srijeda, 03.05.2006.

--- ovo je još jedan od onih radikalnih postova sa kojim se svi slože, ali ipak ne učine nikakvu promjenu u svijetu ---

~before you go taking a walk in my world,
you better take a look at the real world,
cause this ain't no Mr. Rogers Neighborhood
can you say "feel like shit?"
yeah, maybe sometimes I do feel like shit,
I ain't happy about it, but I'd rather feel like shit
than be full of shit!~



Jedno od onih pitanja koje si, u posljednje vrijeme sve češće znam postaviti, je kuda vodi svijet danas?
Samo čitajući naslove u novinama, pa i neke druge medije, pomislim gdje je nestala ta tanka granica koja dijeli čovjeka od životinje:

-Mrtvo novorođenče držala u ledari tri mjeseca
-horse facial
-Silovatelj osuđen na dvije godine zatvora

Itd.,itd.,da ne nabrajam sad kilometre.

Sjediš,i u jednom trenutku shvatiš da te okružuju sadisti.
Hirovitost je mana moćnika, a moćni ovih dana su političari. Glas mlađe generacije, npr. 15-20, koji imaju sasvim normalna, moralna razmišljanja (okay, malo više od polovice ima moralna razmišljanja) su aktivisti i angažirani u svojim stavovima i sprječavanjima različitih ljudskih gluposti, a ipak nas se nikad ne čuje.
Stoga i ovaj naslov.
Kako ideš dalje kroz život, shvatiš da si bespomoćan.
Bespomoćan pred roditeljima; ne daju ti nešto.
Bespomoćan pred profesorima; ne smiš ih poslat u jednu lijepu stvar.
Bespomoćan pred državom; koja nam je pak dala iluziju demokracije koja se sastoji od lajanja na drvo.


Mi doslovce lajemo na drvo.
Toliko stvari nam se ne sviđa,sve te stvari ćemo reći i netko će saslušati,ali onda će nas zaboraviti,zaboraviti što mladi žele i što nacija općenito želi, a zašto?
Zato što kad tad u pitanje dođe moć. Moć često zamijeni i ego, kao i materijalizam, pa neki predsjednik tvrtke počne poistovjećivati sebe sa svojom tvrtkom, ili pak svog pišu sa svojom tvrtkom. Ne ulazim u diskusiju koliko je taj pišo, ali ostaje činjenica da je pišo ti, a ti si ego, a ego je tvrtka. I tvrtka je pišo.
Moć također dolazi u krive ruke, i pošto je 'život takav, čupav i dlakav', i često nam se ne sviđa tko je po hijerarhiji i autoritetu iznad nas, ali stisnemo zube i trpimo jer moćnik (često hiroviti) uvijek taj čija je riječ zadnja, taj koji će nam lako napakostiti.
No tad u igru ulazi licemjerstvo, jer te iste stvari koje se rade nama, mi radimo slabijima, najčešće podsvjesno, čisto zato šta nijedan čovjek nije rođen da bude potlačen niti podređen nekome. No sadisti su nerijetki, naći ćete ih među profesorima, državnicima, prijateljima, bilokome. To je sve jedan veliki debeli EGO.
Čovjek poželi otići na otok. Igrati se 'Žala' malo. Sam se prehranjivat i bit vlastiti gospodar. A ne da te netko proziva i mentalno muči.
Sadisti su svugdje i zabavlja ih nasilje i otud snimke poput 'horse facial' ili onog dudea kojem kidaju glavu ili nešto treće... a sve to potječe od EGA. Stoga hranite malo svoj duhovni život ;)
A ako ne to, nemojte bit toliki licemjeri ;)

~
and if I offended you; oh, I'm sorry
but maybe you need to be offended
but here's my apology and one more thing...
fuck you!
cause you can't bring me down
~

| 17:21 | Komentari (8) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>