petak, 30.09.2005.

Pikap

:]

- 22:29 - Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 29.09.2005.

Desert Plains

Oiii,evo danas je dan bio onako,oke,uglavnom bolestan samo uzasno,slinim,kupao sam se sa savinom i vlahom cijeli ovaj tjedan poslje skole i pokupio sam milijun bolesti...i eto,ajme danas smo lovili staku i on nam je uteko ko prasčič,(zasluzio je taj nadimak-pigi),ma nismo ga mogli nikako uhvatiti,zna svaki kut u gradu,ali trci ko lud,brz ko bič,opasan ko skins,divlji ko svinja,...eto vas ljudi,pozdrav svima posebno Staki, Savinu, Vlahu, Toniu i Mari!

Image Hosted by ImageShack.us

ovo vam je dalibor na slici,mislim da radi bs 180 flip preko 7 skalina i rejla na mimari!

- 22:19 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 28.09.2005.

A Touch of Evil

Piva

Prema starim iskopinama i zapisima arheolozi su utvrdili da su stari Vavilonci prozivodili pivo u domaćinstvu jos 7000 godina pKr. Imali su 16 sorti piva a za varenje su koristili jecmeni secer i psenicu. Odavde se prenijela proizvodnja piva u stari Egipat, Persiju, Grcku i dr. zemlje. Egipcani su znali da prave pivo već 2000 godina pr.Kr.., a Grci su, primajuci civilizaciju od njih, naucili i vjestinu proizvodnje piva, za njima Rimljani, pa stari Germani i onda ostale europske zemlje. U tim vremenima pivo je pravljeno iz secera, ali bez hmelja, tako da je dobijen proizvod bio vrlo kisel. Tada su u pivo dodavali različite trave - pelin, lupin glog, safran i dr. Primjena hmelja predstavlja vazno otkrice i cini osnovu suvremene tehnologije piva. Hmelj se prvi put poceo koristiti u Novogorodskoj Rusiji. Usavrsavanje parnog stroja vrlo se povoljno odrazilo na razvitak pivarstva. Najvazniji tehnicki pronalazak predstavlja pronalazak stroja za hladjenje. Zahvaljujuci najvaznijim naucno-tehnickim dostignucima u 19. stoljecu stvoreni su osnove za pretvaranje usitnjenih poduzeca u velike tvornice piva.




--------------------------------------------------------------------------------

Osnovne karakteristike proizvodnje piva

Pod pivom se podrazumijeva slabo alkoholno pice, koje se proizvodi u procesu alkoholnog vrenja iz slad, hmelja, vode i pivskog kvasca. Voda je glavni dio svih napitaka. Ona sluzi kao rastvarac. Slad daje pivu sastojke ekstrata od kojeg zavisi punoca okusa i koncentracija osnovnog ekstrata piva. Hmelj konzervira pivo i daje mu ugodan miris i gorak ukus, dok pivski kvasac izaziva alkoholno vrenje u kome secer prelazi u alkohol i ugljen dioksid. Proizvodnja piva se dijeli na tehnologiju slada i tehnologiju piva. Tehnologiju slada obuhvaca: ciscenje i sortiranje jecma, mocenje jecma, klijanje jecma, susenje zelenog slada, oslobadjanje slada od klice i poliranje. Tehnologija piva obuhvaca:

Proizvodnja sladovine
Glavno i naknadno vrenje
Bistrenje i punjenje piva

--------------------------------------------------------------------------------

Proizvodnja sladovine

Proizvodnja sladovine prikazuje proces proizvodnje sladovine u klasicnoj pivovari koji se moze podijeliti na slijedece faze:

Drobljenje slada
Ukomljavanje ili ekstrakcija slada
Filtracija sladovine
Varenje i hmeljenje sladovine
Bistrenje i hladjenje sladovine
Drobljenje slada

Drobljenje slada predstavlja mehanicku pripremu slada za ekstrakciju. Glavni zadatak drobljenja slada je olaksavanje i ubrzavanje fizickih i biokemijskih procesa rastvaranja sadrzaja zrna u toku ukomljavanja radi maksimalno moguceg prevodjenja eksraktivnih materija u vodeni rastvor, tj. sladovine. Slad mora biti cist, sortiran i sa jednolicnom velicinom zrna, sto je sve od posebnog znacaja za postizanje dobrog sastava prekrupe. Na prinos ekstrakta utjece i stupanj usitnjavanja slada. Kod drobljenja slada i boljeg usitnjavanja endosperma postavlja se zadatak da se pljevice ne ostete mnogo. Pri normalno prekrupljenom sladu, odnosi pojedinih sastojaka izrazeni u postotcima trebaju biti slijedeći:

pljevica 15-18%
grubi gris 18-22%
fini gris 30-35%
brasno 25-35%
Ukomljavanje slada

Bit procesa ukomljavanja lezi u prevodjenju nerastvorenih materija slada i nesladovane zitarice u rastvoreni oblik putem enzimske hidrolize. U sladu ima malo sastojaka koji se rastvaraju u vodi (10-15%) od ukupne tezine suhe materije. Sastojci slada rastopljivi u vodi su: seceri, dio bjelancevina i proizvoda njihove razgradnje, te male kolicine pentozana, pentoza, heksozana i heksoza, pektina, taninskih i gorkih kiselina. Sve ove supstance brzo prelaze u rastvor, a najznacajniji dio zrna slada, koga čini skrob, nije rastopljiv. Pored skroba ima jos jedan dio bjelančevina u sladu koji je u nerastvorljivom obliku. Da bi mogli preci u rastvor, glavni sastojci zrna: skrob i bjelančevine moraju se dalje razgraditi putem enzimske hidrolize. Ova enzimska razgradnja odvija se pod utjecajem amilolitickih i proteolitickih enzima. Amilaza cijepa skrob na maltozu, glukozu, maltotriozu i vise dekstreine. Proteaza prevodi slozene bjelancevinske supstance do aminokiselina. Fitaza razgradjuje fitin na inozit i fosfate, a lipaza razgradjuje masti.

Razgradnja skroba

Do enzimske hidrolize skroba dolazi uslijed djelovanja aminolitickih enzima. Skrob se sastoji od amiloze i amilopektina. U pocetku ukomljavanja molekuli skroba se brzo razgradjuju uz hidrolizu, sto karakterizira promjenu jodne reakcije. Jedna od najkarakteristicnijih reakcija skroba je intenzivno modra boja sa jodom. Ona ukazuje na prisustvo skroba. Utjecajem alfa i beta amilaze u prisustvu vode skrob se rastvara na maltozu i dekstrin. Kod tog raspadanja skroba nastaje obicno 80% maltoze i 20% dekstrina. Postotak nije stalan vec se mijenja pod utjecajem temperature. Sve u svemu djelovanje enzima traje dok se izmedju dekstrina i maltoze ne postigne odredjena ravnoteza. Enzimska hidroliza skroba odigrava se istovremeno alfa i beta amilaze. Postepenim odcepljivanjem molekula maltoze od molekula skroba nastaje amilodekstrin, koji sa rastvorom joda daje ljubicastu boju. U daljoj fazi razgradnje enzima iz amilodekstrina odcjepljivanjem maltoze nastaje eritrodekstrin, koji sa jodom daje crvenu boju. Daljim djelovanjem iz eritrodekstrina se odcjepljuje maltoza pa nastaje ahrodekstrin, koji sa jodom ne izaziva promjenu boje. Konacno nastaje maltoza i maltodekstrin koji sa jodom ne reagira, pa ne dolazi do promjene boje. Posto ovakva razgradnja skroba dovodi do secera, proces se zove osecerenje.

Razgradnja bjelancevina

U toku procesa ukomljavanja slozenie molekule bjelancevina se pod utjecajem enzima proteaza raspadaju.

Proizvodi razgradnje bjelancevina (polipeptidi i aminokiseline) neophodni za ishranu kvasca. Sa druge strane, srednje-molekularne bjelancevine (peptoni i djelomicno polipeptidi) uslovljavaju punocu ukusa i stabilnost pjene piva. Bjelancevine velikih molekula su cesto uzrok pojave zamucenja, zbog cega se tezi njihovoj razgradnji.

Filtracija sladovine

Posto su u toku procesa ukomljavanja i kuhanja sve rastvorene materije presle u sladovinu, nuzno je da se ona odvoji od nerastvorenih dijelova trebera. Postupak filtracije se vrsi u dvije faze: prva faza je nabubrenje prve sladovine, koja ima vecu koncentraciju osnovnog ekstrakta, i druga faza - ispiranje ekstrakta iz trebera koja se vrsi putem ekstrakcije sa toplom vodom.

Sastav pivskog trebera

Sve one materije, koje prilikom ukomljavanja slada i kuhanja ne prelaze u rastvor, cine nerastvorni dio koji se izdvaja u pivski treber. U njemu se u prvom redu nalaze pljevice zrna, nerastvorenih bjelancevina aleuronskog sloja zrna, nesto zaostalog skroba sto se nije razgradio u toku kuhanja, i mala kolicina nerastvornog ekstrakta koji pri ispiranju nije presao u sladovinu.

Kuhanje sladovine sa hmeljom

Kod kuhanja sladovine sa hmeljom prelaze gorke i aromatske materije u sladovinu, a bjelancevine se izdvajaju u krupne pahuljice koje se postepeno taloze i sladovina bistri. U toku procesa kuhanja dogadjaju se slijedece fiziolosko-kemijske promjene:

razgradnja i rastvaranje hmelja i njegovih preradjevina, ekstrakta u jednostavnije spojeve
koagulacija bjelancevina i izdvajanje bjelancevina u vidu pahuljica
isparavanje vode u cilju postizanja standardne koncentracije osnovnog ekstrakta
sterilizacija sladovine
inaktivacija enzima
bojenje sladovine
oksidacija sladovine
obrazovanje reducirajućih materija
Zadatak kuhanja je stabilizacija sastava sladovine uz gore navedene fiziolosko-kemijske promjene. Sa dodatkom hmelja postize se njegova ekstrakcija koja utjece na kvalitet piva (okus, biolosku stabilnost, pjenu). Kuhanje sladovine traje obicno 1,5-2h. Predugo kuhanje vodi do pojacanja boje sladovine, a prekratko djeluje nepovoljno jer ne moze dovesti do izdvajanja visokomolekularnih bjelancevina koje izazivaju slabo bistrenje sladovine i zamucenje piva. Kraj kuhanja se prakticno odredjuje prema koncentraciji ekstrakta u sladovini, prema izdvajanju bjelancevina u vidu pahuljica i prozirnosti vruce sladovine. Kuhanjem se takodjer unistavaju i svi enzimi u sladovini cime se osigurava stabilnost kemijskog sastava sladovine prije vrenja. U sladovini i u pivu nalaze se materije koje se vezu sa kisikom i stvaraju nerastvorni oblik taninsko-bjelancevinskih kompleksa koji su uzrocnici zamucenja piva uslljed dugog stajanja, zbog toga je vazno da u sladovini postoje supstance koje mogu suzbiti oksidaciju koja nastaje aeracijom. Ove supstance su tzv. reduktoni, dolaze sa sirovinama u sladovinu, i stvaraju se u procesu kuhanja.

Dodavanje hmelja

Kolicina hmelja koja se dodaje u sladovinu varira od 200-500g po hektolitru piva. To zavisi od vise faktora:

zahtjevima i ukusu potrosaca
kvaliteti hmelja
tipu i vrsti piva
sastavu vode
kvalitetu slada
Npr. svjetla piva u odnosu na tamna zahtjevaju 20-30% vise hmelja po hektolitru piva. Razlog je da svjetla piva trebaju imati hmeljnu gorcinu, dok su tamna piva slabo aromaticnog ukusa.

Odvajanje sladovine od hmeljnog tropa

Nakon zavrsenog kuhanja hmeljne sladovine ona se prepumpava preko cjedila za hmelj u taloznjak. Na dnu hmeljnog cjedila nalaze se sita gdje ostaje hmeljni trop i deo kojagulisnih bjelancevina, a bistra sladovina izlazi kroz sita i odlazi do taloznjaka. Hmeljni trop koji ostaje u cjedilu sadrzi dosta upijene sladovine koja se ispira sa toplom vodom, pa se na 1kg dodatog hmelja nalazi 6-7 litara sladovine.

Hladjenje i bistrenje sladovine

Zadatak procesa hladjenja je snizavanje temperature koja odgovara potrebama pocetnog stadijuma vrenja i zasicivanje kisikom iz zraka u cilju postizanja vrenja. Osim toga treba se izdvojiti talog kako bi se dobila bistra sladovina kao jedna od osnovnih predpostavki za pivo visoke kvalitete. U sladovini koja dolazi na hladjenje nalaze se bjelancevine koje cine fini talog. Snizenjem temperature one se taloze kao i druge materije. Za vrijeme hladjenja sladovina se mora zasititi kisikom iz zraka i osloboditi grubog taloga. U vezi ovog zahtjeva sladovina se hladi u dvije faze, pa dobijamo dvije vrste taloga - vruci i hladni talog.

