ŽELIM ŽIVOT - blog Zaklade Ana Rukavina
12.03.2007., ponedjeljak
Anđelina poruka
Ovo je sastavak koji su nam upravo faksom poslale kolegice koje upravo sada u Makarskoj rade na akciji prikupljanja uzoraka krvi za tipizaciju. Napisan je dirljivo lijepim dječjim rukopisom na stranicama teke za 'domaći rad'.
Anđelin mlađi brat Dino preminuo je prije osam mjeseci. Bolovao je od istog tipa leukemije od kojeg je bolovala i naša Ana. Nadamo se da će naš zajednički rad doprinjeti tome da u bilježnicama djece u Hrvatskoj bude što manje ovakvih tužnih priča. Moja nesreća neki ljudi misle da je nesreća kad im se izgubi CD, pokvari neka igrica, pobjegne papiga, ugine ribica, kad ne mogu nešto kupiti, ne dobiju na lotu i slične gluposti. Za mene je nesreća nešto skroz drugo. Žao mi je uginule ribice, tužna sam, ali mogu kupiti drugu u 'Zoo hobiju'. Pokvarila mi se igrica, ali brat mi je spržio novu. Sve te nesreće brzo se zaborave i problemi se riješe. Pomogne ti brat ili sestra, mama ili tata, ili prijatelji. Prava i najveća nesreća za mene je kada sam saznala da mi je moj mlađi brat bolestan od leukemije. Mama mi je objasnila da se možda izliječi ako mu ja dam koštanu srž. I dala sam mu tri puta. Cijeli moj trud bio je beskoristan. Ništa mu nije moglo pomoći. Dogodila mi se najveća nesreća. Moj brat je umro. Ne mogu kupiti, ni spržiti, ni dobiti drugog brata jer je on jedan i jedini. To je prava nesreća u životu. Anđela Vranješ, Makarska Rođena 23. ožujka 1998. (9 godina) |
