraj mene, otvorila vrata i ljutito zalupila njome. Uzdahnuo sam i odlučio ju pustiti neko vrijeme samu kako bi se smirila. „O-ho-ho...“ –čuo sam Alexandrijin glas. Podignuo sam pogled prema stepeništu i vidio ju kako se elegantno, zavodnički, spušta niz stepenice. Zakolutao sam očima i ušao u kuhinju. Živjela je kod mene samo kako bismo Viktor i ja bili sigurni da nam nije lagala, da nije povezana sa vampirom kojeg ganjamo danima, te da ne ugrize čovjeka. Naravno, Andrea nije bila oduševljena, ali znala je da je to bila jedina pravedna stvar. „Nevolje u Raju?“ –upitala me. Prostrijelio sam ju pogledom i sjeo na trosjed. „Nathe...“ –sjela je pored mene. „Što radiš s čovjekom?“ „To se tebe ne tiče!“ –rekao sam joj. „Ma daj, Nathe!!! Ljudi se jedu. Nisu ovdje kako bi živio s njima, volio ih! Ovdje si kako bi se zabavljao njima!“ „A ti si ovdje samo jer te trebam inače bi odavno bila mrtva.“ „Ma kako smo romantični!“ „Alex, prekini ili neću odgovarati za sebe!“ Zakolutala je očima. Rukom je prošla kroz moju kosu, pomilovala me po licu, a zatim krenula prema mojim usnama. Odbacio sam ju u stranu. Proklizala je pločicama promatrajući me iznenađenim pogledom. „Doista ti je stalo do nje?“ –upitala me. „Bingo!“ –zakolutao sam očima. „Ona je čovjek!!!“ „Prosvijetlila si me.“ „Idi k vragu!“ „Jednom hoću.“ Proderala se i bijesno istrčala odande. Vjerojatno je očekivala da ću potrčati za njom iako sam to trebao učiniti jer je mogla pobjeći i nauditi nekome, koliko je glupa znala biti, ali nisam imao volje. Ostao sam sjetiti ondje jer mi je dosadilo dadiljati nad njome. Andrea Duže vremena sam sjedila u kafiću, kraj prozora, sa nekoliko praznih čaša alkohola i jednom punom koju bih svako toliko popila. Vrtjelo mi se u glavi od previše alkohola u krvi jer dugo nisam pila, ali nije me bilo briga. Bilo je previše rano da bih se vratila kod kuće, a ja sam bila previše nervozna i bijesna na Nathaniela da bih vidjela bilo koga. „Andrea?“ –čula sam svoje ime. Okrenula sam se i vidjela Kolea. „Hej.“ –pozdravila sam ga i pogledala kroz prozor. „Što radiš ovdje sama?“ –upitao me. „Gledam.“ „Što?“ „Ništa.“ „Jesi li dobro?“ „Da.“ „Posvađala si se s Natheom?“ „Zar je to tako očito?“ Krajičkom oka sam primijetila da je sjeo preko puta mene. „Je li nešto gadno?“ –upitao me. „Ne znam.“ –slegnula sam ramenima. „Riješit ćete vi to.“ „Kako znaš?“ „Zato što si ti dobra cura, a on to zna.“ Lagano sam mu se osmjehnula i duboko uzdahnula. Nitko nije znao o čemu je zapravo riječ. Nitko mi zapravo ne bi vjerovao da mu ispričam da imam dečka vampira, da oni zapravo postoje. Svi bi pomislili da sam luđakinja. „Kole, idemo?“ –iznenada sam čula Willowin glas. Okrenula sam se, a naši su se iznenađeni pogledi susreli. „Andrea, što radiš ovdje sama?“ –upitala me. „Uhm... Pijem!“ –nasmiješila sam se i podignula čašu. „Vidim. Jesi li dobro?“ „Odlično!“ Pogledala je nesigurno u Kolea koji joj je namignuo. „Hajde, ljubavnici, pustite me na miru i odite uživati negdje!“ –nadodala sam. „Možda bi bilo najbolje da tebe odbacimo doma!“ –rekla mi je. „Ja ću se pobrinuti za nju!“ –čula sam muški glas. Zakolutala sam očima, a Willow se pomaknula u stranu. Ugledala sam Viktora iza nje, a ona je iznenađeno pogledala u mene. Vidjela sam nesigurnost u njenom izrazu lica i pretpostavila sam odmah da je vidjela u njemu neprijatelja, da nije bila sigurna treba li me pustiti s njime ili ne. „Natheov sam prijatelj.“ –rekao je. Oblikovali su usta u slovo o, a zatim pogledali u mene. Klimnula sam glavom, a Willow mi je šapnula u uho da će me nazvati sljedeći dan. Pogledala je Viktora, pomalo prijetećim pogledom, a zatim se udaljila s Koleom. „Što želiš?“ –upitala sam ga nakon što sam popio do kraja piće koje je ostalo u čašu. „Došao sam te spriječiti da odeš na ispumpavanje.“ –odgovorio je. Zakolutala sam očima. „Nisam pijana previše, pa se ne trebaš brinuti za mene. I možeš slobodno reći Natheu da mogu bez njega!“ –uzvratila sam, dignula se sa stolice i ponovno sjela na nju jer mi se zavrtjelo u glavi. „Jesi dobro?“ –sjeo je pored mene. „Savršeno! Idem po još alkohola.“ „Ne ideš!“ „Idem!“ „Ne!“ Htjela sam se dignuti, ali me on uhvatio za rame i spustio me dolje. Nadureno sam pogledala u njega, a on me promatrao ozbiljnim izrazom lica. „Što se dogodilo?“ –upitao me. „Ništa.“ –odgovorila sam. „Sad me, molim te, ostavi na miru i pusti da uživam!“ „Nećeš ubijati tugu u alkoholu, jasno?