Vruci talog

Vruci talog koagulira u vidu krupnih pahuljica prilikom talozenja sladovine. Sastav vruceg taloga je slijedeci:

50-60% bjelancevina
15-20% smole od hmelja
20-30% drugih organskih materija
3-20% pepela
Sladovina pod pritiskom pumpe ulazi u taloznjak i tom prilikom dolazi do njenog kruznog kretanja. Usljed toga formira se talog u centru posude u obliku kupe koja ostaje na dnu nakon ispustanja sladovine.

Hladni talog

Ovaj talog pocinje se izdvajati na temperaturi ispod 60° C. Hladni talog cini:

60-70% bjelancevina
ostatak su taninske materije
Za otklanjanje hladnog taloga koristi se Venturijeva cijev, tj. proces koji se zove flotacija. Sustina flotacije je u tome, sto se u rashladjenu sladovinu, iz koju je izdvojen grubi talog pomocu Venturijeve cijevi ubrizgavan zrak. U tanku se zbog toga stvara pjena koja se penje prema gornjim slojevima i povrsini, noseci za sobom hladni talog. Sa zrakom se kroz cijev istovremeno dodaje i kvasac pa se na taj nacin vrsi aeracija i istovremeno dodavanje kvasca, pa se poslije toga sladovina pumpa na vrenje.

Oksidacija sladovine

U toku procesa bistrenja sladovina veziva kisik fizicki i kemijski, sto djeluje na povecanje boje. Kod visih temperatura dolazi do kemijskog vezivanja kisika, a kod nizih kisik se rastvara sve dok rastvor ne postane zasicen. Secera u sladovini ima daleko vise nego drugih ekstraktivnih materija, zbog cega se u toku hladjenja kisik uglavnom se veze sa secerom.


--------------------------------------------------------------------------------

Glavno i naknadno vrenje

Alkoholno vrenje

Osnovu tehnologije dobijanja piva sacinjava alkoholno vrenje. Proces vrenja je zivotna pojava disanja kvasca, kada dolazi do razgradnje secera u alkohol i ugljenu kiselinu (Pasterova vitalna teorija vrenja).

C6H12O6 = 2C2H5OH + 2CO2

Poslije Pastera pojavila se i nova teorija prema kojoj treba alkoholno vrenje promatrati posljedicom djelovanja enzima, a kvasac je neophodan kao nosilac enzima vrenja. Enzim koji se nalazi u kvascu dobio je ime cimaza.

Uzrocnici vrenja

Uzrocnici svih vrsta vrenja su mikroorganizmi koji proizvode enzime kao specificne izazivace kemijskih promjena. Sve te mikroorganizme mozemo podijeliti u tri glavne grupe, i to:

kvasci
bakterije
plijesni
Za proizvodnju piva sluze pivski kvasci. Kvasci su jednocelijski organizmi elipsoidnog, uglastog, ovalnog, ili duguljastog oblika, koji se redovno razmnozavaju pumpanjem. U nepovoljnim prilikama, kada kvasci ne raspolazu sa dovoljno hranjivih materija razmnozavaju se sporama koje nastaju unutar celija. U pivarstvu kvasci se dijele na pahuljaste i praskaste. Pahuljasti kvasci imaju nizi stupanj vrenja sladovine jer se zgrusavaju u pahuljice i imaju manju kontaktnu povrsinu sa sladovinom. Praskasti kvasci imaju visi stupanj vrenja sladovine, jer je veca povrsina njihovih celija u kontaktu sa sladovinom. Ovi kvasci imaju odredjene osobine znacajne za tijek alkoholnog vrenja. One se ogledaju u slijedecem:

brzini razmnozavanja
brzini i trajanju vrenja
bistrenja piva
brzini talozenja kvasca
sposobnosti za prevrenje piva
okusu piva
Brzina razmnozavanja ocjenjuje se prema kolicini kvasca koji se talozi na dnu posude u vrenju poslije 36-48 sati.

Brzina i trajanje vrenja se vidi po manifestacijama sladovine tijekom vrenja, tj. kada nestane pjena sa povrsine posude, a to je dokaz da je glavno vrenje zavrseno.

Bistrenje piva je u dobroj mjeri zavisno od fizioloskih osobina kvasca. Dok se u jednim posudama vidi brzo bistrenje i lijepi sjaj piva, u drugim posudama i posle duzeg vremena pivo je opalescentno.

Brzina talozenja kvasca je vazan faktor pri izboru kvasca. Boja taloga je cesto u ovisnosti od sladovine, jer, ako ova ima bjelancevine koje koaguliraju, stvara se kasasta masa prljavo-sivog taloga.

Sposobnost za prevrenje piva izrazena je stupnjem prevrenja secera u sladovini. Razlicite sorte kvasca u istoj sladovini daju razlicit stupanj prevrenja.

Okus piva je u izvjesnoj mjeri ovisan i o sorti kvasca, pa je potrebno probom piva utvrditi eventualne razlike.

Karakteristike vrenja

Na sladovini prilikom vrenja dolazi do vidnih promjena. Te promjene se mogu podijeliti na slijedece faze:

niska bijela pjena
srednja pjena
visoka pjena
opadanje pjene
hladjenje i talozenje
Prvi znaci vrenja se pokazuju stvaranjem bijelog pokrivaca od pjene koju stvara ugljik-dioksid, a koji se oslobadja prilikom vrenja i prelazi u atmosferu. Pri kraju ove faze vrenja pocinju se nakupljati male kolicine hmeljnih smola i bjelancevinskih materija, sto se naziva faza niske bijele pjene.
U ovom stadijumu mjehurići ugljik-dioksida razvijaju se intenzivnije i nastaje gusca kompaktna pjena, koja se pocinje podizati. Uslijed pojacanog izdvajanja hmeljnih smola, pjena dobija zuckasto-smedju boju. Boja zavisi od kemijskog sastava i koncentracije sladovine i sorte kvasca i kolicine hmelja.
Treca faza predstavlja fazu najintenzivnijeg zrenja. U ovoj fazi temperatura dostize maksimum, a nastajanje pjene je najintenzivnije.
Cetvrta faza je karakteristicna po tome sto se u njoj pored smenjivanja pjene i njenog postepenog propadanja dolazi do flokulacije pjene i bistrenja piva. Pjena se postepeno gubi i na kraju povrsina piva ostaje pokrivena tankim slojem pjene. Proizvod dobijen na kraju ove faze naziva se "mlado pivo".
U ovoj fazi se pivo hladi kako bi se ubrzalo talozenje kvasca i postigla temperatura 4-5° C. Za odredjivanje zavrsetka glavnog zrenja sluzi stupanj prevrelosti i spoljni znaci na povrsini sladovine, odnosno "mladog piva". Pivo se uzima u času od 50ml i kada se dobro prosvetli treba da pokazuje suspendirane cestice na dnu i to bi bio znak da se dobro izbistrilo i da je proces glavnog vrenja zavrsen.
Naknadno zrenje i vrenje

Za naknadno vrenje karakteristicna je lagana fermentacija secera, pri kojoj se odigravaju isti procesi kao kod glavnog vrenja, ali oni teku sporije. Brzina biokemijskih reakcija procesa se smanjuje uslijed nizih temperatura i manjeg broja celija kvasca po jedinici zapremina piva, jer se glavni dio kvasca uklanja po zavrsetku glavnog vrenja. U toku naknadnog vrenja oksido-redukcioni potencijal piva opada, tom prilikom dolazi do oksidacije nestabilnih materija, uslijed cega se pojavljuje fino oksidaciono zamucenje, koje se samo djelimicno odstranjuje filtracijom, a ostatak se otklanja prirodnim talozenjem. Ovo bistrenje piva predstavlja drugu fazu vrenja i sastoji se u tome sto celije kvasca apsorbiraju bjelancevine zamucenja i druge suspendirane materije koje padaju na dno. U toku naknadnog vrenja kojaguliraju se bjelancevine, taninske materije i hmeljne smole. U toku zrenja mijenja se okus mladog piva, dolazi do smanjenja gorcine sto se objasnjava procesom koagulacije i razgradnje hmeljnih smola.


--------------------------------------------------------------------------------

Bistrenje i istakanje piva. Gotovo pivo

Filtracija piva

Poznato je da tijekom procesa glavnog vrenja i zrenja dolazi do odredjenih fizicko-kemijskih i organo-leptickih promjena u sastavu i osobinama piva. Pivo se bistri, celije kvasca i druge suspendirane materije belancevinsko-taninskog kompleksa se taloze, a oslobodjeni ugljik-dioksid se veze za pivo, tako da poprima svoj konacan sastav, okus i druge osobine. Filtrirano pivo treba biti kristalno bistro, sa potrebnom trajnosti, okusom i ostalim karakteristikama. Radi toga, filtracija ima veliki znacaj kao posljednja faza proizvodnog procesa, jer tek filtrirano pivo ima sve one karakteristike koje traze potrosaci. Danas se u svijetu u cilju postizanja bistrenja piva primjenjuju dva osnovna postupka, i to:

separacija piva
filtracija piva
Separacija piva

Bistrenje piva na separatoru odvija se na bazi centrifugalne sile. Poznato je da sladovina i pivo sadrze izvjesne cestice razlicite specificne tezine koje se taloze uslijed gravitacione sile. Pivo dolazi pod pritiskom u bubanj u kojem su smjesteni rotirajući tanjuri. Tanjuri su smjesteni na suplje vreteno koje sluzi za ulaz piva. Po bubnju pivo prolazi izmedju tanjura i osnovice bubnja u prostor za talozenje. Krupne cestice se izdvajaju usljed centrifugalne sile ka periferiji, pa se na taj nacin vrsi stvaranje taloga. Ovaj talog se u odredjenim vremenskim intervalima izbacuje. Posto su separatori hermeticki zatvoreni odrzava se konstantan pritisak i ne dolazi do gubitka piva i smanjenja koncentracije ugljen-dioksida.

Filtracija piva

Osnovna prednost filtracije piva je mogucnost ostrije filtracije i postizanje vece bistrine. Kvalitet filtracije gotovog piva zavisi od pravilnog izbora i doziranja kisel-gura koji odgovara zahtjevima za postizanje odredjenog stupnja bistrine piva. U vecini slucajeva cestice zamucenja koje treba odstraniti iz piva su male pa je potrebno stvoriti odgovarajuci porozni sloj koji ce ove cestice zadrzati prilikom filtracije. Na taj nacin se iz tekuce faze izdvajaju cestice tako da se dobija bistra tekucina. Za filtriranje se obicno koriste filtracioni ulosci koji su izradjeni u vidu ploca iz kombinacije celuloze i pamuka. Na filtracionim uloscima se formira prvo jedan naplavni sloj grubog kisel-gura, a zatim se nanosi kisel-gur finije granulacije koji formira filterski sloj koji zadrzava cestice i na taj nacin omogucava da kroz filtracijske slojeve prolazi potpuno cist filtrat, oslobodjen svih taloznih materija i celija kvasca.

Karakteristike kisel-gura

Kisel-gur kao sredstvo za filtriranje, proizvodi se od slojeva diatomeja (alge kremenjasice). Kad je pravilno pripremljen najbolje odgovara zahtjevima koji se postavljaju idealnom sredstvu za filtriranje: svojim oblikovanim cesticama stvara vrlo prepustljivu filter-pogaču koja omogucava najbolje filtraciono djelovanje. U kemijskom sastavu kisel-gur je najvecim dijelom sastavljen od silicijskih dioksida i aluminijskih oksida.

Filtracija je posljednja faza u proizvodnom procesu, koji predhodi punjenju piva u bacve, boce i limenke pa je nuzno da joj se posveti posebna paznja. Kako sa stanovnista bistrine i drugih tehnoloskih zahtjeva za kvalitetno pivo, tako i sa stanovnistva ekonomicnosti izvodjenja ove tehnoloske operacije.

Punjenje piva

Filtrirano pivo dolazi u tankove pod pritiskom u kojima se treba zadrzati 8-12h prije punjenja. Zadrzavanje piva u tankovima ima svrhu da se pivo ohladi na temperaturi 1-2° kako bi se sprecilo penusanje u procesu otakanja piva. Pivo se puni pod izobarometarskim pritiskom. Pod ovim pojmom se podrazumijeva konstanti protu-pritisak ugljik-dioksida kojim se omogucuje normalno punjenje piva i koji sprijecava gubitak ugljik-dioksida i oksidacija piva.

