Polako shvaćam ovaj svijet. Kao da razumijem sve na svako pitanje odgovaram jednako – tako treba biti, i vračam se malim stvarima i velikim djelima. Ne poduzimajući ništa odgađam ostvarenje svega onog što mislim da će ispuniti moj život Čarolijom. Tako treba biti; još neko vrijeme.
U mom svijetu je sve moguće – biciklom se spustiti na dno oceana, proći kroz Tajni Prolaz na Sjevernom polu i pojaviti se na Plutonu gdje Ejlijeni vide Sunce i mjesec istovremeno. I baš kada pomislim da se trebam vratiti na Zemlju i sakriti Tajni Prolaz, shvatim da je zamišljanje svijeta u kojem žive ljudi bez mašte jednako zamišljanju savršenog svijeta.
Priča koju pišem je najbolja moguća za mene. I volim svako slovo u njoj. Ti joj daješ smisao. To je Ono Nešto što ljudima treba da bi živjeli punim plućima.
utorak,