“ „Ne ubijam ju! Pusti me da tugujem na miru i odlazi! Razbit ću te!“ Zakolutao je očima, a ja sam ga udarila šakom u glavu. Odmahnuo je glavom dok sam ja oblačila kaput. Glava me užasno boljela, vrtjelo mi se i znala sam da mi je sve loše i lošije. Trebala sam malo zraka, pa sam uzela svoje stvari i laganim se korakom uputila prema izlazu. Svako toliko bih se zaustavila i nagnula na zid, stol ili stolicu ( ovisno o tome što mi je prvo došlo pri ruci ) kako ne bi pala. „Tebi je vrijeme da ideš doma.“ –rekao mi je Viktor. „A tebi je vrijeme da odeš u tri pičke materine!“ –ljutito sam ga prostrijelila pogledom. Oblikovao je usta u slovo o, a ja sam frknula, nagnula na vrata koja su se otvorila i pala u snijeg koji se nakupio pred kafićem. „Čovječe, Andrea!“ –podignuo me sa poda. „Pusti me! Mogu sama hodati!“ –uzvratila sam ljutito. „Da, naravno, ako se prije ne ubiješ negdje. Jesi došla s autom?“ „Da.“ „Super.“ „Ne moraš se brinuti za mene. Dobro sam ja!“ „Bit ćeš nakon što se naspavaš ili izbaciš iz utrobe sve što si popila!“ Promrmljala sam i duboko uzdahnula dok me on nosio do Mustanga. Izvukla sam ključeve iz džepa i ispružila mu ih dok me on spuštao na pod. Otključao je suvozačeva vrata, odložio me nježno na sjedalo i stavio mi pojas, a ja sam zaklopila oči i duboko uzdahnula. Osjećala sam mučninu u trbuhu, glavobolju i vrtoglavicu. Jedva sam čekala da se bacim na krevet i zaspem kako bi ona večer što prije prošla. „Što se dogodilo između Nathea i tebe?“ –upitao me. „Želi se ubiti.“ –odgovorila sam. „Ubiti?! Ma o čemu pričaš?!“ „Rekao mi je da namjerava otići s Alexandriom pronaći Marcusa i osvetiti obitelj. Rekla sam mu da to nije pametna ideja jer bi mogao poginuti, ali rekao je da možda to i bude zaslužio, ako ih ne bude mogao osvetiti!“ Klimnuo je glavom. „I što si mu rekla?“ –nastavio je. „Da ne mogu biti s njime ako želi umrijeti!“ –duboko sam uzdahnula i pogledala kroz prozor. Prva suza je proklizala niz moje lice. Nisam više mogla izdržati bol koju sam osjećala jer je bila previše snažna i slamala mi srce grubo, polako... „Doma si.“ –parkirao se pred mojom kućom. „Hvala.“ –otvorila sam vrata i izašla iz automobila. Laganim korakom sam se penjala stepenicama koje su bile skliske. Vrtjelo mi se u glavi, osjećala sam se umorno i kao da bih svakog trena mogla povratiti sve što mi se nalazilo u želucu. Viktor se pojavio pored mene i pomogao mi da stignem do vratiju. „Hoćeš li moći sama?“ –upitao me. Klimnula sam glavom i otključala vrata. „Laku noć, Vik.“ –pogledala sam ga. Promatrao me u tišini, a ja sam zakoračila u hodnik. „Laku noć, Andrea.“ –pozdravio me, nakon čega sam zatvorila vrata. Zaključala sam ih i uputila se prema stepeništu. Sjela sam na prvu, duboko uzdahnula i prislonila glavu na koljena. Nathaniel Zvono na vratima me probudilo. Duboko sam uzdahnuo i pogledao u sat. Bilo je jedanaest sati, pa sam pretpostavio da se Andrea smirila i odlučila razgovarati mirno sa mnom. Stvorio sam se pred njima i, na moje iznenađenje, vidio Viktora pred sobom. „Što radi-“ –nisam ni stigao dovršiti rečenicu jer me uhvatio za vrat i udario mnome od zid. Šokirano sam pogledao u njega ne znajući što sam učinio. „Hej, hej, hej...“ –Alexandria je potrčala niz stepenice. „Što se ovdje događa?! Viktor, što to radiš?!“ Viktor je nastavio gledati u mene ne obazirajući se na nju. „Ako slomiš Andrei srce...“ –započeo je. „Zaklat ću te!“ Andrea Nervozno sam sjedila u dnevni boravak i gledala u mobitel. U onom sam trenutku htjela imati moči i natjerati ga da zasvira, ali nažalost ih nisam imala. Osjećala sam se bespomoćno jer sam čekala da mi se Nathaniel i Viktor jave. Nakon što sam pozvala policiju odmah sam nazvala i Nathea kako bi otišao pomoći Viktoru kojeg ću razbiti čim ga nađem jer je otišao bez razmišljanja. Bojala sam se da ga Nathaniel još nije pronašao. Kad je policija došla, odveli su me u postaju kako bih dala izjavu, a onda je Erin morala doći po mene kako bih otišla po svoj Mustang kojeg sam parkirala u blizini gdje je djevojka napadnuta i ubijena. Ispitivali su me jesam li vidjela kakva je to životinja bila, ali slagala sam im da sam samo čula vrisak i kad sam ju pronašla bila je sama. Naravno, nisam im sigurno mogla reći da sam vidjela vampira jer bi me proglasili ludom. Kad se zvono na vratima oglasilo, dignula sam se sa trosjeda i potrčala otvoriti znajući da se Nathe napokon vratio. Osjetila sam olakšanje jer je bio sigurna, ali kad sam otvorila vrata shvatila sam da sam krivo pomislila, a ona užasna bol u trbuhu se ponovno vratila. „Jaremy...