Kemijski sastav i osobine piva

Glavni sastojci gotovih piva su voda, alkohol, ugljen-dioksid i ekstrakt (neprevreli dio ekstrakta). Ovisno od sorte piva sadrzaj alkohola se kreće od 2-6%. Pored etil alkohola u pivu se nalaze male kolicine visih alkohola. U pivu normalno ima 0,30-0,40% ugljik-dioksida. Prisustvo ugljik-dioksida djeluje povoljno na okus, daje svjezinu, a predstavlja i vaznu komponentu za pjenusavost piva. Sposobnost drzanja pjene zavisi o kolicini i kemijskom sastavu ekstrakta. Od piva se trazi da pri punjenju u času pjeni tako da se ova gusta i cvrsta pena zadrzi na povrsini najmanje 3 minute. Mjehurići ugljik-dioksida koji se dizu od dna ka povrsini pomazu odrzavanju pjene. Ekstrakt piva pretezno cine ugljik hidrati i manja kolicina proteina, aminokiselina, glicerina i sastavnih dijelova hmelja. Od sastava ekstrakta zavisi punoca okusa piva. Hemijski sastav ekstrakta ne zavisi samo od vrste slada, nego i nacinu proizvodnje sladovine i vodjenju fermentacije, odnosno stupnju konacnog prevrenja na kraju fermentacije.

Zivjeli!

- 21:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 27.09.2005.

Between the Hammer & the Anvil

]:

- 22:08 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.09.2005.

The Happiest Days of Our Lives

Evo ovo je jedna stara slika,od ljeta,na slici smo Zvone,ja,Keyt,Dario i Kroacio! a slikala nas je Sara kad je bila u Dubrovniku :)!!

Image Hosted by ImageShack.us

ajme ova skola svjetski ubijaaa...ali oke je,pitala me biologiju i dobio sam 1 hrvatski takoder,jednio engleski sam dobio 4 a glazbeni referat sta sam piso o black sabbathu dobio sam 5! :) AJME OVi svi romane neke pisali ja doso i u 20 sekundi sve isprico!napiso sam svojim rjecima :) i tako ljudi.eto vas pozdrav Savin, Štaka, Toni, Sanja, Keyt, Mara, Sara, Kroco, Zvone, Dario, Daniel....

- 22:06 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 25.09.2005.

Slipping away

Evo ljudi da vam predstavim Krcu,ima 15 ili 16 godina,zivi u zagrebu,vozi skate,trenutno mu je noga sjebana ali ide!legenda je a sve ostalo mozete viditi na slici! danas mi je dan bio prepreprepgrozan,ujutro sam moro na misu ici ali nije mi sa dalo pa sam svratio sa skejtom na 20 minuta i poso voziti,pa na objedu sa sam sve sjebo i nisu mi dali da izadem niđe,pa sam poso u sobu ubijati dosadu svirajuci i Krce me nazvno,odma mi je dan bio bolji,malo pricali dok nesto nije prekinulo, pa je meni dosadilo doma i poso sam do mora i proso docom sa bratom i poveo Savina i Vlaha sa sobom na kupanje ali samo smo se ja i Vlaho okupali,bilo je super,more je preprevruce,stajali smo 20minuta u moru i onda smo posli ča i tako sam doso doma,pogledo james bond i dosla mi je mama s nekim kosuljama, jedna za skejt druga za skolu,po povoljnoj cjeni nasla neđe i eto sad čekam pizzu i idem traziti neke movie makere koje mogu ucitati i video clipove i mov,avi,mpeg,mpg,asf....i sutra ujutro do skate shop da kupim bvratu iznenađenje :) eto vas! pozdrav svima!

- 19:40 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 24.09.2005.

Shoot shoot

Evo ljudi slika od Savina! danas je dan bio super! ujutro smo vozili na babinom kuku,zafrkavali se i tako! popodne smo posli na doc i malo vozili pa sam ja moro doma jer su moji posli na vjencanje pasam usput svratio sa vlahom i toniom do mora i napunio bocu od 5 litra morem pa smo kad smo vec bili kod mora ja vlaho i toni se malo osvjezili! i tako sam poso doma i prebacio movie na kompjuter i nesto mi nije htio ove koje se gledaju samo na quick time playeru prebaciti na windows movie maker,pa sam zvao vlaha da dode ako zna o cemu je rjec i to(ljud ako ko zna kako to staviti na windows movie maker neka mi javi komentarom! ili na borj 098-909-00-55)
i tako je vlaho doso do mene i malo se zajebavali,pokazo mu sk8 video
i tako! eto vas ljudi pozdrav svima!

- 23:54 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 23.09.2005.

Every day just comes and goes...

:)

- 22:54 - Komentari (12) - Isprintaj - #

Man of the edge

Oi..evo me na chatu,malo se zajebavam,ajme onaj vlaho sta pise...sad je reko ''jebo je isus dabogda je isus skakljo kurcem po sisama' boozee.uglavnom danas je bilo super,ja i savin smo isli voziti i snimati se pa je sunce przilo i nije nam se dalo,pa smo posli kupiti dvije pive i pizze i posli na pijacu se zajebavati i odjednom pocela kiša i tako! eto vas ljudi! pozdrav!

- 00:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.09.2005.

Painkiller

Evo ljudi danas je dan bio oke! uglavnom bio u skoli sazno da ce biti ko neki fajt između gruža i lapada(jeste očajni!!!),onda sam poso doma najeo se objeda i poso na skejt pa na judo pa opet na skejt,i tako na putu prema D.O.C-u sreli smo kreša Matica i Marka M...(Maku) i sta bi me drugo pitali nego ocu li doci se mlatit protiv gruza! ja sam reko ''ne,idem skejtat''a ovi odma poceli peglati pa one djecje ''sta kad bi ti neki gruzanin srao bili ga prebio ...'' i to samo da me nagovore! i uglavnom ko jebe njih glavno je da sam ja danas kupio novu dasku!!!! :)) neznam ni sam kako se zove ali odlicna je! ima jos dvije daske koje su super ''baker'' i ''alien workshop''..brinem da mi se daska zove habitat ili kako vec...evo ovo na slici sam ja! 180 fs olie preko 8 skalina! Hana ubuduce kad skacem skale nederi se vise,odnosno nepostavljaj pitanja! eto vas ljudi pozdrav Arijana, Lejla, Krce...

- 00:00 - Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 21.09.2005.

El del

...evo danas je bilo sve oke osim vjeronauka!!!! profesor se ponasa ko štene neko! ali ima razloga za to jer je nas razred jako bezoabrazan,glup,svi su balavi dječaci(osim nekih!!!)uglavonm sve je oke! Gleda li ko ''Mučke''?? morate to pogledati! super su! eto vas tamo! pozdrav svima!

- 00:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 20.09.2005.

Living on a prayer

:]

- 21:35 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.09.2005.

Žc tim!

oi! evo da vam objavim par slika!
Rudi, flip preko dva velika skalina!

Image Hosted by ImageShack.us

Rudi olie..!

Image Hosted by ImageShack.us

Rudi olie duble set (1-1)

Image Hosted by ImageShack.us

Rudi flip preko 6 skalina!

Image Hosted by ImageShack.us

Rudi olie preko kante!

Image Hosted by ImageShack.us

Štaka olie!

Image Hosted by ImageShack.us

Štaka....!

Image Hosted by ImageShack.us

Štaka....!

Image Hosted by ImageShack.us

Toni olie preko pet skalina!

Image Hosted by ImageShack.us

Toni flip!

Image Hosted by ImageShack.us

Vlaho olie preko dva skalina!

Image Hosted by ImageShack.us


Čičo olie preko dva skalina!

Image Hosted by ImageShack.us

Čičo...!

Image Hosted by ImageShack.us

Savin olie!

Image Hosted by ImageShack.us

Savin noseslide!

Image Hosted by ImageShack.us

- 12:09 - Komentari (10) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.09.2005.

Only fools and horses

Oi ljudi,kako je?ajme danas je dan bio lud! ujutro smo posli voziti ja Savin Toni i Vlaho(trebo je i Staka ali on je spavo)uglavnom smo se mi zabavili!najluđe je bilo popodne kad smo bili kod Savina i kad smo usli u Vlahov blog,Staka ga je ubio,(Vlaha),cak ga ni ja nisam mogo zaustaviti da ga ide mlatiti,ni vi nebiste jer bi umrli od smijeha!ali uglavnom onda smo posli do doca i dosle su Điva, Marija i Lejla i zajebavali se na katu i tako! uglavnom tako ce biti i sutra(slicno)! pozdrav svima!

- 00:00 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 17.09.2005.

Skate or die...

ovo sam ja,Rudi!

Image Hosted by ImageShack.us

Štaka,manual,a ovo na bicikli do njega sta se malo vidi na ljevioj strani je Čičo

Image Hosted by ImageShack.us

Savin,olie preko 4 skalina!

Image Hosted by ImageShack.us

Toni,olie sa stola!

Image Hosted by ImageShack.us

Rudi,flip preko 4 skalina!

Image Hosted by ImageShack.us

Rudi,olie reko 6 skalina,pogledajte sjenu :)

Image Hosted by ImageShack.us

Rudi,olie preko zidica!

Image Hosted by ImageShack.us

Rudi,olie!

Image Hosted by ImageShack.us

Ovo su slike,bit ce ih jos,nazalost nema mnogo stakinih tonijevih i savinovih slika jer ...long story... eto vas ljudi, pozdrav SANJAA(da nje nema ove slike nebi bile ovdje :)), Điva, Marija(buduca skaterica ;) ), Lejla, Sara, Martina, Ana, Raja, Staka, Savin, Toni, Belma, Edita, Viktorija, Ivana(Župljanka) .....

- 00:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 16.09.2005.

Alice Cooper

Uvijek isti Alice Cooper
Pedesetpetogodišnji Alice Cooper se ne predaje. Pionir heavy metal-a, koji i kad se ne našminka sliči na lik nekog horor filma još nije zaboravio 'pjevati' nakon više od trideset godina u svijetu glazbe, što dokazuje njegov novi album "The Eyes Of Alice Cooper".

Na albumu se nalaze stvari raznolikog zvuka, od rock-a preko laganica do punka ritma. Alice Cooper je uvijek radio pjesme s jednostavnim riffovima i melodijama, tako je i osvojio širu publiku s hitovima "Bed Of Neils", "Poison", "Shool's Out", "House Of Fire", ...



Oduvijek su ga ponajviše slušali i kopirali njegov stil oblačenja teenageri, stoga pjesma "Between High School & Old School" samim nazivom govori gdje je i sam zaglavio. Možda ne žestoka poput Pistols-a, ali "Man Of The Year" vuče na punkersku pjesmu što ritmom, što riječima. Dok u "Be With You Awhile" Alice otkriva svoju osjećajnu stranu, prava suprotnost od rockeskih "Detroit City" i "I'm So Angry". Jednostavnost melodija i pjevanja će vam se učiniti poznatim u "What Do You Want From Me", "Love Should Never Feel Like This" i "Novocaine".

"The Eyes Of Alice Cooper" nije za No 1. na top ljestvicama, a isto tako i nije za otpisati. Fanovi Alice Cooper-a će ga rado staviti u svoju kolekciju mnogobrojnih albuma, za kojim nezaostaje, niti se posebno ističe od ostalih.

- 00:00 - Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.09.2005.

Woke up this morning

Oi ljudi,evo da se malo javim,kod mene je sve okee! u skoli onako,ali ide! Savin je rjesio olie prekoo 5 skalina,a staka neki visoki gep na babinom kuku itd...ljudi eto vas tamo... pozdrav Adriana, Sanja, Diva, Maria, Sara, Belma, Martina, Ana, Staka, Savin; Toni, Čičo, Maka, Maro, Keyt, Mara, Ivana(župljanka), Thomas Horvat, Prce, Tome, Taso, Lejla,...

- 00:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 14.09.2005.

Jimi Hendrix

Jimi Hendrix (1943. - 1970.)

James Marshall Hendrix poznatiji kao Jimi Hendrix rodio se u Seattleu 27. studenog 1943. godine. Iako je njegova solo karijera (od izlaska prvog singla 1966. pa sve do smrti 1970. g.) trajala svega četiri godine, priča o njegovoj glazbenoj karijeri započinje puno prije. Još od malih nogu zanima se za gitaru, pa je i prve akorde naučio prije nego što je krenuo u školu.
Postoji i jedna anegdota koja je nagovještavala Jimijevu zaljubljenost u sviranje:...Jimi je po svojoj sobi ludovao i zamišljao da svira gitaru kada mu je došao otac s metlom i rekao da pospremi sobu. Otac je otišao s mišljenjem da će mu sin napraviti kako mu je rekao, a kada se vratio našao je Jimija kako spava s metlom preko sebe kao da drži gitaru. Probudio ga je i upitao "Šta si radio?", a Jimi mu je odgovorio "Svirao sam metlu!".

