Antologije jedne Zečice

Kao sta to sam naslov kazhe, pitam ja vas: preferirate li lito ili zimu?

Kad je skola, ja jedva cekan lito. Jer kad je skola, onda se sataren svaki dan od ucenja nastavaka za latinski, neke glupe datume iz povijesti, korijene iz matematike, slusan onu tuku iz glazbenog kako svrsava na Mozarta, i onog retaja iz zemljopisa kako nam se svima ruga (e njegova ironija mi je posebno dizala zivac: nacin na koji frustrirano ispoljuje svoje nedostatke nad nama je izazivao salve bijesa u meni koje su nekad prokuljale kao lava u razredu, i to bi se nastavilo u ravnateljevom uredu. zato mi je bilo drago sta je bia na zamjeni, iako ne znam sta je bolje - cinik s kojim ne mozes disat koliko si ljut, ili Gestapo s kojim ne mozes disat koliko je stroga?).

Dakle, nakon napornih pet dana rada, petak je bio blazenstvo, zadnji (peti) sat etika i onda kavica i standardno oprastanje, s pitanjem 'Di cemo navecer?' i obicno bi ruta bila Duje-Dom, ili Hey Joe-Dom, i uvik je bilo predobro jer bi uvik bilo iljadu ljudi gori na Domu, a da ne prican o tome kako su se neki ljudi ulivali i nasmijavali me, tj. nas. Ako nekoga zelis vidit, najvece vjerojatnosti su da je na Domu, u parku ili na Gripama.

Onda se poceo priblizavati kraj godine, bilo nam je sve vise vruce ali smo to trpili, jer smo ocekivali ljeto kao jedan duuuuugi vikend, jedan duuuuugi petak i duuuugu subotu, u kojoj bi svaki dan mogli raditi sta god zelimo, i spavat dokad zelimo, pit koliko zelimo, brijat koliko zelimo, a da ne spominjem koliko smo mi iz PJG cekali London!
Svi smo isplanirali lito, tribalo je bit predobro.
I onda je jos koja dva tjedna bilo zabavno, i odjednom se ruzicasti balon sapunice rasprsnuo, i ostala je okrutna istina. Ekipe su se odvojile svaka na svoju stranu, vecina ljudi je otisla ljetovat na neke otoke (da citiram moju priju Romanu: ...ili mozes otic u pripizdinu i dosadjivat se. To je dosta popularno ovih dana), na Domu nema ni zive duse, svi su se pokupili po nekim rupama i ne izlaze.
Svi smo jedva cekali lito, a sad kad je doslo, dosadno nam je ka kurac. Da ne spominjem koliko vruce. Pisala sam na blogu o onih famoznih 47 Celzijevih. A cetvrtak i petak, bura i kisa, hladno, i sad opet granulo sunceko. Koje promjenjivo lito...

I onda dodje zima...i ladno je...al je baren ekipa bolja. Je da cemo se svi sakrivat po kaficima, i nosit sest slojeva odjece, ali iman dojam da je lakse ugrijat se nego ohladit se... Osin toga, ljeti nam nabijaju stereotipe o vitkosti, a zimi je dopusteno i najljepsim kokama da se ubuce od bakine pite madjarice...!

Dakle - zima rulz.

.......................................................................

Sutra idem u London 2 tjedna sa skolom, ucit engleski i razgledavat grad. Slikat cu se sa Spajsicama. Okej, onima od voska, al ipak. Spice up your life!!

Javit cu vam se otamo jer drugi tjedan imamo free internet. Yeheah.

Idem jest dorucak.