“ –uzdahnula sam. „Zaboravio sam ključ.“ –rekao je i prošao kraj mene. „Gdje je Erin?“ „Spava. Prilično je kasno, znaš?“ „Oh, da! Čovjek zaboravi na vrijeme kad radi.“ „Ponovno si radio prekovremeno, je l' da?“ Klimnuo je glavom. „Opet je napadnuta jedna osoba.“ –uzvratio je skidajući kaput. „Ona cura koja je umrla?“ –upitala sam ga. „Ne. Radi se o gospodinu Fisheru! Čuo je zvukove u štali, otišao provjeriti i njegova žena nas je pozvala kako bismo mu pomogli. Ne znamo hoće li se izvući!“ „Jebem mu...“ „Idem se istuširati i naspavati. Sutra me čeka novi dan!“ „Laku noć, Jer.“ „Trebala bi se i ti odmoriti, Andy!“ Slegnula sam ramenima. Nasmiješio se i popeo stepenicama na kat, a ja sam ušla natrag u dnevni boravak živčaneći. Nisam znala što se događalo s Nathanielom i Viktorom, a niti tko je bio vampir koji je harao Salemom i grizao ljude. Zvono na vratima me probudilo. Poskočila sam i pala na pod udarivši glavom od stol. Pogledala sam zbunjeno oko sebe jer me začudilo što je moj krevet bio toliko malen, ali ubrzo sam shvatila da se nalazim u dnevnom boravku i da sam zaspala ondje. „Erin, vrata!!!“ –proderala sam se. Nisam čula korake, a niti glasove, pa sam pretpostavila da Holly i nje nije bilo kod kuće. Dignula sam se sa poda, rastegnula i laganim korakom izašla iz prostorije kako bih otvorila vrata i otkrila tko mi je dosađivao. Počešala sam kosu koja je postala čupava preko noći i otvorila vrata. Ugledala sam Nathea pred sobom. Majica mu je bila krvava, a ja sam ga preplašeno pogledala. „Nije moja.“ –odgovorio je. Prišla sam mu i snažno ga zagrlila. Osjećala sam kako mi srce ubrzanije tuče. Uplašila sam se da je bio ozlijeđen, ali, u onom trenutku kad je bio u mome zagrljaju, a ja u njegovom, razmišljala sam o tome kako vampirima rana odmah može zacijeliti. Opuštala sam se znajući da bio dobro i da je vjerojatno krv bila od vampira kojeg su Viktor i on ubili. „Nismo ga našli.“ –rekao je. Podignula sam zbunjeno pogled prema njemu. „Molim?“ –odmaknula sam se od njega. „Čija je onda ovo krv?“ Uzdahnuo je. „Napadnuta je još jedna osoba. Vik i ja smo pokušali pomoći, ali umro je!“ –odgovorio je. Odmahnula sam glavom. „Došao sam ti se javiti, kako se ne bi zabrinula.“ –rekao je. „Moram natrag kući. Alexandria će doći!“ „Što?“ –naglo sam se okrenula prema njemu. Zakolutao je očima. „Nećeš valjda raditi ljubomorne scene?“ –upitao me. Oblikovala sam usta u slovo o. „Ne.“ –promrmljala sam. „Znaš da mi je stalo samo do tebe, je l' da?“ –uzvratio je. „Da.“ „Odlično! Onda se ne moraš zabrinjavati.“ Klimnula sam glavom. „Ali svejedno idem s tobom!“ –uzvratila sam odlučno. „Andrea...“ –započeo je. Odmahnula sam glavom, ušla u kuću i uzela kaput, a on me čekao pred vratima. „Zašto želiš doći?“ –upitao me. „Zato.“ –odgovorila sam i prošla kraj njega. Nathaniel Nisam bio oduševljen što je Andrea željela doći k meni, ali nisam ju mogao natjerati da ostane kod kuće. Znao sam koliko je tvrdoglava, a onda bismo se posvađali jer sam i ja bio, pa nitko od nas dvoje ne bi želio popustiti. Nisam niti imao vremena za svađu jer su me mučile dvije stvari: Marcus i vampir koji je ubijao po Salemu. Pomislio sam da je to učinila Alexandria, ali osjetio bih ponovno njen miris u blizini. Neki drugi vampir, koji koji nema milosti... se nalazi u naš grad, a ako ga uskoro ne pronađemo, moglo bi doći do velikih problema. Otvorio sam vrata ulazne kuće i pustio Andreu da prva uđe. Osmjehnula mi se, zakoračila u hodnik i odmah otišla u dnevni boravak. Prvo je zastala, na trenutak, a zatim je ušla ondje. „Jesi li ti normalan?!“ –proderala se. Zatvorio sam vrata i požurio vidjeti na koga se derala. Kad sam provirio u onu prostoriju, vidio sam Alexandriu kako stoji kraj prozora, prekriženih ruku na prsima i zbunjeno promatrala moju djevojku dok je Viktor sjedio na trosjedu i iznenađeno gledao u nju. „Kako si samo tako mogao pobjeći?! Nisi ni razmišljao! Nisi ni pričekao pomoć!“ –proderala se ponovno i pogodila ga jastukom. „Nisam znao da se toliko brineš za mene!“ –nacerio se. „Rekao sam ti, Nathe, da cura osjeća nešto prema meni, ali ti mi ne vjeruješ!“ Pogledao sam u Alexandriu koja mi se osmjehnula, na što sam zakolutao očima. Sjeo sam na fotelju, prekrižio noge i pogledao u Viktora prijetećim izrazom lica. „Nemoj biti ljubomoran.