Utjecaj na malog Jimija je imao Al Hendrix, njegov otac koji mu je svojim blues i jazz kolekcijama ploča stvorio prve uzore kao što su legende Howlin' Wolf, Muddy Waters, B.B. King, Robert Johnson... Primjetivši veliko zanimanje za glazbu Al radi i drugi veliki korak u Jimijevom putu prema legendi, s petnaest godina kupuje mu električnu gitaru. Gitara je bila za dešnjaka, a kako je Jimi bio ljevak prilagodio ju je sebi tj. okrenuo je žice. Sa 16. g. u srednjoj školi osniva svoj prvi bend. Hendrix bez gitare nije Hendrix, čak i na wc nije išao bez nje. Toliko je vremena provodio s njom da su se stopili jedno s drugim.
Zbog obaveze 1961. godine prijavljuje se u vojsku, a već slijedeće godine otpušten je iz vojske radi teške ozljede, koja je uslijedila nakon skoka s padobranom. Nakon povratka iz vojske započinje glazbenu karijeru. Najviše je svirao kao pratnja poznatim muzičarima toga vremena (Sam Cooke, Ike & Tina Turner, B.B. King, Wilson Picketta,...). Nakon napornih turneja zaustavlja se u New Yorku i svira u Cafe Wha gdje se upoznaje s Ches Chandlerom, bas gitaristom grupe The Animals i tu počinje njegov pravi glazbeni početak.
Ches mu postaje menadžer, i nagovara ga da dođe u London, te je na njegovu inicijativu osnovan trio The Jimi Hendrix Expirience. Uz Jimija još nastupaju Mitch Mitchell kao bubnjar i Noel Redding na bas gitari. Premijerni nastup su imali u pariškoj dvorani Olympia, a u jesen 1966. snimaju singl "Hey Joe" koji je završio na 6. mjestu britanske top liste. Poslije toga izlazi drugi singl, možda i najpoznatija Hendrixova stvar "Purple Haze" koji dolazi na 3. mjesto.
Na preporuku Paula McCartneyja, Hendrix odlazi svirati na dobrotvorni Monterey Pop Festival (o kojem je D.A.Pennebaker snimio dokumentarni film "Monterey Pop" ) koji se održao pred 50 000 posjetitelja. Uz Hendrixa na festivalu su nastupili: The Who, Otis Redding, The Byrds, Greatful Dead, Jefferson Airplane, Big Brother & The Holding Company, Mama's&Papa's, Canned Heat... Svojim nastupom i žrtvovanjem gitare Hendrix se pokazao kao najkreativniji gitarist, što se moglo vidjeti i na debi albumu "Are You Expirienced?", koji je došao na drugo mjesto britanske top liste, a nakon festivala i na peto mjesto američke top ljestvice.

Jimi se koristio isprekidanim rifovima, rasturajućim feedbackom i srceparajućim wah-wah pedelama, svirajući svoj Fender Stratocaster iza leđa i iza vrata, pa čak i zubima svojim je showom privukao i mnoge poznate glazbenike (Eric Clapton, Jeff Beck,...) na svoje svirke.
Zbog međusobnog neslaganja 1969. bend se razilazi, a Hendrix se vraća u Ameriku. Nakon povratka svira po festivalima od kojih je zasigurno najvažniji Woodstock, do tada najveći festival gdje je i premijerno odsvirao američku himnu - "Star Spangled Banner", pred više od 400 000 ljudi. Nakon Woodstock okuplja novi bnd Band Of Gypsies u kojem nastupaju samo crni glazbenici. Izdali samo jedan i to live album snimljen na dočeku 1970. u Filmore East dvorani u New Yorku. Tijekom koncerta u Madison Square Gardenu u New Yorku, Hendrix je na zaprepaštenje svojih fanova, a i ostatka benda, jednostavno usred nastupa otišao s pozornice i time dao do znanja da više ne želi nastupat s Band Of Gypsies.
Nakon odlaska iz benda vraća se u London gdje ponovno okuplja Expirince i pokušava snimiti novi album, koji se trebao zvati "First Ray Of The New Rising Sun", što mu ne uspjeva zbog njegove tragične smrti.
Zbog prekomjerene doze tableta za spavanje 18.11.1970. u hotelu Samarkand u Londonu, gdje je odsjeo s djevojkom Monikom Danneman, umire jedna od najvećih ikona rock glazbe. Posljednje riječi Jimi Hendrixa koje je napisao noć prije smrti:
"The Story Of Life Is Quicker Then The Wink Of An Eye The Story Of Love Is Hello Goodbye Untill We Meet Again".


Jimi Hendrix je sahranjen na Grenwood Memorial Cemetery u Rentonu, predgrađu Seattlea, država Washington, SAD. Nepoznat je broj neslužbenih albuma na kojima svira Jimi, od službnih izdanja izašli su:
"Are You Experienced?" (1967.)
"Axis: Bold As Love" (1967.)
"Smash Hits" (1968.)
"Electric Ladyland" (1968.)
"Band Of Gypsies" (1970.)
"Cry Of Love" (1971.)
Al Hendrix nakon niza sudskih i pravnih borbi 1995. ipak dobiva pravo naslijeđa na sve Jimijeve glazbene uratke, te izdaje video kasetu o snimanju LP-a "Electric Ladyland" uz pomoć Janie Hendrix-Wright (Jimijeva sestra).
Prošlo je više od trideset godina od smrti istinske legende rock glazbe, a još uvijek nema većeg gitarističkog genija od Jimi Hendrixa

Pozdrav Sara, Martina, STaka, SAvin, Cico, Pita...

- 00:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 13.09.2005.

The doors

The Doors
Grupu The Doors, jednu od najutjecajnijih i najkontroverznijih rock grupa 60-ih, osnovali su 1965. u Los Angelesu dva studenta, Jim Morrison (vokal) i Ray Manzarek (klavijature), a kasnije su im se pridružili bubnjar John Densmore i gitarist Robby Krieger. Grupi se nikada nije priključio basist, tako da su njihovim zvukom dominirale Manzarekove električne klavijature te karakterističan Morrisonov dubok glas.

Glazba The Doorsa se u početku temeljila na rock&bluesu, iako je tekstopisac Ray Manzarek bio iskusan jazz-rocker što je uvelike pridonijelo osobitosti zvuka benda. Grupa je potpisala ugovor s Elektra Recordsom 1966. i izdala prvi album, "The Doors", koji je uključivao i veliki hit "Light My Fire", izdan 1967. Pjesma se odmah plasirala na sam vrh top-lista i postala njihov najveći hit, a kasnije je doživjela i velik broj obrada.


Kao i "Light My Fire", cijeli debi album je postao ogroman hit i (p)ostao jedna od najuzbudljivijih ploča psihodelične ere. Miješajući blues s klasikom, istočnim zvukovima i popom, bend je stvorio jedinstven i prepoznatljiv zvuk. Svojim bogatim i hladnim glasom te jedinstvenim, sumornim poetskim vizijama, Morrison je istraživao dubine najmračnijih i najtajanstvenijih aspekata psihodeličnog iskustva.

Godine 1967. izlazi i njihov drugi album "Strange Days", na kojem su dva velika hita: "People Are Strange" i "Love Me Two Times". Samo godinu dana kasnije izlazi album "Waiting For The Sun", s kojeg su takoder potekla dva velika hita: "The Unknown Solider" i njihov drugi američki broj jedan - "Hello I Love You".




Po mnogima, veliko razočaranje grupe The Doors predstavljao je njihov album iz 1969. godine, "The Soft Parade", s kojeg je, kao jedini hit, potekla pjesma "Touch Me". Optužena za preveliku dozu rock undergrounda na albumu, grupa je uzvratila s poslijednja dva velika albuma snimljena s Morrisonom, za koje su inspiraciju potražili u čistom bluesu. Početkom 1971. snimljen je album "L.A. Woman", ujedno i zadnji na kojem je pjevao Jim Morrison.

Od samoga početka Morrison je predstavljao centar benda, pokazavši se kao vrlo nestabilna osoba tijekom svoje kratke karijere. 1969, Morrison je uhićen zbog skidanja na koncertu u Miamiju, a taj je incident skoro uzrokovao raspad benda. Grupu The Doors cijelo je vrijeme pratio niz skandala koji su se javljali kao posljedica buntovničkog ponašanja članova i ništa manje buntovničke glazbe. Njihova je glazba oduvijek bila pokušaj odupiranja postojećim pravilima, zbog čega ju je vrlo dobro prihvaćala mlada generacija. Morrisonova skidanja na pozornici, kao i optužbe za bogohuljenje, razlozi su zbog kojih je postao neka vrsta heroja svoje generacije, ali i zbog kojih je često bio optuživan i zatvaran.



Sredinom 1970. godine Morrison se povlači u Pariz s namjerom da piše pjesme, a godinu dana nakon toga umire, navodno od srčanog udara. Dosta vremena nakon njegove smrti smatralo se da je Morrison, zapravo, izrežirao svoju smrt kako bi izbjegao odlazak u zatvor u Americi. Jim Morrison je uskoro postao kultna ličnost te je i nakon smrti privlačio veliku pozornost medija. Albumi grupe The Doors i dalje se prodaju tijekom 80-ih, ali popularnost veću čak i od one za života Morrisona postižu 1991. godine, kada je Oliver Stone snimio film "The Doors", s Val Kilmerom u glavnoj ulozi. Čak i danas, više od 30 godina nakon Morrisonove smrti, grupa The Doors i dalje prodaje zapanjujuće velik broj materijala i smatra se jednom od najvećih legendi rock glazbe.

Pozdrav Mara, Keyt, Sanja, Adriana, Diva, Lejla, Arijana, Ana, Ana, Raja, Maria, Andrea...

- 00:00 - Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.09.2005.

The rolling stones

Mick Jagger i Keith Richard su se upoznali u šestoj godini života u lokalnoj Maypole Country Primary School. No staze su im se ponovno spojile tek 1960. kada su se sreli u jednom vlaku za London. Imali su i zajedničkog prijatelja, gitarista Dicka Taylora. Jagger koji je studirao na London School of Economics, otkrio je rhythm and blues utjecajem Taylora, a zajedno su s Bobom Beckwithom i Allenom Etheringom radili pod imenom Little Boy Blue & The Blue Boys. U međuvremenu je još jedan mladi buntovnik iz tog razdoblja, Brian Jones pokušavao pronaći posao na siromašnoj glazbenoj sceni svog rodnog grada Cheltenhama. U potrazi za srodnim glazbenicima objavio je oglas u magazinu "Jazz News" što je rezultiralo suradnju s pjevačem Andyem Whenom, klaviristom Ianom Stewartom i gitaristom Geoffom Bradfordom. U dvorani Ealing Blues Club, koja je bila namjenjena za novu, uzbudljivu glazbu, su se po prvi put okupili Jagger, Richard, Taylor i Jones i izmjenili iskustva. Već su se počeli pojavljivati obrisi novog sastava. Jagger je i dalje nastupao s grupom Blues Inc., a početkom 1962. već je bio njen stalni pjevač. Kad ga nisu trebali, Jagger je surađivao s Jonesom, Richardom i ostalima. Grupa je počela koristiti ime The Rolling Stones, po jednoj pjesmi Muddyja Watersa. U lipnju 1962. je došao prvi pravi proboj. Jagger je iskoristio izostanak Blues Ina. iz Marquee Cluba za prvi londonski nastup Stonesa. Najprije reklamirani kao "Brian Jones and Mick Jagger The Rolling Stones", počeli su privlačiti vlastitu publiku. Bubnjar Tony Chapman proglašen je neprihvatljivim te su nekoliko mjeseci nagovarali Charlieya Wattsa da im se pridruži. On je odlučio razmisliti prije nego im se pridruži. U međuvremenu, audicije su im osigurale novog basistu, Billy Wymana. Watts se odlučio i zamjenio Chapmana. Stewart se polagano udaljavao od ostatka grupe koju su sad činili Jagger, Richard, Jones, Watts i Wyman.

