Treba poslušati točno 3 cijele i 1/2 sljedeće pjesme s tog albuma da dođeš od moje sobe do tog mjesta. To je ono mjesto gdje kad kiša pada ne osjećaš njene hladne kapi jer si usredotočen na upravo ono zbog čega dolaziš na to mjesto - čak i kada su najavili kišu.

Kad si tamo shvatiš stvari poput Zaljubljen sam, Vremena se mijenjaju, a s njima i grad ili Sutra je novi dan, ali zapravo si došao tamo da se pomiriš s onim što već je. Da, to je ono mjesto gdje nije bitno je li na tebi crvena kapa, zelena majica i plave hlače; nije bitno što je na putu do tog mjesta svijet izgubio svoje boje ili što je priroda počela pjevati u d-molu, a ti čuješ samo zvuk kočnica, glasne trube i dernjavu nervoznih vozača.

Znaš da se uvijek možeš vratiti tamo i zato ti je drago.

Volim to mjesto ne zbog lijepog pogleda kojeg mi pruža, niti zbog savršene lokacije, već zbog toga jer se lijepo osjećam kad sam tamo i jer mi priča Jezikom Svijeta o stvarima koje jednostavno ne mogu sam shvatiti. Nijedno drugo mjesto na svijetu nikad mi neće značiti kao to mjesto. Zbog toga je posebno.

Možda sam pretjerao u uvodu. Kad počne stvarno jaka kiša osjetiš je i odeš kući. Ali kažu "Poslije kiše sunce", zar ne?