“ –slegnuo je ramenima i popio gutljaj krvi. „Sama je izabrala!“ „Nemoj da ti kažem gdje ćeš ti nestati kad ja izaberem!“ –prostrijelila ga je pogledom. Osmjehnuo sam se. „Uglavnom...“ –uzdahnula je. „Zašto niste nju pitali tko je onaj vampir?“ „Mene?!“ –Alexandria je iznenađeno pogledala u nju. „Kakve sada ja imam veze?“ „Pojavila si se pred Natheovom kućom i, iznenada, se pojavio još jedan vampir. Možda je to tvoj prijatelj kojemu si naredila da odvrati pozornost od tebe!“ „Pazi što pričaš, draga! Nemoj da te podsjetim da ti ne pripadaš našem svijetu, pa ne znam što radiš ovdje!“ „Pripadam dok god sam uz Nathea!“ Lagano se osmjehnula i, istog trena, pojavila pored nje. Uhvatila ju je za vrat i odbacila od zid, a istog trena smo se Viktor i ja dignuli. Skočio sam na nju, odbacio ju na drugu stranu prostorije i požurio k njoj. Dok se pokušavala dići sa poda, ponovno sam ju uhvatio i udario njome od zid, a ona je zasiktala na mene. „Sljedeći put neću biti tako drag.“ –zarežao sam i bacio ju na pod. Okrenuvši se, vidio sam Viktora pored Andree. Činilo se da nije bila ozlijeđena, ali pomalo preplašena kao što sam i očekivao. „Ima pravo, je l' da?“ –pogledao sam ljutito u Alexandriu. „NE!“ –proderala se. „Ok. Priznajem... Nekoliko ljudi sam i ja ubila jer sam bila gladna i žedna, ali nemam nikakve veze s drugim vampirom!“ „Netko te pratio?“ „Ne znam. Došla sam sama, ali sada... moguće je da me netko pratio! Ne znam!!!“ Viktor se stvorio pored mene. „Slušaj me dobro!“ –podignuo je ruku. „Dok živiš pod mojim krovom... nema teoretske šanse da ćeš ti taknuti još jednog čovjeka! Jasno?!“ Iznenađeno je gledala u njega. „Tvojim krovom?“ –pogledao sam ga zbunjeno. Nasmijao se. „Oduvijek sam to želio reći!“ –nadodao je. Odmahnuo sam glavom, ali čuo Andrein smijeh iza sebe. Postoji mogućnost da idem kampirati tri dana ( od petka do nedjelje ), pa moram vidjeti hoću li završiti ovaj blog do onda ili odlučiti objaviti poslijednja 2 poglavlja slijedeći tjedan. Svakako će biti obaviješteni - možda čak i sutra! Edit 10. Tek slijedeći vikend idem na kampiranje, pa dobivate jedan post u petak ili subotu i poslijednja 2 slijedeći tjedan. Andrea „Oh, pronašli ste si hranu, ha?“ –rekla je plavokosa djevojka, gledajući me malenim osmijehom na licu. Znala sam da se radilo o vampirici jer sam vidjela njene očnjake i bljedoliko lice. Kad je izgovorila one riječi, Viktor ju je uhvatio za vrat i udario od zid. Zarežali su jedno na drugog, a ja sam iznenađeno gledala u njega. „Nju ne smiješ dirati!“ –uzvratio je stiskajući čeljust. „Što je ovo?!“ –upitala je djevojka. „Opet dijelite curu, ha?! Samo što se ovoga puta radi o čovjeku!“ „Ok, dosta!“ –Nathaniel se stvorio pored njih i pomaknuo Viktora od nje. Djevojka je namjestila majicu i ljutito pogledala u Viktora koji je čvrsto stiskao šake. „Odlazi, Alexandria.“ –rekao joj je mirnim glasom Nathe. „Tako se pozdravlja bivša djevojka?“ –upitala je. „Odlazi – sada!“ Zakolutala je očima i pogledala u mene. Lagano mi se osmjehnula, a ja sam ju pogledala ozbiljnim izrazom lica. Imala sam osjećaj da me željela testirati, da je htjela vidjeti hoću li se preplašiti, ali s obzirom da sam imala dečka vampira, prijatelja ( ili ne znam što je Viktor točno bio! ) i vidjela borbe između vampira... one plavuše se sigurno nisam bojala. Oblizala je crvene usne gledajući i dalje u mene, ne obazirajući se na ono što joj je Nathaniel rekao. „Alexandria!“ –Nathe ju je uhvatio za ruku i izbacio iz kuće. „Vidjet ćemo se još, komadu!“ –mahnula je rukom i nestala istog trena. Zalupio je vratima i pogledao u mene. „Tko je ona?“ –upitala sam sa zanimanjem. Znala sam da je bila nečija bivša cura, ali zanimalo me čija. Da je bila Viktorova onda bi mi bila svejedno, ali osjećala sam nervozu u trbuhu. „Alexandia McJess.“ –odgovorio je Viktor i ušao u dnevni boravak. „To sam shvatila, ali...“ –započela sam i pogledala u Nathaniela. Nadala sam se da neću morati nastaviti i da će on shvatiti moje signale. Nadala sam se da će shvatiti što sam mislila reći po mome izrazu lica. „Da.“ –odgovorio je. „Bila je moja cura, na kratko.“ „Ako sam dobro shvatila...“ –promrmljala sam. „I Viktor je nešto imao s njome!“ „Pretvorio sam ju u vampiricu!“ –izvirio je iz dnevnog. Oblikovala sam usta u slovo o. „Zbog toga je rekla da sam smo ju dijelili!“ –nastavio je. „Hranio sam se neko vrijeme njome, pa se spetljala s Natheom i...“ „Ok, Vik, ne pomažeš!