MICK JAGGER
"Dvjesto vrsta žena, one s kojima se živi, i ostale, sve ostale. Nikad nisam bio tip vjernog muškarca. Ja sam glazbenik, a to znači čovjek bez korjena. Moj je ritam dosta rada, a potom dosta zabave..."
Mick Jagger, jedan od velike peorica Roling Stonesa unatoč lijepoj, sposobnoj i neovisnoj supruzi kakva je Jerry Hall, oduvjek je bio veliki zavodnik. Od početka nastupa Stonesa, Mick je s lakoćom osvajao žene. Među prvima je bila Chrissie Shrimpton, sestra poznate manekenke Jean Shrimpton. U životu tog para tjekom tri godine izmjenjivale su se suze, pokušaji samoubojstva i pomirbe. Sve do trenutka kad je Mick odlučio prekinuti s njom zato što je upoznao Marianne Faithfull. Istodobno se svidjela Jaggeru i Keithu Richardsu. Mick se s Marianne prvi put pojavio u javnosti u listopadu 1966. Kad ga je napustila, Mick se spetljao s devetnaestogodišnjom manekenkom i poslje filmskom glumicom Patty D'Arbanville. Jagger je 1970. napustio Marianne. U rujnu 1970. upoznao je Biancu. Nakon noći koju su priveli zajedno postali su nerazdvojni. Kako bi se mogao vjenčati s njom, Mick je prešao na katoličanstvo. Najveći dio osmogodišnjeg braka živjeli su odvojeno. Onog dana kad su mu priopćili da mu se rodila kći Karis, čija je majka bila Marsha Hunt, između Micka i Biance izbila je svađa. Mick je najprije rekao kako neće priznati očinstvo, ali je to ipak učinio. Njihovi su se bračni odnosi pogoršali, pa ni rođenje kćeri Jade nije pomoglo da se njihov brak učvrsti. U studenom 1977. kad je Mick upoznao manekenku Jerry Hall, Bianca je iz Londona odletjela u New York, a u ožujku 1978. zatražila razvod. Iako je Jagger bio zaljubljenu Jerry te za nju napisao pjesmu "Miss you", ipak su ga uzbuđivale i druge žene. Jerry je popustila dok su boravili u njegovoj vili na Karipskom otoku Mustiqueu, ali je zatražila da se vjenčaju. Vjenčanje u studenom 1990. na Baliju po budističkom obredu bio je njegov posljednji ustupak kako bi imao mir. No, Jerry je na kraju shvatila da se on nikada neće promjeniti.

KEITH RICHARDS
Njegova životna priča je vrlo burna i bogata. Dugogodišnja veza s Anitom Pallenberg koja mu je 1969. rodila sina Marlona, a potom Taru, koji je živio samo nekoliko tjedana, zatim ovisnost o kokainu, LSD-u i hašišu, mnoga uhićenja i zatorske kazne zbog nezakonitog posjeoivanja droge i prometnih prekršaja obilježili su život karizmatičnog člana Stonesa. Keithovi troškovi, uglavnom za drogu, porasli su od 170.000 dolara u 1975. na 350.000 u 1977. Na kraju se mora podvrgnuti lječenju od ovisnosti u Švicarskoj. Keith je proživio lude 60-ete i 70-ete promjenivši bezbroj djevojaka koje su se motale oko slavne grupe.



CHARLIE WATTS
On je već bio oženjen s Sirley kad se priključio Stonesima, i to je ostalo sve do danas. Sve te godine nije se, kad god je mogao, priključivao ostalima u narkomanskim seansama i raskalašenm životu, ostavši u povučenom braku, iako je uvjek bio izvrstan i pouzdan profesionalac. Shirley j postavši suprugom člana najslavijeg rock sastava, Charleyu ostala čvrst oslonac, stvorivši mu kutak mira nakon napornih turneja. Imaju kćer Serafinu kojoj je danas 30 godina.




BILL WYMAN
Stonse je napustio 1993. bio je oženjen najprije Dianom, a zatim Astrid Lundstrom, od koje se razveo 1983. nakon 14 godina braka. 1984. na svečanosti predaje priznanja British Rock'n'Roll Award udovici Alexisa Cornera, vođi grupe Blues incorporated, zaljubio se u 13-godišnju Mandy Smith. Veza je ostala dobro čuvanom tajnom 2,5 godine, sve dok njihovu ljubav nije u kolovozu 1986. otkrio list News of the World. Mandy je na to izjavila kako je njezina majka odobrila njezinu vezu. U lipnju 1989. kad su Stonesi izdali album Steel Wheels, 52-godišnji Bill oženio se sa 19-godišnjom Mandy. Bill i Mandy bili su vrlo rijetko zajedno, a kad je Mandy oboljela od Addisonove bolesti i drastično smršavila, razveli su se u travnju 1992. U proljeće 1993. na jugu Francuske Bill se oženio sa 33-godišnjom kalifornijskom modnom dizajnericom Suzanne Accosta, koju je poznava 13 godina prije nego što su se vječali. Napokon je našao ženu koja je ostarjelom rockeru podarila troje djece i s kojom je nakon burnih i ludih godina našao unutarnji mir.

BRIAN JONES
Najsvestraniji glazbenik i neslužbeni vođa Stonesa. Bio je neukrotivi ženskar i nikad se nije ženio. Iamo je najmanje 6-ero nezakonite djece. Za njega je vođenje ljubavi bio svojevrstan sport i pitanje prestiža, te je vodio preciznu evidenciju o ženama s kojima je spavao. U jednom mjesecu imao ih je čak 64. Kao da je slutio da neće doživjeti 30-u. Bio je bliski prijatelj Keith Richardsa i nagovorio ga je na drogu. pod utjecajem halucinogena, odjednom im je sve izgledalo mogućim i na neki način proširilo im je obzore. Stalno se drogirajući, Brian je srljao u smrt. Postao je nepouzdan i paranoičan i uvjeren da su se svi urotili protiv njega. Ne mogavši se više složiti sa ostalim Sonesima, prekinuo je s njima suradnju. No, nekoliko mjeseci poslje, pronađen je mrtav u bazenu svoje kuće. Smrt je vjerojatno bila posljedica napada astme, od koje je bolovao, i droge. Epitaf na Brianovom grobu glasi: "Molim vas, ne sudite o meni prestrogo".


- 00:00 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.09.2005.

Black Sabbath

Black Sabbath

Kao jedan od prvih bendova koji su istinski definirali heavy metal, Black Sabbath se s pravom smatraju djedom tog muzičkog pravca. Sa svojim mračnim kompozicijama koje su zvučale kao da izviru iz samog pakla, Sabbath je uspio dignuti na noge kritičare i roditelje dok je u isto vrijeme nadahnuo cijelu generaciju muzičara sa svojim teškim rock gitarama i primjesom bluesa.
Članovi Black Sabbatha odrasli su u istoj četvrti radničkog grada Astona, kod Birminghama (Engleska), no njihovi odnosi u djetinjstvu su bili sve samo ne prijateljski. Mladog John Osbournea, poznatijeg pod imenom Ozzy Osbourne, često je terorizirao lokalni nasilnik Tony Iommi, dok je Terrance "Geezer" Butler bio društveni otpadnik s iznimnim interesom za crnu magiju i kultove. Odrastajući, razvili su zajedničku ljubav prema muzici. U početku su svirali u rivalskim bendovima no nakon njihovog brzog raspada uskoro su počeli, zajedno s bubnjarem Bill Wardom, svirati zajedno.

Godine 1967. osnovali su Polka Tulk s Osbourneom kao glavnim vokalom, Iommiem na gitari, Butlerom na basu, Wardom na bubnjevima, Jimmy Phillipsom na ritam gitari i saksofonistom Ackerom. Phillips i Acker su ubrzo izbačeni iz benda, a preostali kvartet se preimenovao u Earth Blues Company, skrativši nedugo potom ime u Earth. Svirajući žešći blues rock po nekolicini lokalnih klubova uspjeli su pridobiti malu skupinu obožavatelja.
Dvije godine kasnije, 1969., Iommi napušta Earth kako bi svirao s Jethro Tullom, no samo nekoliko mjeseci kasnije vraća se u svoj stari bend s potpuno novom zamisli. Zaintrigiran popularnošću horor filmova, točnije fenomenom da ljudi plaćaju kako bi bili prestrašeni, Iommi je odlučio pokušati stvoriti zastrašujuću muziku. Gonjeni Butlerovim interesom za crnu magiju, bend je sastavio nekoliko mračnih pjesama, među kojima su bile "Wicked World" i "Black Sabbath", a odmah potom su se preimenovali prema filmu Borisa Karloffa iz 1930-ih u Black Sabbath.
Čudnim preokretom sudbine, događaj koji je skoro upropastio obećavajucu karijeru benda znatno je pridonio njegovom jedinstvenom zvuku. Prije snimanja svog prvog albuma naslovljenog "Black Sabbath" 1970. godine, Iommi je ostao bez vrhova prstiju desne šake nakon nezgode u tvornici u kojoj je radio. Shvativši da je prebolno svirati tako gitaru, Iommi je napravio malene plastične kalupe i pričvrstio ih na osakaćene prste. Uz to je morao i naštimati gitaru na niže tonove kako bi žice bile labavije i zbog toga lakše za trzati. Rezultat svega je bio dubok, težak zvuk koji je zajedno s njegovim bluzerskim rifovima savršeno opisivao atmosferu koju su stvarale riječi pjesama. Većinu tih riječi napisao je Butler usredotočivši se prvenstveno na teme poput prirode zla, sotone, čarobnjaštva i rata.

"Black Sabbath" je izdan 1970. godine i debitirao je na Engleskim ljestvicama na ironičnom 13. mjestu. Samo godinu dana kasnije izdan je njegov sljedbenik pod nazivom "Paranoid". Neobična kombinacija Osbourneovog zavijajućeg vokala, Iommieve gitare, Butlerovog teškog basa i Wardovog psihotičnog bubnjanja odvela je album do velikog komercijalnog uspjeha zahvaljujući pogotovo klasičnim heavy metal hitovima poput "Black Sabbath", "War Pigs" i "Iron Man", no njihovi sotonistički stihovi navukli su gnjev raznih konzervativnih organizacija kao i većine roditelja. Iako su skoro svi članovi grupe bili katolici, Crkva Sotone prihvatila je Sabbathovu muziku pa su i oni sami bili smatrani sotonistima.
Njihov raskalašen način života, koji je prvenstveno uključivao uživanje u alkoholu i drogama, samo je pomogao u stvaranju negativne slike benda koji je polagano postajao najgora noćna mora milijuna roditelja diljem svijeta. Kasnije te godine izdali su album "Master Of Reality", još jedan uspješan proizvod s kojeg se isticala himna posvećena marihuani pod nazivom "Sweet Leaf", kao i hitovi "Into The Void" i "Children Of The Grave".
Posrtanje pred svakojakim porocima imalo je utjecaja na njihovu glazbu. "Vol. 4" koji je izdan 1972. godine, bio je najslabiji album dotad s nekoliko uspješnih skladbi, ali i dosta potpunih promašaja. U pjesmama više nisu veličali prednosti kanabisa već su prešli na opisivanje kokainskog ludila ("Snowblind") koje je polako preuzimalo sve članove Sabbatha. Suočeni s rastućim tenzijama unutar benda i problemima s menadžerima, Osbourne, Iommi, Butler i Ward vratili su se 1973. na ljestvice s vrlo dobrim petim albumom, "Sabbath Bloody Sabbath" koji je bio njihovo zadnje uspješno djelo.

"Sabotage" (1975.) je samo poslužio kao najava propadanja Sabbathove inovativnosti, dok je "Technical Ecstasy" (1976.) bio neuspješan izlet u vode elektronike i sinitisajzera. Međusobne napetosti obilježile su stvaranje njihovog osmog albuma kad su privatni problemi postali važniji od pisanja pjesama. Godinu dana nakon "Techincal Ecstasy" Ozzy napušta bend i na njegovo mjesto dolazi bivši pjevač Savoy Browna, Dave Walker, no samo na kratko. Ozzy se vraća 1978. kako bi snimio "Never Say Die!", ali naredne godine zauvijek napušta Sabbath kako bi započeo uspješnu solo karijeru.
Budućnost Black Sabbatha nije bila tako svijetla. Unajmivši bivšeg glavnog vokala Rainbowa, Ronnie James Dio, bend je napravio obećavajuci povratak s "Heaven And Hell" albumom (1980.), no nakon što se Dio oprostio s bendom dvije godine kasnije njegovo mjesto su preuzimali brojni pjevači poput Ian Gillana (Deep Purple), Glen Hughesa i Tony Martina. S izlaskom albuma "Seventh Star" (1986.), Butler i Bill Ward su napustili Black Sabbath dok je Iommi, kao jedini preostali član originalne postave, nastavio izdavati albume sve do sredine 90-tih.
Osboure, Iommi i Butler našli su se 1997. ponovno zajedno na pozornici na Ozzyjevoj Ozzfest turneji s bubnjarem Faith No Morea, Mike Brodinom koji je popunio Wardovo mjesto. U prosincu 1997., Ward se vratio za bubnjeve na koncertu održanom u njihovom rodnom gradu Birminghamu, što je bilo prvo okupljanje originalne postave u zadnjih 20 godina. Godinu dana kasnije izašao je "Reunion", live album snimljen prilikom tog koncerta nakon čega je stara četvorka odradila turneju po cijelome svijetu.
Ozzy Osbourne proglašen je najomiljenijim nacionalnim ambasadorom za iskazivanje dobrodošlice izvanzemaljcima na Zemlju.


Ekscentrični roker pobijedio je Tonija Blaira i televizijske voditelje Anta i Deca u izboru za osobu koju bi ljudi voljeli da ih predstavlja kod izvanzemaljaca.

