Nema naslova, samo bajkeri xD
Dobila sam primjedbu da moram pisati u pasosima kako bi moje tekstove bilo lakše čitati. Nadam se da ću uspjeti to ispuniti iako, moram priznati, pisati tekst, priču kao cjelinu čini mi se mnogo zabavnije u cijelom jednom odlomku nego u zasebnim pasosima. Ovaj post neće biti običan, bit će, pa recimo skandalozan s obzirom na drage nam događaje koji su se zbili minulih dana.
Po prvi puta morat ćete mi oprostiti moju malu nesmotrenost i zaigranost jer ću se odvojiti od teme politike kako bih zavirila u radosne priče "Bajkera", tih mladih (i starih) ljudi koji su svoje živote posvetili motorima (limenim kućicama na 2, eventualno 3 kotača).
Moja iznimna želja za podupiranjem nastupa kultnog jaskanskog benda "Feedback", ali i također moja radoznalost dovele su me na skup bikera koji se održavao od 3-5 datuma ovog mjeseca. Nisam niti sanjala da ljudska glupost ima toliki prag tolerancije u svakom mogućem smislu.
Redom. Dovedena sam pred mnoga iskušenja svojega bića kada su mi neukusna usta postavila nerazumno pitanje na koje je odgovor bio samo moj blijedi pogled i vulgarna psovka unutar moje glave. Zaista nepotrebna neugodnost koja stvara u meni sasvim deseto mišljenje o svemu,ali prije svega diže mi paru na 800. Ja pogledam u stranu da bih odmorila od oči od zlokobnog lica, a kad tamo tisućeeee i tisućeeeee bajkera u rijeci slijeva se na veliki prostor i binu koja je, po mojem nekom laičkom (ne motorističkom)
mišljenu, simbolizirala ujedinjenje svih čari bajkerskog raskalašenog života jednim i jedinim natpisom "Welcome bikers". Dok ovako ironično razmišljam o svemu tome, zaboravih da moram nastaviti svoju priču. Dakle, nisam se niti okrenula, a već su svuda oko mene bila "braća po kožnjaku i sajli" željna vrhunske zabave uz hektolitre piva i žestoki metal. Pogledam društvo oko sebe i za tren mi se učini kao da sam zapravo u dobrom starom ambijentu nekog doborg starog kafića kad začujem tromi glas i lagani smijeh, popraćen vijuganjem kose, crne kao ebanovine (ne,nije Snjeguljica xD) i prasnem u totalni smijeh poraćen još jednom vulgarnijom psovkom u mojoj glavi. Tada sam bila svjesna da zabava zapravo počinje.
Isprva malo skeprična prema svemu, ali prije svega izuzetno nervozna zbog suludih pitanja bacila sam se na jednu jedinu moguću opciju - sprdačina do kraja! xD Kada sam se "ufurala" u taj bajkerski život i počela zapravo ljudima vikati "Yo" iz čisto nerazumnih razloga sve se preokrenulo i u tili čas moj mala duša bila je zarobljena za drvenim stolom okružena pijanim svijetom u kožnjaku i čizmama koji je silno želio dokazati da zna voziti motore i da im je to, na prvi pogled, jedna i jedina ljubav (čak i prije žene i djece). Starčići zapali u krizi srednjih godina još se uvijek traže, dok im supruge ludo furaju pljugu u ruci i natpis "žena i po" na majci. Pogled mi se sretne sa znanom osobom da bih na kraju i sama postala žrtva okrutnog bajkerskog svijeta i proglašena misicom od strane jednog običnog 40-ogodišnjaka (daj me ubiiiiiiijjjjj!! xD). Što mi se zbilo na kraju tog urnebesnog dana, ne znam niti sama, ALI...tu je još i dan 2.
Dan drugi, isto mjesto, različita večer.
"Evo ti ga na! Opet, dim! Izgledam li dostojna ući u ovaj sveti hram znojnih muškaraca i njihovih limenih ljubimaca??", upitala sam se ulazeći kroz crveni tepih (lol) na isto mjesto događanja. Pogled su mi pljenili kožnjaci!!! "Lijepa" figura dlakavih prsiju prekrivena još drlakavijim prslukom od čiste kože te noge utisnute u one uske hlačice te eventualno neka luđačka marama na glavi -> manikenke su ružne,bajkeri su zakon!!! xD Vrhunac večeri ipak je bio izbor za škembu moto susreta! Neki idiot koji je vodio izbor i bio obučen poput onog zločinca iz crtića Anastazija pozvao je svojim ružnim prodornim glasom nekolicinu divova na pozornicu. U tom smiješnom pacu, tete striptizete su mjerile masne obujme i zgadile meni fiziku i matematiku (zbog volumena). Narod je bio u deliriju, dok su se bajkeri kao najtoplija braća tapšali po svojim strašnim trbusima i pokazivali sve svoje blagodati. Bila sam oduševljena, takav osmijeh mi nikada nitko nije izmamio na lice u ovih nekoliko godina. Pobijedio je neki striček od 124 cm u struku, suludo kad znam da ministar Šuker ima više od njega, a možda i motor vozi. Zatim se sve pretvorilo u plesni podij, a bajkeri su poput kulturno umjetničkih društava plesali u krugu s noge na nogu dok je bend, koji im je svirao, izvodio višeglasja ko početak narodnog plesa linđo! Da nisu motori bili na igralištu netko bi pomislio da se održava folklorna smotra. xD
Da ne kažem da je teških metala bilo na svakom koraku. Lanci su se svjetlucali toliko da sam došla u napast pomisliti da su svi ti bajkeri Bosanci (po uzoru na onu pjesmu), ali me jedan dedek sa šeširom odvukao od te misli i postavio mi novu misao, da su bajkeri zapravo kauboji!!!! xD I tako s neodređenim identitetom, ova zabava se zahuktavala. Bio je neki čovjek sa srpom i čekićem te natpisom KGB na majci te veselo plesao ispred bine dok sam ja razmišljala o Staljinu i njegovom povezanošću s tim čovjekom. Sjedila sam na nekoj klupi i vrtila glavom dok se do mene nije sjeo neki čovjek bez majce koji je malo prije toga plesao sa nekom djevojčicom (jadna mala, tata joj je razGOLačeni bajker) te još jedan čovjek koji je dosadan i postavlja suluda pitanja.
Od visokih ljudi pa do prejakih basova i turbulencija poželilo mi se doma. Uz puko zavijanje na Mjesec mi se i prispalo te sam ostavila bajkere u dobrom društvu, a neki su i od striptizeta doslovno bježali! xD
Tako su moja 2 dana ovog života otišla na bajkere. Iskustvo života, definitvno neponovljivo.
Pa-pa! xD