“ –Nathaniel ga je prostrijelio pogledom. „Misliš li da je ona kriva?“ –upitala sam ga. Nathe i Viktor su se pogledali upitnim izrazom lica. Sjela sam na trosjed i pričekala da odgovore na moje pitanje. Morala sam priznati da sam se nadala da je to bila ona kako bi je se riješili. Nije mi bilo ugodno znati da je ubojica i napadačica svih onih ljudi bila u Salemu, pogotovo ne da se radilo i o bivšoj curi od Nathaniela. „Nismo još to otkrili.“ –odgovorio je Nathe. „Otkrijte i riješite je se!“ –rekla sam odlučno. „Takve cure volim – ratoborne!“ –nacerio se Viktor. Uzela sam jastuk i pogodila ga u glavu. „Nathe, nemaš pojma koliko ti je cura seksi!“ –nadodao je. „Ok!“ –Nathaniel se dignuo sa trosjeda i bijesno pogledao u mene. „To što radimo zajedno i što si u mojoj kući ne znači da se možeš nabacivati mojoj curi i govoriti o njoj preda mnom!“ „Smiri se, smiri se!“ –podignuo je ruke. „Ne moraš se bojati da ću ti je ukrasti. Može sama doći k meni!“ „E sad je dosta!“ –viknuo je i skočio na njega. Zakolutala sam očima, izašla kroz dnevni boravak i otišla prema vratima. Čula sam razbijanje stvari iza sebe, pa sam odmahnula glavom i otvorila ulazna vrata. „Gdje ideš?“ –upitao je Nathaniel. „Idem do grada. Javi mi se kad se prestanete igrati!“ –odgovorila sam, mahnula rukom i zatvorila vrata. Mrzila sam kad su se muškarci ponašali poput djece, ali na loš način. Viktor i Nathaniel su se potukli bez veze. Kad bih vidjela borbu u kafiću u kojemu smo Willow i ja većinom odlazile, ili bih se pomaknula od njih ili bi ih prolila ledenom vodom kako bi se smirili. Nathaniel Viktor je otišao iz kuće, Andrea je bila u gradu sa Willow, a ja sam morao ostati doma kako bih počistio nered kojeg smo Vik i ja napravili. Iritiralo me to što ju je cijelo vrijeme hvalio. Znao sam da je to činio kako bi me izbacio iz takta, ali nisam se mogao suzdržati, a da ne skočim na njega. Bacio sam zadnji komad stola u vrećicu, a zvono na vratima se oglasilo. Zakolutao sam očima, spustio vrećicu na pod i laganim korakom se uputio prema vratima. Nadao sam se da je to bila Andrea, pa da napokon možemo biti sami. Otvorio sam vrata i, na moje razočaranje, preda mnom je stajala Alexandria. „Rekla sam it da ćemo se ponovno vidjeti.“ –osmjehnula mi se. „Što želiš?“ –upitao sam ju iziritirano. „Zar ne mogu vidjeti kako ide mom bivšem dečku?“ „Ne.“ „Zašto?“ „Zato što smo ti i ja gotova priča.“ „To ne znači da ne možemo biti prijatelji!“ „Što želiš, Alex?!“ –zakolutao sam očima. „Znam da si došla ovdje zbog nekog razloga. Kojeg?“ Slegnula je ramenima, prošla kraj mene i počela razgledavati zidove. „Mislim da ti nitko nije dopustio da uđeš.“ –prekrižio sam ruke na prsima. „Sama sam se pozvala!“ –osmjehnula mi se. „Jesi li ti životinja koja napada ljude?“ „Možda.“ Nasmijao sam se. „Što ćeš mi učiniti ako jesam?“ –upitala me prilazeći mi. Obgrlila me rukom oko vrata, a drugom prošla kroz moju kosu dok sam ju gledao ravno u oči. Osmjehnula mi se i prišla svojim usnama mojima, a u tom trenutku sam ju uhvatio za vrat i prislonio na zid. „Volim kad si grub!“ –nasmiješila se. „Odlazi odavde ili ću biti prisiljen ubiti te.“ –prošaptao sam joj u uho. Nasmijala se. „Ne bi to napravio!“ –rekla je odlučno. „Jesi li sigurna?“ –upitao sam ju. „Što ako ti kažem da te mogu odvesti do Marcusa?“ Oblikovao sam usta u slovo o i ispustio ju. „Lažeš!“ –prošaptao sam. „Vjeruj mi ili ne, to je tvoja odluka, ali nikada ga nećeš pronaći bez moje pomoći!“ –potapšala me po prsima. Otvorila je ulazna vrata i pogledala me. „Pronaći ću te ponovno, za nekoliko dana, kako bih te pitala želiš li moju pomoć.“ –rekla je, a zatim ih zatvorila. Šokirano sam gledao u zatvorena vrata razmišljajući o tome da li je lagala ili je samo privukla pozornost na sebe, kako bih ju potražio. Nervozno sam ušao u dnevni boravak, sjeo na trosjed i pogledao ispred sebe odloživši ruke na drugi stolić. Prislonio sam bradu na njih i duboko uzdahnuo. Andrea „Koja kučka!“ –uzvratila je Willow. Slegnula sam ramenima. „Mogla si ju odalamiti šakom u glavu!“ –nadodala je. Nasmijala sam se. „Zašto?“ –upitala sam. „Mislim, i mene iritira to što je došla u posjet, ali nije da ju mogu sada prebiti kako bi se maknula od njega!“ „Mogla si joj pokazati odmah gdje joj je mjesto!“ –rekla je ozbiljnim izrazom lica. Mahnula sam rukom, podignula šalicu toplog čaja i popila malo. Krajičkom oka sam vidjela Kolea kako prolazi onuda zamišljenim pogledom. Znala sam da je bio u onom kafiću pošto sam čula njegov glas, ali nisam bila sigurna gdje je bio. „Kole!