U anketi Yahoo! Newsa za najambasadora Zemlje sudjelovalo je 1000 internetskih korisnika, a rezultati su iznešeni na svjetlo dana nakon objavljivanja vijesti o otkriću vode na Marsu.

55-godišnji bivši pjevač Black Sabbatha, Osbourne, koji se još uvijek oporavlja od nedavnog pada s bicikla, osvojio je 26 posto glasova.

Gareth Bellamy, urednik novosti na Yahoo! Newsu, složio se s izborom, no ipak malo dvoji: "Slažem se da je Ozzy izvrstan izbor, no nisam siguran što bi Marsijanci mislili o njegovom jedinstvenom pristupu engleskom jeziku."

Poredak:

Ozzy Osbourne – 26 posto
Ant i Dec – 15 posto
Tony Blair – 12 posto
Jordan – 9 posto
George Bush – 9 posto
princ Filip – 8 posto
David i Victoria Beckham – 6 posto
The Darkness – 6 posto


Ekskluzivni intervju: Ozzy Osbourne, "Godfather Of Metal"
Pripitomljena zver?
Ako je James Brown - funk, Iggy Pop - punk, onda je bez svake sumnje Ozzy - metal! Sa svojom sabraćom iz Black Sabbath na prelazu između 60-ih i 70-ih "pronašao" je Heavy Metal koji i dan-danas okuplja horde dugokosih fanova širom planete.
Ozzy Osbourne je postao takva rock institucija da gde i kako god da se pojavi, izaziva nepodeljenu pažnju medija i publike. Njegovi Ozz Festivali okupljaju najeminentnija imena iz sveta rock i metal muzike i predstavljaju najbolji spoj "rock klasike" i modernih metal tendencija.
Povratnički koncerti Black Sabbath (a pogotovo 2 nastupa u njihovom rodnom Birmingemu) predstavljali su grandiozne i nezaboravne rock spektakle, nezapamćene u dosadašnjoj rock istoriji (verujte vašem novinaru, koji btw. nije bio Sabbath fan u njihovim originalnim danima). Svi koji su imali sreću da uživaju u nastupu originalne četvorke, moraju se složiti da je to bio najimpresivniji povratak ROCK HEROJA.
Posle šestogodišnje pauze, Ozzy je fanove najzad obradovao novim albumom. Ako je James Brown - funk, Iggy Pop - punk, onda je bez svake sumnje Ozzy - metal! Sa svojom sabraćom iz Black Sabbath na prelazu između 60-ih i 70-ih "pronašao" je Heavy Metal koji i dan-danas okuplja horde dugokosih fanova širom planete.
Sa gipsom na bini!
Poslednjih godina "Mighty Double O" je radio sa svojim matičnim bendom i nije imao vremena za pripremu novog solo albuma, koji bi dosledno "nasledio" prošli "Ozzmosis". Ovih dana izašao je "Down On Earth", hard rocking vatromet sa virtuoznim gitarskim deonicama, ali i nekoliko sporijih numera...
Od uvodne 'Gets Me Through' Ozzy nam prikazuje svoju humaniju stranu, totalno oponirajući ustaljenoj predstavi o njemu kao antihristu, manijaku ili "Iron Man"-u. 'Facing Hell' je paklena rokačina, dok je 'Black Illusion' bazirana na rifu koji staje rame uz rame sa gromovima iz ranih Sabbath dana. Za romantične, tu su 'Dreamer' i klavirska 'Running Out A Time'. Međutim, baš kada se Šampion spremao da album koncertno promoviše širom Amerike, desio se peh: Ozzy je slomio nogu (u kupatilu!), što ga nije sprečilo da nastavi turneju. Iako mu je doktor naredio da odmah prekine sa svim aktivnostima, King Of Metal je stisao zube i popeo se na binu sa gipsom!
Posle svih ovih godina, i dalje si konstantno na turnejama!?
Sharon, moja žena i moj menadžer mi ugovara sve te turneje jer zna da je to najbolje za mene. Čim se malo opustim, postajem nesnosan u kući, pa je odlučila da je za sve nas bolje da sam na turnejama.
Žena se pita za sve
Da li učestvuješ u tehničkoj organizaciji Ozz festa?
Ne, i to prepuštam ženi i promoterima. Taj biznis deo posla mi je dosadan. Ponekad me pitaju za mišljenje, i to je to. Izgleda da sam, što se biznisa tiče, crna ovca u porodici. Evo, i moj sin Jack je krenuo u te vode. Ima samo 16 godina i već je osnovao izdavačku kuću! Pa ja u tim godinama nisam izlazio ni u grad!
Da li si upućen u rad novih bendova i da li imaš vremena da pored svojih posetiš i koncert nekog mladog benda?
Nemam, čak nemam ni vremena da odgledam bendove koji nastupaju kao moje predgrupe. Do pred sam nastup sam u svlačionici, odakle ih čujem, ali nemam posebnu želju da ih i gledam. Ponekad poželim, ali najvažnije mi je da se opustim i pripremim za svoj šou.
Mnogi muzičari kažu da je teško družiti se tobom?
Nažalost, ne izlazim više kao nekada. Svi oni bi želeli da radimo one stvari koje sam nekada radio, ali sam sa tim prestao, mislim na vreme. Takođe, poslednje što mi treba u životu je da stičem nove "prijatelje" koji će me celo veče tapšati po ramenu govoreći koliko sam dobar i veliki. To sam čuo dovoljno puta.
Kakvi su dalji planovi sa Black Sabbath?
To niko ne zna. Odsvirali smo nekoliko koncerata, bez puno razmišljanja o budućnosti. Kadgod zasviramo zajedno, to je veliko zadovoljstvo za celu ekipu, a očigledno i za publiku. Ali, danas svi mi radimo različite stvari i teško je uklopiti se. Geezer ima svoj bend, Tony je izdao solo album, ja takođe, a Bill... ustvari, ne znam šta se sa njim trenutno dešava.
Trezni i čisti "idioti"

Jednom prilikom mi je Robert Plant rekao da nikada ne bi okupio Zeppeline, jer se još itekako seća svih loših stvari tokom zajedničkog rada.
Veruj mi, teže je rešiti pravne stvari, oko svih tih ugovora i ostalog, nego ponovo se okupiti i zasvirati pesme koje sviramo ceo život. U početku je malo napeto, ali kad se opustimo, opet smo oni isti napaljeni klinci, kao pre 30-tak godina kada smo počinjali. Čudno je to, vraćamo se u mladost i ponašamo kao idioti, a ne ljudi u ozbiljnim godinama. Jedina razlika je što smo danas trezni i čisti (Ozzy misli na droge - prim.ur)
Često vas je pratila reputacija "ljudi u crnom" koji su duboko povezani sa crnom magijom.
Ko me je god upoznao, video je da to nema veze sa mozgom. Te priče nisu tačne, makar većina njih (?!). Ja sam totalno drugačija persona privatno nego na bini. Tu sam Dr. Džekil, a retki poznaju moju Mr. Hajd stranu.
Zver u kavezu
Čini se da te je porodični život sasvim pripitomio!
Pa jebiga, mojoj deci Ozzy ne znači ništa. Za njih sam samo "tatica John". Svrati do mene, i nećeš verovati da si u kući nekoga ko je prodao milione ploča i uradio toliko toga u muzici. Koga je za to briga! U rođenoj kući ne smem da pušim, a kad odlučim da stavim neki CD u plejer i malo odvrnem uređaje, odmah krene dreka - Tata, gasi tu odvratnu muziku! Kad sam ja bio mlad, roditelji su se žalili na muziku koju slušaju njihova deca!
Koliko ti se promenio život pošto si prestao da se drogiraš, piješ i na kraju pušiš?
Mnogo! Opet se osećam i funkcionišem kao normalna osoba. Trebalo mi je dugo da se priviknem, ali sam uspeo. Dani kada sam uhapšen zbog pokušaja da ubijem Sharon su davna prošlost. Evo, već 6 meseci i ne pušim... Više se ne ponašam kao idiot, to ostavljam za binu!
Nema sumnje da su Sabbath inspirisali veliki broj imitatora, ali i originalnih bendova. Da li si svestan uticaja koji je vaša muzika izvršila na istoriju Rock'n'Rolla?
Naravno da sam svestan. Stara poslovica kaže da je imitiranje najviši stadijum laskanja! Neka ih, neka nas kopiraju, ali postoji samo jedan original, a to smo mi.
Mesec dana kasnije, jedan novinar je pitao Ozzy-ja ko je "najveći i najzančajniji živi Englez?". Odgovor je bio iznenađujući - Noel Galagher (Oasis)! "On ima isti vajb kao ja nekada. Jebe mu se živo za sve!" Mada postoje teorije da su Zeppelini dali metalu tu crnu dimenziju, istina je da su Black Sabbath udarili temelje onog što danas zovemo Heavy Metalom i zato - Hail the Colossus!
Saša Stojanović


Pozdrav, Sanja, MAra, Diva, Lejla, Sara, Staka, Savin, maria, Raja,....

- 00:28 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 10.09.2005.

Pink Floyd

Priča o slavnoj londonskoj 'psihodeličnoj' četvorci započinje 1965. kada su se u prvotnom sastavu okupili Syd Barrett (Roger Keith Barrett) na gitari, Roger Waters (Georg Roger Waters) na basu, Nick Mason (Nicholas Berkeley Mason) za bubnjevima te Rick Wright (Rihard William Wright) za klavijaturama.
Syd Barret rođen je u Cambridgeu 1946. godine gdje je pohađao Cambridge High School For Boys zajedno s Watersom i Gilmourom. Nakon 'sudbonosnog' odlaska Roger Watersa na studij arhitekture u London i upoznavanja s rođenim Londončanima, Nick Masonom i Rick Wrightom, dolazi do formiranja benda Sigma 6. Bend nije polučio nikakav uspjeh, a uspjeha nije bilo ni nakon što su nekoliko puta mijenjali ime do konačnog, u tom sastavu, naziva Abadasi. U grupi Abadasi je uz Writea, Watersa i Masona bila i Juliette Gale, vokal, kasnije životna družica Rihard Writea. Naravno da se ni u tom sastavu nisu održali, te su u tko zna kojem pokušaju formiranja benda, a uz pomoć Watersovog starog kolege Syd Barretta koji se na njegov poziv pridružio bendu, formirali The Pink Floyd Sound. Ime bendu je nadjenuo Syd Barret prema ploči dva bluesera Pink Andersona i Floyd Councila.

Kao i znatan broj bendova '60-ih godina i Floydi su svoje prve nastupe imali u poznatom Marquee klubu. Prvi koncert održali su početkom 1966. godine i nakon vrlo kratkog vremena stekli su znatan broj obožavatelja zahvaljujući svom specifičnom zvuku. Jedni su od pionira londonske underground scene čiji su i bili najznačajniji predstavnici, te su također jedan od prvih bendova koji se koristio light showom na svojim koncertima. Nakon početnih nastupa u Marquee klubu zaredali su koncerti diljem Londona, od kojih treba svakako izdvojiti nastup u Roundhouseu pred 2000 ljudi na promociji prvog underground časopisa u Europi te koncert u londonskom Royal Albert Hallu.
U siječnju 1966. izlazi njihov prvi singl "Arnold Layne" nakon kojega je karijera sastava krenula uzlaznom putanjom. Slijedilo je potpisivanje ugovora za EMI koncerti na festivalu u Alexander Palaceu i Queen Elizabeth Hallu, nastup u showu Top Of The Pops te izlazak drugog singla "See Emily Play" (prvotnog naziva "Games For May") koji je izbio na peto mjesto britanske top ljestvice. Prvi album Pink Floyda izlazi u ljeto 1967. godine i do dan danas smatra se jednim od najboljih britanskih psihodeličnih albuma. Riječ je, naravno, o albumu "Piper At The Gates Of Dawn", na kojem je gotovo sve pjesme (njih 10 od 11) napisao Syd Barrett. Riječ je o vrlo osebujnom i originalnom albumu, sa mnoštvom zagonetnih zvukova, melodija i solo dionica ("Astronomy Domine", "Interstellar Overdrive") te vrlo interesantnih tekstova ("Bike").
Nakon izlaska prvog albuma uslijedila je američka turneja koja je završila ranije nego je to bilo planirano zbog Sydovih problema s LSD-em. Barett više nije bio u stanju nastupati u živo, a čak se znalo događati da većinu koncerta provede buljeći u jednu točku lupajući nekoliko istih akorda. Kao rješenje ovakve situacije vidjeli su u David Gilmouru, mladom gitaristi, Barretovom prijatelju koji ga je još u školskim danima poučavao prvim riffovima Stonesa, koji bi nastupao s bandom u živo dok bi Syd i dalje pisao tekstove i pridonosio daljnjem stvaranju novih materijala. Na žalost ni to nije bilo ostvarivo te je Barrett, svega nekoliko mjeseci nakon dolaska Gilmoura, i službeno napustio bend. Godine 1967. izlazi album "A Saucerful Of Secrets" na kojem je Waters preuzeo ulogu glavnog stvaratelja. Kasnije su albumi "Piper At The Gates Of Dawn" i "A Saucerful Of Secrets" izašli u jedinstvenom omotu pod nazvanom "A Nice Pair".
Nakon odlaska Barretta godina je bila ispunjena turnejama po Europi i SAD-u, a snimili su album za film "More". Godine 1969. izlazi njihov treći studijski album pod naslovom0 "Ummagumma". Riječ je o dvostrukom albumu od kojeg prvi disc ili prva playjka sadržava koncertni nastup u Mothers Clubu, dok se na drugom nalaze autorski, 'eksperimentalni', uradci svakog od članova benda.

