Na kolodvoru založili šparet na drva!
Zelengrad, subota, 10. siječnja 2009.
Ovoga je tjedna opet sniježilo u Zelengradu, gradu bez političara, zlostavljača, nesreća, okrutnosti i zla. I baš je dobro zasniježilo. Napadalo snijega do brade! Idilična se kolodvorska zgrada doimlje pustom, čini se da nema nikoga... Ali gle!
U Zelengradu je na snazi redukcija plina, pa je kolodvorska podvornica, gospođa Gertrudis, koja inače kadšto radi i kao kondukterka, morala založiti šparet "Smederevac" kako bi se pokoji putnik namjernik ogrijao!
Promet u Zelengradu ne smije stati! I doista...
Ima putnika i na Mozartovu trgu...
...utonulom u smirenost i tišinu...
...a 1958 stat će i na snijegom zametenom Prospektu mira! Nema nikoga na peronu, ali tko zna, možda u posljednji čas netko izjuri iz ugrijane čekaonice i uskoči u tramvaj kojeg čega uspon za Zaborje!
CSL 1958 stiže na prvi peron
Iako je sve naoko pusto, prometa, kako vidimo, ipak ima! Jer, zima, zima, e pa šta je! Ako je redukcija, nije lav! Uostalom, zelengradske željeznice ionako prometuju na struju, a Gertrudis je unutra, rekli smo već, založila uvijek pouzdani "Smederevac"!
"Nosaaač! Nosaaaaač! Treba li tko nosaaaaača?" - čulo se s perona.
O, pa to je naš nosač Vilibald, u još jednoj uzaludnoj potrazi za damom s koferima
u nevolji...
Vani snijeg i tišina, posvuda bjelina i mir, čuje se samo pjesma s bogoslužja.
"Kao nekad do Kanana" gromko odjekuje iz zelengradske crkve!
Pred Kananom! Pred Kananom!
Na Jordanu već se viju Božje slavne zastave!
Pred Kananom! Pred Kananom!
Da svoj put, da svoj put sad nastave!
* * *
Da, da, uvijek je živo u Zelengradu!
|