“ –zaustavila sam ga. „Hej!“ –pozdravio nas je nasmiješeno. Pogledao je u Willow koja je skrenula pogled, a zatim se uozbiljio i pogledao u mene. Mogla sam pretpostaviti da će stvari od sada, pa na dalje biti drugačije između njih dvoje. Bilo je više nego očito da im nije bilo svejedno što su spavali skupa, ali meni nije smetalo. „Vidimo se u školi.“ –rekao je i udaljio se od našeg stola. Pogledala sam u Willow upitnim izrazom lica, a ona u mene krajičkom oka. „Što je?“ –upitala me. „Zašto si se tako ponašala?“ –uzvratila sam iznenađeno. Slegnula je ramenima, a ja sam odmahnula glavom. „Sviđa ti se?“ –upitala sam ju. Oblikovala je usta u slovo o. „O čemu pričaš?! Zašto bi mi se on sviđao?!“ –skrenula je pogled. „Jesi li sigurna da želiš čuti kako znam?“ –nasmijala sam se. Pogledala je u mene, te odmahnula glavom. „Meni doista ne bi smetalo da vas dvoje budete skupa.“ –rekla sam joj. „Andy...“ –započela je, ali podigla sam ruku i prekinula ju na taj način. „Kole i ja smo davno prekinuli. Vjerojatno se i ti njemu sviđaš jer je cijelo vrijeme gledao u tebe i čekao da ga ti pogledaš!“ „Andy...“ „Šuti i vjeruj mi!“ Odmahnula je glavom. Izvukla sam ključeve automobila iz torbice i krenula prema njemu laganim korakom. Svako toliko bih podignula glavu i pogledala oko sebe jer bi mi se učinilo da me netko prati, a to sam mrzila. Izvukla sam iz džepa svoj suzavac kako bih se osjećala sigurnije i nadala se da će me onaj osjećaj straha uskoro proći. Čula sam zvuk iza sebe, okrenula se i pritisnula suzavac. „Jebem ti!“ –viknuo je Viktor. Stavila sam ruku preko ustiju dok si je on trljaj oči. „Ajme, Vik, oprosti!“ –prišla sam mu. „Jesi li dobro?“ „Bit ću bolje ako mi daš poljubac!“ –nacerio se. Zakolutala sam oči i ošamarila ga. „Daj, zezao sam!“ –nasmijao se. Podignula sam ruku i pokazala mu srednji prst, a zatim otključala vrata. „Zašto me pratiš?“ –upitala sam ga ljutito. „Pratim?“ –zbunjeno je pogledao u mene. „Prolazio sam ovuda jer sam se otišao naći s nekim Nathanovim dilerom.“ „Dilerom?“ „Ma da, onaj koji nam nabavlja krv iz bolnice. Poslao me da idem po krv jer sam mu skoro sve popio!“ Oblikovala sam usta u slovo o. „Nisi me pratio?“ –upitala sam ga sumnjičavo. „Ne.“ –odmahnuo je glavom. Pogledala sam oko sebe. „Što je bilo?“ –upitao je. „Mislim da me netko cijelo vrijeme pratio.“ –odgovorila sam. Pogledao je sumnjičavo oko sebe. „Ne vidim nikog sumnjivog.“ –pogledao me. „Možda si to zamislila!“ „Možda.“ –slegnula sam ramenima. Krenula sam sjesti u auto kad sam iznenada čula vrisak. Oboje smo se pogledali i potrčali prema mjestu sa kojeg je dopirao ženski vrisak. Ugledala sam stravičan prizor. Vampir je držao za vrat crvenokosu djevojku koja se opirala, udarala ga po tijelu sve dok se odjednom nije prestala micati. Viktor je potrčao k njima, a vampir je nestao istog trena. Požurila sam k njemu kako bih pogledala kako je bila ona djevojka, a kad sam prišla, pogledao me i odmahnuo glavom. Spustila sam pogled, gledajući u mrtvu djevojku koja je raširenih očiju gledala u nebo. Srce mi je ubrzano otkucavalo dok sam promatrala kako krv kliže niz njen vrat. „Ostani ovdje. Idem pogledati gdje je nestao!“ –rekao je. „Viktor!“ –uhvatila sam ga za ruku, prije nego se udaljio od mene. „Molim?“ „Pazi na sebe, ok?“ Klimnuo je glavom, a ja sam mu pustila ruku, te izvukla mobitel iz džepa kako bih pozvala policiju. Gledala sam kako Viktor nestaje u daljini, u tamnoj ulici dok mi je srce ubrzano kucalo jer sam se bojala za njega. Za tvoju informaciju, gđice M. Ljudi idu na ljetovanje ili uživaju u ljeti, pa ne sjednu za kompom toliko često koliko i ti - kad već imaš vremena za glumiti frajericu. Odjebi od mog bloga jer mi te već pun k. Ljudi koji često komentiraju znam da vole ono što pišem; pa čak i oni koji komentiraju svaki prijestupni post. Da im se ne sviđa, ne bi prolazili ovuda kao što niti ja ne prolazim kad mi se netko ne sviđa. Molim te, lijepo, nastavi sa svojim bijednim životom jer blog ne služi za glupiranje i sranje onima koji dolaze na blog zbog nekog cilja. Zadrži svoje komentare za sebe i odi si roditeljima baljezgati gluposti... ili pak prijateljicama, ako ih uopće imaš sa ovakvim stavom. Hvala. Do svidaniya Nekoliko tjedana kasnije Andrea „Deseta žrtva nepoznate životinja koja hara Salemom je završila u bolnici.