Što se Syda Barreta tiče, on je nastavio samostalnu glazbenu karijeru i snimio dva albuma od kojih je prvi "The Madcap Laugs" izašao početkom 1970., a drugi, jednostavno nazvan, "Barret" u studenom iste godine. Na prvom albumu surađivao je s Gilmourom i Watersom dok su mu na drugom albumu pomogli Gilmour i Wright (Gilmour je čak i gostovao na koncertu Syd Barreta u Olimpiji). Oba albuma izdana su na EMI-jevoj podetiketi Harvest.
Pink Floyd su 1970. godine izdali "Atom Heart Mother", album s kravom na omotu na kojem se nalazi pet vrlo osebujnih pjesama od kojih posebno ističem "Alan's Psychededlic Breakfast", skladbu u kojoj pratimo glavnog junaka u pripremanju i konzumiranju jutarnjeg obroka. Pjesma je podijeljena u tri djela (Rise And Shine; Sunny Side Up; Morning Glory). Album "Atom Heart Mother" prvi je 'broj jedan' Pink Floyda na glazbenim top ljestvicama, no to je bio samo njihov početak jer najbolje je tek dolazilo.
To 'najbolje' se svakako nije moglo reći za albume "Meddle" (inače, meni vrlo drag album s dvije izvan serijske skladbe: "One Of These Days" i "Echoes") i "Obscured By Clouds" na koje je kritika ostala ravnodušna, a ni kod šire publike nisu postigli značajniji uspjeh. No, sve je to bilo samo zatišje pred buru.
Godine 1973. izlazi mega popularni album "The Dark Side Of The Moon" koji se prodao u nevjerojatnoj tiraži te je postao i prvi američki broj jedan Pink Floyda. Ukupno se na Billboardovoj top ljestvici zadržao 741 tjedan, a 1993. ponovno je došao na top ljestvice u Britaniji i to na njihovo četvrto mjesto. Riječ je o konceptualnom albumu na kojem se nalaze dva velika hita "Money" i "Time" čiji se uvodi i danas koriste u raznim jingleovima za reklame i emisije. Vrlo specifičan omot koji ima ovaj album djelo je George Hardiea. Na omotu se nalazi prizma koja lomi svjetlost i pretvara ju u spektar duginih boja koje se protežu preko omota cijelog albuma i vraćaju u prizmu koja ih ponovno pretvara u bijelu svijetlost. Autoru su kao nadahnuće za prizme bile egipatske piramide, vječni simbol pohlepe, megalomanije i neutaživ ambicije. Neke od tih tema su i obrađene na samom albumu, a osobito u pjesmi "Money". "The Dark Side Of The Moon" ponovno je re-izdan 2003. godine povodom 30 godina od izlaska izvornika i to u novoj SACD tehnologiji s modernije izvedenim omotom.

Nakon toga ih više ništa nije moglo zaustaviti. Redali su se spektakularni nastupi u Americi i Europi sa zapanjujućim efektima. Turneju su zaključili u londonskom Earl's Courtu gdje su nastupili pred 18 000 ljudi.
Godine 1975. izlazi "Wish You Were Here". Članovi benda ga i danas ističu kao njima najdraži i najbolji album, dok ga je kritika onoga vremena dočekala vrlo hladno. Neki su rekli da je to i bilo za očekivati s obzirom na standard koji su si postavili albumom "The Dark Side Of The Moon". Bilo kako bilo, album je izbacio dva hita, planetarno popularnu baladu "Wish You Were Here", te maratonsku "Shine On You Crazy Diamond" kojom album započinje i završava. Prilikom snimanja albuma u studiju se pojavio i Syd Barrett s izjavom da je došao snimiti svoj dio, no svoju dionicu nije dobio. Tijekom sedam godina koliko se nije vidio s momcima iz benda Syd se toliko fizički promijenio (nekoliko desetaka kilograma viška, obrijane glave i izrazito blijede puti) da ga gotovo nisu prepoznali. Iako nije bio osnivač Pink Floyda, njegova zasluga i doprinos su neupitni stoga je i pjesma "Shine On You Crazy Diamond" napisana je upravo za njega.
Izrada omota albuma ponovno je bila povjerena George Hardieu koji se i ovaj put potrudio da album ne bude zapamćen 'samo' po njegovom glazbenom sadržaju. Slika koja svakako odskače od cjeline prikazuje dva čovjeka kako se rukuju od koji je jedan u plamenu. Na ovom potonjem nije se rabila fotomontaža niti bilo koji dugi fotografski trik već je riječ o autentičnoj snimci na kojoj je kaskader Ronnie Rondel uistinu gorio. Ipak je prilikom snimanja 'vatrene' scene nosio zaštitu u vidu azbestnog odjela te perike na glavi.
Nakon izlaska albuma "Animals" (1977.) sve više dolazi do trzavica unutar benda. Osobito se to vidjelo na turnejama na kojima je Waters postao sve nervozniji pa nisu izostajali ni verbalni sukobi s publikom. Kao rezultat toga Waters je napravio djelo "The Wall", koji upravo i simbolizira 'zid' između njega i publike. Ovaj album bio je gotovo u potpunosti Watersovo djelo. Na albumu se nalazi i vjerojatno najveći hit Pink Floyda "Another Brick In The Wall" koji je dosegao prvo mjesto britanske top ljestvice singlova. Prema albumu snimljen je i istoimeni film s Bob Geldofom u naslovnoj ulozi. Na ovom albumu Pink Floyd su posljednji put djelovali u sastavu Waters, Gilmour, Wright, Mason.

Izlaskom "The Final Cut" 1983. godine došlo je do razlaza unutar benda. Richard Wright je napustio grupu, a i David Gilmour i Nick Mason su jedva sudjelovali u stvaranju ovog albuma. Mnogi su ovaj album proglasili najslabijim i najnemaštovitijim djelom Pink Floyda.
Ponovno su se vratili na scenu 1987. s "A Momentary Laps Of Reason", Richard Wright je na njemu sudjelovao kao pridruženi glazbenik u bendu. Album je bio jedan od 5 najprodavanijih albuma te godine u Britaniji. Waters im je tužbom pokušao uskratiti korištenje imena Pink Floyd, no nije uspio. Nakon izlaska "A Momentary Laps Of Reason" uslijedila je turneja "Delicated Sound Of Tunder". Godine 1994. izlazi i posljednji album "Division Bell" nakon kojega je održana spektakularna svjetska mega turneja "Pulse" koja je uključivala i koncertnu izvedbu cijelog albuma "The Dark Side Of The Moon".
Do danas Pink Floydi nisu objavili novi studijski album već su izdali dvostruki album hitova "Echoes" te dvostruki live album "Is There Anybody Out There, The Wall Live 1981" u dva izdanja, jednom luksuzno opremljenom limitiranom i drugom, normalnom izdanju.

- 00:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 09.09.2005.

The Who

The Who
Grupa The Who je pod tim imenom nastala 1964, nakon raspada nekoliko bendova iz kojih su potekli njeni članovi. Nakon početnih dvojbi oko vlastitog identiteta i stila (neko vrijeme je to bio surf-rock), razvijaju osobit R&B stil, izgrađen oko Townshendove ritam gitare (poznata "vjetrenjača", tj. kruženje desnom rukom je njegov izum, bez obzira što vam neki punkeri tvrdili), koja je tako ostavila Moonu i Daltreyu puno prostora za eksperimentiranje (da ne spominjemo kreveljenje pred kamerama), što je bilo suprotno tradiciji rocka, gdje osnovicu čine upravo bas i bubnjevi, dok je mirni i na pozornici neprimjetni basist Enwistle funkcionirao kao "oko oluje".
Nakon incidenta u klubu Marquee, gdje je u naletu bijesa Townshend razbio svoju gitaru, grupa dobiva neočekivan publicitet i stvara se prva tvrda jezgra fanova. Ipak, nedugo nakon toga, pod utjecajem menadžera Petea Meadena, Tho Who mijenjaju ime u High Numbers i izdaju R&B singl čiji je podbačaj doveo do razlaza sa Meadenom. Novi menadžeri pogurali su i nove ideje, tako da grupa vraća svoje izvorno ime i razvija osobit imidž (Townshendova majica s metom), kao i glazbu pod utjecajem R&B-a, soula i Motownove produkcije (Motown je poznata izdavačka kuća, čiji su glazbenici presudno utjecali na scenu šezdesetih, ali i kasnije). 1964. grupa potpisuje ugovor za kuću Decca, nakon čega izdaje vrlo uspješni singl "I can't explain" (1965). Uspjehu singla pomogli su i nastupi na televiziji, te ponovljeno razbijanje opreme koje postaje njihov zaštitni znak (Roger Waters iz Pink Floyda, inače bliskih prijatelja The Who, je izjavio da su Townshend i Moon razbijanje usavršili do umjetnosti). Uspješni su bili i singlovi "Anyway, Anyhow, Anywhere" te njihov "signature single" - "My Generation" (poznata rečenica Hope I die before I get old), kojeg je slijedio album istog imena. Početkom 1966. "Substitute" je ponovio uspjeh svojih prethodnika.
Nakon manjih promjena u menadžmentu, dolazi i do promjena u glazbi, Townshendove progresivne ideje od pop singlova stvaraju mini opere ("Substitute"). Album "A Quick One" ponovio je prošle uspjehe, ali je u SAD-u prošao nezapaženo dok nije 1967. izašao pod imenom "Happy Jack". Najveći uspjeh do tada ostvaren je sa "The Who Sell Out", konceptualnim albumom koji je osmišljen kao radio prijenos (pauze između pjesama su bile reklame). Tim albumom i hitom "I Can See for Miles" The Who se konačno probijaju i u Americi. Iste godine su nastupili na festivalu u Montereyu. Bizarni singl "Dogs" (1968.) najavio je najznačajnije ostvarenje grupe, album (i kasnije film) "Tommy", rock operu o gluhom, nijemom i slijepom mladiću sa darom za fliper (!), koji postaje vođa pseudoreligijskog kulta (!!). Bizarno, zar ne? Kakogod, uspjeh "Tommyja" je iznenadio sve, pa i Townshenda, koji se suočio sa problemom - kako nastaviti takav uspjeh? Odgovor je bio - koncertnim albumom. "The Who Live At Leeds" možda nije bio toliki komercijalni uspjeh, ali se i danas smatra jednim od najboljih koncertnih albuma uopće (kao i "Made In Japan" Deep Purplea, koji nemaju veze sa ovom pričom, ali je album definitivno vrijedan spomena).
Nakon neuspješne realizacije SF-opere "Lighthouse" (ostatak grupe nije bio toliko oduševljen idejom), Townshend doživljava živčani slom. Ipak, oporavak je bio brz i The Who se vraćaju s albumom "Who's Next", koji je bio sastavljen od dijelova napuštenog Townshendovog projekta. Promjene u zvuku, nastale upotrebom sintesajzera i elektronike, nisu prošle nezapaženo, kao ni album, koji je grupu u svakom pogledu uveo u sedamdesete. Pjesma "Won't Get Fooled Again" danas se smatra jednom od najboljih rock pjesama uopće (pitajte Slasha i Davida Gilmoura ako ne vjerujete kritičarima). To što se Townshendovo ime ovdje spominje češće nego ime grupe nije slučajno, jer su upravo Townshendove ambiciozne ideje gurale grupu u nove, katkad vrlo neobične projekte, pa tako 1972. izdaju još jednu rock operu, "Quadrophenia", portret već zamrlog londonskog "mod" pokreta. 1973. ostatak grupe nije tako oduševljeno prihvaćao inovacije, već je inzistirao da stil ostane u granicama hard-rocka, čitaj glasan, sa macho tekstovima i usmjeren na mlađu publiku. Ipak, nakon toga The Who (čitaj Townshend) izdaju "Who Came First", zbirku pjesama i demo snimki posvećenih njegovom guruu Meher Babi (u to su vrijeme gotovo svi imali kojekakve gurue, od Lennona do Donovana). Tu je grupa i izvana počela pokazivati znakove raspadanja. Enwistle, frustriran zbog podređene uloge u projektima, započinje paralelnu solo karijeru, a kasnije će isto napraviti i Daltrey. Raspadu je pomogao i Townshendov alkoholizam, kao i Moonove sklonosti prema kemijskim supstancama.
Mirovanje grupe prekida se 1975. albumom "The Who By Numbers", koji je prošao vrlo dobro, kao i turneja, usprkos činjenici da je bio Townshendov poligon za izbacivanje frustracija. Trogodišnje mirovanje, tijekom koje se pojavio punk pokret, završeno je albumom "Who Are You", koji usprkos očekivanjima nije donio odgovor na punk, nego je išao "uz dlaku" tadašnjem tržištu i predstavljao dotad najdublji prodor grupe u progresivni rock. Surprise, surprise, album je, opet usprkos očekivanjima, zasjeo na vrhove top lista. Trijumfalni povratak postao je tragedija 7. rujna 1978. smrću Keitha Moona predoziranjem. Iako su kasnije tvrdili da je to predstavljalo kraj grupe, s novim članovima The Who kreće na turneju, ususret novoj tragediji. 3. prosinca 1979. na koncertu u Cincinnatiju 11 obožavatelja je pregaženo u stampedu za sjedeća mjesta. Ironično, članovi grupe su to saznali tek poslije koncerta, ali su usprkos tome došli na udar javnosti. Nevolja uvijek slijedi nevolju; Townshend postaje ovisan o heroinu i kokainu te 1981. zamalo umire od predoziranja. Međutim, iste godine izlazi album "Face Dances", koji je dobio podijeljene kritike, ali se dobro prodavao, kao da je publika bila sretna što su The Who bilo što izdali. Iduće godine izdaju "It's Hard" i najavljuju oproštajnu turneju, koja je završila live albumom "Who's Last" (1984).
Solo karijere članova grupe, osim Townsendove, koji je sve češće surađivao sa Davidom Gilmourom iz Pink Floyda, su se pokazale vrlo neuspješnima. Nakon okupljanja na Live Aidu 1985. i koncerta 1989, The Who se ponovno okupljaju i kreću na turneju, koja je ocijenjena kao pokušaj zgrtanja lake love (objavljen je i live album, "Join Together"). Takva se tradicija nastavila, a The Who se tu i tamo okupe i danas, pojačani Davidom Gilmourom, koji svira Townshendove dionice, dok se Pete zabavlja sa akustičnom gitarom. Basist Enwistle je preminuo 2003. godine, tako da se čini da dugogodišnja karijera ovog dinosaura ipak ide svom odavno zasluženom kraju.

