Zeldine priče
25.03.2007., nedjelja
Njive i vinogradi
|
Jutro na prozoru... Mirisi proljeća ispunjaju moju sobicu... Lijepo je što je došlo proljeće... No, hoće li potrajati? Nekoliko dana bilo je prekrasno i onda se zima vratila zaboravivši rukavice... Veseli me ptičji pjev... Za dobro jutro, jedna pjesma koju pjevamo na zboru u glazbenoj školi. naravno, još je ljepša kada ju čujete... Uhvaćena (Antonin Dvořak) |
- 11:19 - Komentari (39) - Isprintaj - #
24.03.2007., subota
Ljudsko srce - životna melodija
|
Prvi nastavak Da. Pred vama je jedna vrlo promišljeno napisana priča. Priča koja nije utisnuta na papiru, već na ljudskom srcu. Riječi ove čudnovate djevojke su spretno birane i memorirane. Njeni potezi olovke su jedinstveni. Njena tuga za vrijeme skladanja ovog teksta je istinita. No, čemu vas zamarati uvodom, kada ćete ubrzo i sami uvidjeti patnju i bol što nam život pred nas pobaca? Riječi su samo riječi – no njihov smisao mijenja životnu melodiju. Današnji dan protekao je sasvim normalno, sasvim uredno, bez dodatnih poteškoća. Još jedan dan je projurio i za sobom ne ostavio ništa vrijedno pamćenja. Nedavno sam razmišljala o ljudskim uspomenama, kako nekada zapamtiš nešto sasvim nevažno, neki djelić trenutka koji ti je ostao u pamćenju. Ne znam zašto to zovu uspomena? Možda se i nije ništa tako posebno dogodilo? Ali zašto postavljati tako glupa pitanja? To su samo dodatne poteškoće, kao što sam na početku spomenula. O uspomenama ne znam mnogo. Rijetko se sjetim te riječi u praksi, tj. životu. Sjećanje na nešto, ili na nekoga. Taj osjećaj mi je stran. Ne volim se sjećati ljudi. Previše toga zlog su donijeli u moj život. Bar većina. Nekada mi padne na pamet koliko me ljudi zapravo voli. Nekolicina, vjerojatno. Čak mislim da i svojoj majci više nisam predraga. I kako da čovjek onda razmišlja o uspomenama u takvim okolnostima? Nikako, pretpostavljam. Jedina osoba koja me razumije sada je mrtva, no o njoj ću kasnije. Kada bi me netko upitao što najviše volim, ne znam što bih tome znatiželjnom čovjeku odgovorila. Zaista je to pitanje koje dnevno u svijetu postavi milijun ljudi, a samo 10 ih možda donekle odgovori. Ja sam među ovih 999 990. Svoju rođenu majku ne volim previše. Za moj ukus je previše samouvjerena osoba, puna optimizma. Ne mogu shvatiti vesele ljude. Toliko su veseli, da nisam sigurna da li glume, ili je to samo toliko natiskane tuge u njima, da ne znaju što bi više radili, pa se u svojoj tuzi smiju. I ja sam nekoć bila vesela, sretna. To je ostalo iza mene. Iako sumnjam u ovo posljednje. Koliko su mi god ljudi mrski bili, kao vama vrag, ipak imam trunčicu poštovanja prema njima te mislim da nisu toliko patetični i nepromišljeni da urade tako nešto. Sljedeća osoba na mojem popisu je moj tata, kojeg ne volim onoliko koliko bih željela. Za njega smatram da je pošten čovjek, često napet i nervozan, iskren. Ono što mu je u mislima, to mu je i na jeziku. Rijetko je da sam ga ikada vidjela posve veseloga i radosna. On i moja majka zaista su velika suprotnost. Moja majka – optimist, a moj tata – da, moglo bi ga se nazvati pesimistom, iako je to pregruba riječ za tako dobro biće ljudske vrste. Ostale osobe promatrane iz mojeg oka izgledaju manje-više posve jednako – drsko i neuko. Moja lista ljudi koje donekle volim je gotova. Stvari koje volim, zaista su prostim okom nevidljive, ili pak nestvarne. Recimo to ovako, na lakši i čitkiji način. Volim vjetar i oblake – njihove beskonačne igre nebeskim svodom i njihova zamarajuća natezanja. Volim sunce, što me naučilo u nekim situacijama misliti pozitivno. Volim mjesec, što me svaku noć prati i čeka. To je onaj mjesec na koji sam ljubomorna, jer sav je od srebra, visoko uzdignut tako da ga ne mogu dohvatiti. A tako bih željela!! Volim osjećaj kiše na mojim kapcima kada me nitko ne vidi da plačem. Volim pjesme i njihovu slobodu. Volim ptice i njihov let, njihovo balansiranje na nebu. Tu neodlučnost koja ih usmjerava prema pravom putu. Da, mogla bih to tako nazvati. Mojoj listom stvari koje volim. Naoko nevidljive stvari, koje čovjek može toliko voljeti kad bi samo poželio! Jer kao što reče jedan pametan čovjek: Stvar koja je nevidljiva ne mora značiti da ne postoji. Vjerujem da na svijetu ima pametnih ljudi. Bar nekoliko. Nekada poželim biti u društvu tako pametnih ljudi gdje si već samim time što se družiš sa takvim intelektualcima na neki način pametniji i zreliji. Ovaj dnevnik pomoći će mojoj tuzi… Možda ću sav gnjev u sebi lakše izbaciti. Možda će mi biti lakše. Možda ću biti sretnija. Možda je sve ovo samo pusta želja. Ali jedno je sigurno – nazad se ne može. Ono što je bilo, bilo je. I samo mi Ti, moj dnevniče možeš pomoći… Donekle … Trag tuge ostavljam, Tvoja Sreća. |
- 19:00 - Komentari (11) - Isprintaj - #
23.03.2007., petak
Biserna ogrlica
Zašto novi blog? Zašto novo ime? Zašto novi namještaj, novi dizajn? Na sva ta pitanja treba odgovoriti, a ja sam umorna. Umorna sam od bježanja, i sada se trebam odmoriti. Sjesti... Ispuhati... Čarolija je bačena:U zraku neka iščeznem samo |
- 18:52 - Komentari (17) - Isprintaj - #
|
Lipanj 2007 (1) Svibanj 2007 (9) Travanj 2007 (5) Ožujak 2007 (3)
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
FORUM ZA BLOGERE Online User/s Svaki put kad uđete, Zelda vas zabilježi. Do sada je zabilježila posjeta!
Zeldine priče:
1. Ljudsko srce: Životna melodija - U ovoj priči u nastavcima saznat ćete koliko je život bolan, i koliko je teško živjeti bez svoje duše. Prolog: Da. Pred vama je jedna vrlo promišljeno napisana priča. Priča koja nije utisnuta na papiru, već na ljudskom srcu. Riječi ove čudnovate djevojke su spretno birane i memorirane. Njeni potezi olovke su jedinstveni. Njena tuga za vrijeme skladanja ovog teksta je istinita. No, čemu vas zamarati uvodom, kada ćete ubrzo i sami uvidjeti patnju i bol što nam život pred nas pobaca? Riječi su samo riječi – no njihov smisao mijenja životnu melodiju. Nastavci: 1. nastavak 2. nastavak 3. nastavak 2. Modre sestre - veoma lijepa i čarobna bajka o dvije modre vile u zemlji Slap, koje prolaze kroz razne teškoće i spretno ih rješavaju. 3. Drago kamenje - još nesmišljen triler, koji je nestabilan kao i Zeldini pripravci, te nije sasvim sigurno pričati ga. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||