“ –govorila je reporterka. „Policajci i lovci pretražuju područja u kojima su pronađene žrtve, ali nema ni traga opakoj životinji koja napadna ljude! Obavještavamo sve stanovnike da se drže podalje od šuma, te da izbjegavaju šetanja u tamnim mjestima.“ Duboko sam uzdahnula i ugasila televiziju. Mjesec je dana prošlo otkad je životinja napala ljude i nitko ju nije mogao pronaći. Bilo me pomalo strah izlaziti iz kuće. Svaki put, kad bih šetala Simbu, okrenula bih se svaki put kad bih čula sitni zvuk jer sam se bojala. Iskreno sam se nadala da će tu životinju uskoro pronaći jer ne želim da još nekoga ozlijedi. Ne želim svaki dan izlaziti iz kuće moleći se da ne budem sljedeća žrtva. „Andrea!“ –Erin je ušla u dnevni, a ja sam pogledala u nju. „Bi li mi mogla učiniti uslugu?“ „Naravno.“ –odgovorila sam i dignula se sa fotelje. „Odi se prošetati s Holly dok ja čistim kuću, može?“ Klimnula sam glavom. „Zaveži mi Simbu. Idem po Holly!“ –rekla sam joj i izašla iz dnevnog boravka. Potrčala sam do njene sobe. Kao što sam i očekivala, igrala se u boxu. Erin je inače bila s njom kako ne bi bila sama i kako bi ju stalno držala na oku, a do malo prije su se igrale pa sam mogla gledati vijesti, a ne crtiće iako crtići nisu bili loši. Voljela sam ih s njome gledati, ali zanimalo me što se događalo u Salemu, da li su pronašli nekoga. „Andy...“ –pogledala me nasmiješeno, čim sam ušla u sobu. „Hej, malena.“ –nasmiješila sam se i ja njoj, te ju izvukla iz boxa. Spustila sam ju na pod i obukla joj kaputić kako joj ne bi bilo hladno. Naravno, stavila sam i rukavice, šal i kapu jer je vani, previše, puhalo. Otvorila sam vrata i zajedno s njom se spustila niz stepenice, a Erin nas je već čekala kraj ulaznih. „Zabavite se.“ –dala mi je uzicu, poljubila Holly, te zatvorila vrata kad smo nas dvoje izašle iz kuće. Moja sestra je učila moju nećakinju da se navikne izlaziti iz kuće bez kolica, pa sam ju držala za ruku. Na sreću, našom ulicom nije prolazilo previše automobila, pa je mogla slobodno hodati po cesti dok bi Simba pazio na svaki njen korak. Svako toliko bih pogledala prema šumi koja se nalazila nedaleko od naše kuće. Nije mi bilo nimalo ugodno prolaziti onuda, znajući da je životinja bila spremna napasti još nekoga. Ugledala sam nedaleko od sebe poznatu djevojku koja je trčala prema meni... ili đogirala. Prepoznala sam Willow po njenoj smeđoj kosi koja bi ponekad, na zrakama sunca, izgledala riđa. „Hej, Will.“ –nasmiješila sam joj se. „Hej.“ –stala je. Pogledala je u Holly, pomazila Simbu, a zatim pogledala u mene, te ponovno u drugu stranu. Nakrivila sam glavu ne shvaćajući što se dogodilo. U posljednje vrijeme je bila distancirana, rijetko pričala sa mnom, i izbjegavala moj pogled. „Što se s tobom dogodilo?“ –upitala sam ju. „Spavala sam s Koleom!“ –zatvorila je oči i duboko uzdahnula. Gledala sam u tišini u nju. Nije mi smetalo što je spavala s mojim bivšim dečkom jer ipak on i ja više nismo bili skupa, mjesecima. Imala sam drugog dečka, a on je bio sam i bilo je normalno da je tražio druge cure, ali... Unatoč tome sam se osjećala čudno. „Tako mi je žao, Andrea!!!“ –odmahnula je glavom i prislonila ruku na čelo. „Ja... Ja... Desilo se! Oboje smo popili previše. Njegova je kuća bila bliža gradu, a nitko od nas dvoje nije vozio! Otišli smo kod njega... Bože! Ne znam kako te mogu gledati u oči!“ „Will...“ –nasmiješila sam se. „Kole i ja smo gotova priča! Nemaš se zbog čega ispričavati!“ „Imam, Andy! Ono se nije smjelo dogoditi! Tvoj je bivši dečko.“ „Upravo tako – bivši! Sada sam s Nathanielom i doista mi ne smeta.“ Odmahnula je glavom. „Zbilja?“ –promrmljala je. „Zbilja!“ –nacerila sam se. Spustila je pogled. „Dođi!“ –pokazala sam joj gestom ruke. Duboko je uzdahnula, a ja sam ju snažno zagrlila i potapšala po ramenu. Jest da sam se pomalo čudno osjećala, ali ono što je bilo sa Koleom i mene je davna prošlost i nitko, osim Nathea, mi ne treba. „Volim te, znaš?“ –promrmljala je. „Volim i ja tebe!“ –nasmiješila sam se. „A sada se nastavi rekreirati!“ Nasmiješila mi se, poljubila me u obraz i potrčala od mene. Odmahnula sam glavom i nastavila se šetati s Holly koja je veselo trčala po cesti dok ju je Simba promatrao mašući repom. Nathaniel „Moramo otkriti tko je to, Vik.“ –odmahnuo sam glavom. „Ja, zapravo, čekam da tratinčice narastu.