No man is worthy your tears, but the one who really is, won't make you cry!

jos dok sam bila manja odlucila sam da cu bit savrsen roditelj, iako nisam znala sto to zapravo znaci. svejdeno sam odlucila da necu ponoviti "greske" svojih roditelja. pustat cu svoju djecu dulje van; dopustit cu im da nesto ne jedu ako im se ne svidja; necu ih gnjaviti da mi se povjere; vise cu mariti za njohovo misljenje.. vec sam smislila i nacine i uvjete. sve sam ja to lijepo smislila, ali sam u glavi previdjela nekoliko "sitnica." slucajno sam se sjetila da djeca (da bi dosla do odredjene dobi, dovoljne za dogovore) moraju biti bebe. s bebama se ne mogu nikako dogovarati. onda moraju narasti, i u dobi od 6, 7 i vise godina djeca imaju svoj jezik. jos uvijek nisu spremna za dogovore. i sad.. tu su tinejdjeri. onda sam se sjetila sebe. pa ja sam ne moguca. kako cu se ja dogovarati s takvom osobom, kada oni jednostavno ne mare za roditelje. kako ih kazniti kad ni za to ne mare.. jednostavno je sve puno rupa u tom mom planu!

i sad, da se vratim na savresnog roditelja.. ko je to uopce?! jel to onaj koji se pokorava svemu sto kazes ili onaj koji je strog, pa te kasnije ucini samostalnom i snaznom osobom? jel to onaj koji pise zadace umjesto tebe ili onaj koji ti daje zadatke, pa te poslije ucini odgovornom osobom? imala sam takvih sto pitanja, ali nijedan odgovor. postojalo je jes jedno pitanje, ali sam odgovor nasla u ponovnom pitanju. jel savrsen roditelj zlatna sredina? ali pitanje je, kako doci do nje? kako znati kako reagirati u kojoj situaciji? i na to sam dobila jos milijune pitanja, a opet(!!) nijedan odgovor.

konacno sam shvatila.. oko toga se jednostavno ne vrijedi truditi! valjda cemo se morati pomiriti da je svadja s roditeljima (ili starcima!) jednostavno neizbjezna.. valjda je to, nama tinejdjerima, u krvi..



by:emma