zdravlje je bogatstvo A 1. dio
16.12.2014., utorak
Otpušteni vojnik
|
Otpušteni vojnik Baš na prag sjede, malne gô, Islužio je ljeta duga; A izjela mu lica bô I nesvijesna stara tuga. Povlačio se kojekud Sve za bubnjarem usred hrpe, Pa mali krst mu resi grud I kiti na njem stare krpe. Zabludio mu tupi gled, Kud pukoše mu polja lijepa; Al vidi brajan: drugi red, Tuđinac sad mu zemlju čepa! I drhtnu – tu je majstor čvrst - I malim prstom lulu kopa; Baš čudno, dok je steko krst, A eno kuća propa… propa… A gledao ga stari drug, Iz kuta lemeš s pluga teška, I čini mu se: baš ko rug, Gle, tupo mu se gvožđe smješka: Ej, dobro došo! valjaš baš, Na žutoj je l’ ti lica trpe?! Ma kao rijedak čovo naš Pozlatio si svoje krpe! A glavno ti je: nek si živ; Otplatio si krvni danak. Tek, Bog mu prosti, tko ti kriv, Pa evo si ko igla tanak. Da slučaj mene stvori kad U biće kakvo, ko ti živo, Pametnije bih, druže, tad Ja svoje puške ispaljivo! Al šutio je gladni drug, Ni ne ču onu šalu ljutu, A vraškim smijehom stari plug Ućutao se u svom kutu. Pa gviri kako u taj čas Bez desne ruke mladac šuti, A lijevom srećan, blažen vas, Sve gladi onaj krstić žuti! Zaboravio u taj par I pusta polja, muku ljutu – - A zarđala ona stvar Zadrijemala je u svom kutu I sniva: kud je čovjek lud Pa gubi ruke, lomi kosti - I – dragi Bože – za sav trud Tek krstić mu je jedan – dosti! (S. S. Kranjčević) |