Nedavno smo ti i ja stajali ispod onog velikog plavog znaka na kolodvoru, držala si balon u ruci, a ja sam ti rekao jednu od svojih želja. Kad bi stvarao filmove i sjedio na onoj redateljskoj stolici dao bi ti ulogu anđela.Danas kad razmišljam o svemu tome čini mi se da to i nije tako velika želja. U glavi pokušavam osloboditi mjesta za misli o nama. Njih nikad dosta. Opsjednut, zaljubljen. Volim te ili sam poludio; ne želim se zamarati s riječima. Ja kažem sretan. Kako je to moguće? - Ponekad ni sam ne znam, ali ne mogu mjenjati ono što osjećam. Mogu pokušati, ali tko jebe to?
... jednostavno postoje trenuci kada ne želim da mi nedostaješ. Želim te dotaknuti i spriječiti suze. Ne želim da me svijet vidi tada, jer mislim da me neće razumjeti. Samo želim da znaš tko sam.