“ –rekao je ironičnim glasom. Zakolutao sam očima, duboko uzdahnuo i nagnuo na naslonjač. Zamišljeno sam gledao ispred sebe dok sam, krajičkom oka, vidio kako Viktor puši svoju četvrtu cigaretu u dvadeset minuta. Cijeli dnevni boravak je bio pun dima, a to me iritiralo. Nisam mu ništa rekao jer su mi na pameti bile pametnije stvari kao npr.: Kako pronaći vampira koji ubija u našem gradu? Viktor i ja smo svašta pokušali. Po noći, dok bi Andrea spavala, tj. dok bi Salem spavao, jurili bismo šumama i pokušavali pronaći nešto što bi nas moglo odvesti do nje ili njega. Nismo mogli dopuštati nekom vampiru da uništava mirnoću ovog grada. Začudilo me što mi je Viktor pomagao. Nisam tražio njegovu pomoć, ali ponudio mi se. Mjesec dana smo se družili, prepirali svaki dan, ali i dalje me čudilo što je je bio uz mene. Ponekad sam razmišljao o tome kako se doista promijenio, a ponekad mi je to bilo nemoguće. „Pokušali smo sve, Nathe!“ –pogledao je nervozno u mene i ispuhao dim. „Tražili smo ih čak izvan grada, ali toliko su vješti da im ne možemo ući u trag!“ „Vješti ili ne, oni grizu ljude.“ –nadao sam. „A ja sam mislio da se igraju!“ „Prekini mi odgovarati tako ironično!“ „A ti mi prekini govoriti ono što znam! Nisam kreten!“ Zakolutao sam očima. Prekrižio je noge, podignuo glavu i ponovno ispuhao dim. „Ako ovako nastave...“ –započeo je. „Mogli bi pretvoriti nekoga u vampira!“ „Ne razumijem kako već nisu.“ –pogledao sam u njega. „Možda zato što su tri prokrvarila do smrti, a izgleda da su se od ostalih namjeravali samo malo nahraniti. Čudi me što se nitko nije vratio! Znaš kako to ide, je l' da?“ „Mislim da ti to bolje znaš!“ „Čovječe, Nathe, zar ne vidiš da sam se promijenio?! Čak ti kradem boce krvi!“ Zakolutao sam očima i pogledao u drugu stranu. „Zar ti je toliko teško povjerovati mi?!“ –uzvratio je nadureno. Klimnuo sam glavom. Želio je nešto reći, ali mahnuo je rukom, stavio novu cigaru u usta i zapalio ju. Zvono na vratima se oglasilo, pa sam se dignuo sa trosjeda, uzeo Viktoru cigaru iz ruke i ugasio, te krenuo laganim korakom prema ulazu. „Pušenje ubija!“ –viknuo sam. „Opa, vidi, ja sam živ, hej! Hvala ti što si mi to spomenuo!“ –uzviknuo je i on. Nasmijao sam se i otvorio vrata, a pred sobom sam ugledao Andreu. „Hej.“ –osmjehnula mi se. „O, hej...“ –začuđeno sam pogledao u nju. „Nisam te očekivao ovdje!“ Pogledao sam iza sebe nadajući se da je Viktor nestao. Nije smjela znati da se on i ja družimo jer bi onda znala da nešto ne valja. Dobro me poznavala i odmah bi povezala da nešto tajimo od nje pošto je znala da se ja nisam namjeravao družiti s njome. „Drago mi je što ti je drago što me vidiš.“ –rekla je ironično. „Drago mi je!“ –povukao sam ju k sebi i poljubio. „Ali nisam te očekivao!“ Pogledala me sumnjičavim izrazom lica. „Nešto mi smrdi po cigarama!“ –rekla je iznenađeno. Oblikovao sam usta u slovo o, a ona je prošla kraj mene i ušla u dnevni boravak. Duboko sam uzdahnuo, zatvorio vrata i otišao za njom. Pogledala me iznenađeno, a zatim svoj pogled uperila u njega. „Što on radi ovdje?“ –uperila je prst u njega. „Eto, gubim vrijeme jer nemam druge zanimacije!“ –odgovorio je osmjehnuvši se. „Viktor...?“ –pogledao sam u njega. „Nemoj.“ Zakolutao je očima. „Što se događa?!“ –prekrižila je ruke na prsima. „Ili ćeš joj ti reći ili ja.“ –uzvratio je Viktor. Uzdahnuo sam. „Ono što napada ljude...“ –započeo sam. „Nije životinja.“ Šokirano je pogledala u mene. „Ti!“ –ljutito se okrenula prema Viktoru. „Jesi li ti normalan?“ „Što?!“ –zbunjeno je pogledao u nju. Krenula ga je udariti šakom, ali ju je on zaustavio i gurnuo na trosjed. Ljutito je maknula kosu sa očiju i bijesno pogledala u njega. „Urazumi ovu tigricu!“ –rekao je. „Iako je seksi!“ Udario sam ga po glavi. „Nije on!“ –sjeo sam kraj nje. „Nego?“ –pogledala me iznenađeno. „Dobro pitanje!“ „Ne znate tko je to učinio?!“ „Bravo, Sharlock!“ –Viktor je pljesnuo. „Tražimo ga ili ju mjesec dana, ali nemamo tragova!“ Iznenađeno je pogledala u oboje. Ponovno se oglasilo zvono na vratima. Viktor je podignuo ruku i izašao iz dnevnog, a ja sam pogledao u Andreu koja me nesigurno promatrala. „Nathe!“ –uzviknuo je. Dignuo sam se sa trosjeda i izašao odande. Šokirao sam se kad sam vidio da Viktora kako stoji kraj vratiju i promatra me ozbiljnim izrazom lica. Pogledao sam u djevojku koja je stajala pred njim i promatrala me osmijehom od uha do uha. „Nedostajala sam ti?“ –upitala me veselo. Poznavao sam dobro njene duge, plave kovrče, a zelene oči su me promatrale velikim veseljem. Čuo sam korake iza sebe i pogledao u Andreu koja me iznenađeno promatrala. |
