Zelena livada

U Bilogori postoji vjerovanje u risalke. To su duše neudanih, trudnih djevojaka koje su se od tuge i straha bacile u Dravu. Hoće li vile povratiti svoj status u duhovnom sustavu hrvatskog čovjeka? Hoće li u našem društvu doći vrijeme da ženama bude dopušteno da budu ženama, da žive bez straha od osude i uperenog prsta? Hoćemo se kladiti....?






Oklad vile i djevojke

Okladi se vila i divojka,
Koja li će prije uraniti,
Pomest dvore i doniti vode?
Vila meće krunu od bisera,
A divojka crne oči svoje.
Nasloni se vila na sokola,
A divojka na ticu slavića,
Koji do ponoć rujno vince pije,
Od ponoći piva i popiva.
Jošte nije zora zablilila,
Ni Danica lica pomolila,
Slavić budi gizdavu divojku:
»Ustan gori, mladjena divojko!
Vila će ti na vodicu doći
Prije zore i bijela danka!»
Kad to čula mladjena divojka,
Brže skače na noge lagane,
Brzi bile izmećala dvore,
Pak uzima vidro okovano,
Tere grede za goru na vodu.
Tute bilo umivala lišce
I nalila vidro vode ladne.
U ta doba planinkinja vila,
Dobro joj je jutro nazivala,
Ona joj je zdravlje odvraćala:
«Da si zdravo, bila vilo moja !»
Veli njojzi vila planinkinja:
«Da ti bora, mladjena divojko!
Evo tebi kruna od bisera,
Štono si je na oklad dobila.
Da ja budem tebe zadobila,
Crne bih ti oči izvadila,
Kuli bi ih na prozor stavila».

Iz Makarskog Primorja

U mojim rukama našla se požutjela debela knjiga stara gotovo sto godina. «Hrvatske narodne pjesme», sveska prva «Ženske pjesme», skupila je i izdala Matica Hrvatska 1909 godine. Knjiga je bestseler narodnog stvaralaškog blaga. Njegov maleni dio imat ćete priliku pročitati narednih dana na zelenoj livadi.






«..Što su upravo «ženske pjesme»?..Pokatkad je težko odrediti, koja pjesma pada u žensko, a koja u muško kolo. Gdjekoje su pjesme tako na mediji izmediju ženskih i muških, da čovjek ne zna, mediju koji bi ih uzeo. Neke su ženske naličnije na junačke nego na ženske, ali bi se težko čulo da ih ljudi pjevaju uz gusle, a zbog dužine ne pjevaju se ni kao ženske, nego se samo kazuju. Ovih polumuških pjesama sačuvano nam je najviše...I za čudo, najveći dio najjedrijih i najboljih pjesama kazivale su sabiračima upravo ženske i to starije. Gotovo kod svih naroda starijega i novijega vremena upravo su se žene odlikovale time, da su starije pjesme zadržavale u izvornom obliku. Pri tome ih je pomagala jača glazbena prijemljivost i bolje pamćenje nego što je muško..Ako ste ikada stajali kraj razigranoga kola i pazili, tko vodi glavnu riječ, mogli ste se uvjeriti, da su djevojke i otvorenije i bistrije i razgovornije od muškaraca. Pa i na posijelima! Momci stoje do vrata i kraj peći sa štapom u ruci i pod šeširom na glavi, pa slušaju, kako djevojke izvijaju svoje ljubavne arije, izmjenjujući se sa starinskim pričalicama zrelih žene i starih baka. Momci stoje i – gotovo pasivno – slušaju njihove tradicijom posvećene stihove. Ženskinje uopće lakše uči i duže zadržava narodnu predaju nego li muškinje, upravo kao što se ono i teže odriče narodne nošnje...» - citat iz knjige.

Da, povijest žena je jedna nepisana strana naše povijesti. Koliko upravo ženama možemo zahvaliti na očuvanju i prenošenju duhovnog nasljeđa naših predaka začudili bi se ne samo šovinisti. Što mislite, tko mi je knjigu dao u ruke? Pa..-žena!
No, možda je to bila vila? Nikad se ne zna!
Pa, neka vilinsko kolo krene! Nek se igra, nek se svira, nek se svijet zavrti, jer u tamnim šumama i u planinama, u poljima i u kućama, u cijelom našem kraju vile čarobne tajne tkaju.

POČINJE VILINSKI OPUS!




Bolani Vid pomaže vilama igrati kolo


Poboli se gospodine Vide
U gorici, gdi su bile vile.
Bile vile Vidu govorile:
«Ustan de se, gospodine Vide!
Pomoz de nam uzigrati kolo!»
Govori njim gospodine Vide:
«Evo ima sedam godin dana,
Da bolujem u gori zelenoj;
Bit će moji dvori razdrušeni,
Moja ljubi kako udovica,
Moji sini kako sirotice;
Ne mogu vam uzigrati kolo.» -
Bile vile Vidu govorile:
«Mi smo vile, mi smo tamo bile;
Tvoji dvori lišiji neg su bili,
Tvoja ljuba mladja neg je bila,
Tvoji sinci paše i veziri;
Pomoz de nam uzigrati kolo!» -
Kad razumi gospodine Vide,
Bile vile što su govorile,
Skočio se na noge slabašne.
Da pomože uzigrati kolo.

S otoka Hvara od Nikole Vlahović-Glave