< | svibanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
By M@y€n@
MSN: zekoslava@hotmail.com
Potaknuta nedavno objavljenim postom jednog meni dragog prijatelja, odlučila sam opet tu nešto piskarati..
Devijantost je po definiciji kršenje društvenih normi.. Svi smo mi ponekad devijantni, kako je to mudro zaključila uvažena profesorica I.V. Neko je manje devijantan, neko više, a neko ide u toliku krajnost da ge se naziva problematičnim.. Društvo često pojedince proglašava devijantnima tj etiketira ih. Posljedica etiketiranja je da se pojedinac zaista ako da do tada i nije bio devijantan,počinje devijantno ponašati. On se diferencijalno asocira tj. udružuje s devijantnima tj. s sebi sličnima.
U današnjem društvu koje je toliko konformno, nije teško naći, kako ja to volim nazvati "žrtve etiketiranja". Naravno većina ljudi u startu zaključi da se najbolje konformirati, stopiti se s masom i na taj način bez velikih poteškoća propuzati kroz život. S druge strane, postoji nekolicina pojedinaca koji ne znaju što znači konformnost,a ti isti su najčešće pokretači svih značajnijih događaja u svijetu i šire. U ovom svijetu ,teško je prepoznati razliku između dobra i zla, između ispravnog i krivog, pogotovo ako imaš 17 godina. Dolaskom u srednju, većina učenika shvaća da tu vrijede neka nova pravila i gledajući u svoju korist oni se konformiraju prihvaćajući ono što profesori smatraju vrijednim, a što nije nužno vrijedno.
A što je s onima koji ta pravila nesvijesno krše, jer im je to u prirodi. Jer žele proživjeti svoju mladost, jer žele uživati u životu. Kad im nešto ne odgovara oni će ići direktno protiv toga. Njih, na žalost , društvo etiketira kao devijante i tu "etiketu" nose kroz ostatak srednjoškolskog obrazovanja. I ja nosim etiketu na svojim leđima,a da ne znam ni kad sam je dobila. Iz okoline dobivam negativne kritike, no nosim se s tim na svoj način. Zašto nam jednostavno ne dopuste da proživimo svoju mladost na način na koji nam najbolje odgovara. Fućkaš ti upise i slične stvari od kojih je većini od same primisli zlo. Od kojih mladi ljudi dobivaju gastritis, od kojih su tjeskobni i zatvaraju se u svoje sobe kako bi sljedeći dan u školi pokazali profesoru kako znaju učiti napamet. Fućkaš pravila i ostale gluposti koje vrijede samo na papiru,a u životu nemaju nikakvu odgojnu ulogu. Recimo ukor. Koga je ikad ukor učinio boljim? Vjerujem da nikad nikoga. A da rađe probaju naći srž problema? Ne usude se jer bi otkrili da je problem u njima i u načinu na koji se odnose prema učenicima,a za promjene nisu spremni. E pa ni mi "devijantni" nismo..
Teško je naći istomišljenike po pitanju ove teme. No mi imamo potencijala promjeniti svijet,kako to kaže nas profesor psihologije. Samo ako se prvo upišemo na faks,kažem ja. Pa da možemo mahati diplomom (kredencijalizam), drugim ljudima s diplomama pred nosom. Jer jedino tada oni zapravo imaju volje poslušati nečije mišljenje...Prokleti komad papira...
Mnogi će se smijati na ovaj post i bit će im biti jasno da ga piše buntovna mlada djevojka s problemima u školi, djevojka s dvoznamenkastim brojem neopravdanih i dvoznamenkastim brojem jedinica.
Jednostavno.. inspiracija mi je velika frustracija...
Pozdravljam vas!