Pozdrav, Mara, Diva, Adriana, Lejla, Staka, Savin, Divo, Toni, Vlaho....

- 00:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.09.2005.

We wont get fooled again

KREM PITA

Kada sam 1983 bio u Opatiji upoznao sam se sa kolegom, inzenjerom po zanimanju. Istina ne elektrotehnickim vec masinskim. Ime mu je Oliver Schicker, sto se po nemackom pravopisu izgovara Siker ("S" kao Sabac a "ck" samo kao "k"). On veoma visok a ja jedva 163 sm. Izvanredno smo se slagali i sprijateljili. Po prezimenu trebalo je da je poreklom Nemac ili Austrijanac, sto se pokazalo da je bilo tacno. Iz dugih razgovora, a bio je veoma pricljiv, saznao sam da mu se porodica preselila mozda negde krajem 19 og veka iz Beca na ostrvo Losinj, nedaleko od Opatije. Ostrvo je u to vreme bilo pod Austro-Ugarskom. Deda mu je bio poslasticar i to onaj pravi-becki. Tamo su nastale "Mozart kugle" i "Saher torta". Nema toga koji to ne zna.



Losinj je u to vreme bilo mesto, srazmerno skromno uredjeno, gde je letovalo odabrano drustvo iz Beca. Oliverov deda je zakljucio da je bolje biti prvi u selu nego poslednji u velikom gradu, pa se sa porodicom preselio na Losinj. Otvorio je tamo becku poslasticarnicu sa ciljem da gostima omoguci produzeni utisak becke atmosfere. Vrednom i talentovanom majstoru nije bilo tesko da u kratkom vremenu stekne ugled i brojne posetioce. Vrhunac ceremonijala je bio veoma brzo uveden obicaj da se, svako posle podne oko 4 sata ide kod Schicker-a na MLAKE SIKEROVE KREM PITE. To je tako trajalo verovatno sve do kraja prvog svetskog rata 1914-1918 kada je ostrvo pripalo Italiji. Naravno Oliver nije znao recept tih krem pita, ali je od svega zapamtio, iz prica njegovih roditelja, da te krem pite, kada se sluze, treba da budu sveze i mlake i da, pored gornje i donje hrskave kore imaju jos jednu u sredini, sto je bio originalni doprinos njegovog dede.

Na kom se nivou krem pite, ciji vam recept prenosim, nalaze u odnosu na Sikerove krem pite, to necemo nikada saznati. Od svega cini mi se da je najvaznije da se pojedu dok su jos sveze i da se ne dopusti da se kore uzilave i upiju vlagu iz krema od dugog stajanja.

- 00:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 07.09.2005.

Teenage wasteland

Evo da vam se javim,ljud kako zivot? ajme samo neka sutra zalije kisa! eto vas,pozdrav Belma, Mara, Diva, Arijana, Staka, Savin, Kroca...

- 00:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 06.09.2005.

War pigs

Svinje-izvozni "brend" Miloševe Serbije
Najvažniji "izvozni srpski brend" Miloševog vremena bile su svinje. Izvoženo ih je do 225.000 komada godišnje, i to isključivo u Austriju. Austrijski trgovci su svakoga proljeća, dok su svinje još bile mršave, dolazili u Srbiju i kupovali ih po cjeni od 70-80 groša par ("Spomenik"), pa su posle sa njima vodili važnu trgovinu, ne samo po Austriji već i po drugim evropskim zemljama... Posle svinja, najviše se prodavala krupna marva.

Svinje

Svinje su čudna stvorenja i gotovo je neverovatna opsednutost ljudi svinjama pa se tako gotovo svaka grupa ljudi hvali nekom svojom vrstom ili sortom svinja tvrdeći kako su one najukusnije. U jednoj nepreglednoj ravnici koju su ljudi zvali Svinjodina su živele svinje same, bez ćobana i pasa, pa su se iz kulturoloških razloga samoorganizovale u zajednicu koja je mnogo sličila ljudskoj. Kako su svinje vodile poreklo iz različitih krajeva zemlje (jer je gazda te doline svoju opsednutost svinjama ispoljavao tako što ih je donosio sa svojih studijskih putovanja po belome svetu) tako su se one međusobno i grupisale po poreklu i dijalektima svinjskog jezika kojim su groktale.


Klonirane svinje za borbu protiv raka
Južnokorejski znanstvenici su klonirali praščiće genetski modificirane za proizvodnju proteina koji služi u borbi protiv raka.

Park Chang-Sik s Nacionalnog sveučilišta Chungnam kazao je da je sa svojom ekipom stvorio 4 ženke praščića koje će proizvoditi mlijeko koje sadrži GM-CSF, protein koji stimulira proizvodnju bijelih krvnih zrnaca.
Protein se prepisuje pacijentima koji boluju od leukemije, anemije ili čiji je broj bijelih krvnih zrnaca smanjen zbog liječenja od raka.
No cijena je iznimno visoka - 600000 dolara po gramu.
"Klonirali smo prasad koja će davati mlijeko s visokom razinom GM-CSF-a za godinu dana", kazao je Park.
Svinje klonirane po metodi kojom je nastala ovca Dolly, prva ikada klonirana životinja, u stanju su se množiti, a njihovi potomci će također proizvoditi GM-CSF.

Ova tri posta su posvecena Antoniu Staki(predzanji zadnji i danasnji!) ljudi pozdrav Savin, Staka, Mara, Lejla, Diva, Maria, Raja, Arijana, Sanja, Keyt, Surijan, Matic...

- 00:00 - Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.09.2005.

Sweet home alabama

4 skins" brale taj mi je bend pre dobar ona prava ojčina,on ljuta ojčin!!!brale ono bas ih svi mogu slusat i pankeri i nazi skinhedi i RASH-evci(ka nas Dino) i SHARP-ovci(ka vecina splita) i ostala ekipa...imaju ono stvarno neke opče poznate hitove ka sta je"ACAB","SORRY","CHAOS","CLOCWORD SKINHED" i ostale...a vi uzivajte u ovon petku i suboti...OI!OI!



Nazi "skinjare" u Čakovcu?????
Evo, dogodilo se i to. No, ako se pozanimate o njima, shvaćate da su to teški primitivci koji su pomiješali kršćanstvo, domovinski rat i ustaštvo. Za njih je sve to isto. U više navrata sam ih pital za kaj se oni bore. Odgovor je glasil: "Za sebe." Pa ga ja pitam da li njega ko napada, pa mi veli ne. Također sam mu objasnil cijelu onu priču o hitlerovoj prabaki Židovki, kak je hitleru v djetinjstvu jarac odgrizel pol kurca i jedno jaje, pa mi veli da lažem. Objasnim mu da je hitler mrzil nas Slavene i da je po njemu bili bi robovi. Ovaj put odgovor je: "nema veze." Ali najbolje od svega je bilo dok sam ga pital da li zna da v ndh nismo imali Dalmaciju. odgovor je bil: "Bitno da je Međimurje bilo v Hrvatskoj" a kad ono, Međimurje v Mađarskoj! Sve vam je jasno. Također ga pitam kaj ima protiv Židova, pa mi veli da ih mrzi jer su ubili Isusa, a ono Isus Židov. Također dok sam ga pital zakaj nosi bijele žnirance na martama, zakaj je ćelav, tj. od kud i od kad to potječe, nije ni pisnul.
Za njih su svi pankeri komunisti jer izjednačavaju antifašizam s komunizmom(idijoti!!!), a komunizam s yugoslavijom (budale!!!). Uglavnom, sve je počelo prije 2 godine dok je taj osnivač njihov tražil po gradu skinjare da nabombaju nekvoga pankera. I kad je shvatil da ih u čakovcu nema, odlučil je postati nazi skinjara. Također, dok ih je više, provociraju i kurče se, a jednim prilikom su im došla 2 pankera na 3 njih, i usrali su se, počeli su govoriti kak smo svi isti, kak su oni za ljude, a jedna budala je čak izjavila i da sluša ramonese. I pitam se ja onda gdje je taj skinhead ponos nestal. V gačama im je. Iz toga svega se da zaključiti da tzv. skinjare u Čakovcu, na samo da nemaju pojma o nacizmu i o korijenima skinhead pokreta, nego su postali tzv. skinhedi kao reakcija na pankere. Nepisano pravilo je: Gdje god ima pankera ljuvičara ima i skinheda desničara. E, ako to nije glupo za umrijeti, onda ne znam kaj je. Najžalosnije od svega je to kaj ih je sve više,a otkril sam da simpatije prema nacizmu gaje i naki ljudi od kojih to nikad nebi očekival. I za kraj: pravi skinhedi su SHARP-ovci, red skinsi, i traditional oi! skinsi, o ovi nazi skinheadi su obični boneheadi! NAZI BONEHEADS FUCK OFF AND DIE!!!!!!!!!!!!!!
(skinsi- Staka i Vlaho-http://vlaho.blog.hr/!!!!)

- 00:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.09.2005.

Put mazohista...

Sadist & mazohist
Upoznali se sadist i mazohist, te ovaj prvi pozove ovog drugog u svoj crni, mračni podrum, prepun hrđavih i bolnih predmeta. Kad su stigli u podrum, mazohist je već bio toliko napaljen, da je odmah poslušao sadistov prijedlog da gurne kurac u jednu kutijicu iz koje ga više nije mogao izvaditi. Sadist mu pruži tupu i hrđavu turpiju. - Gospodaru, al' ja ne kužim ovu igru...- promuca mazohist. - Skužit češ ti, skužit..,
kad zapalim kuću.


Najpoznatiji svjetski mazohist zasigurno Arnold Schwarzenegger, koji je
itekako patio za mukotrpnih vježbi na spravama koje su vrlo slične onima ...


Vjeruje se da biti sadist znači imati moć podčinjavanja drugog, a za mazohizam da je riječ o ponižavanju, robovanju, boli, riječju, o gubitnicima. Europska kultura zasnovana na moći, dakle sadizmu, ne želi biti izjednačena s mazohizmom, no ja želim pokazati kako je to iskrivljeno gledanje, čak istaknuti da sado-mazohizam ne postoji. Mora se zapravo govoriti o tri koncepta — sadizmu, mazohizmu i fetišizmu. Presudnu su ulogu pritom odigrali Leopold von Sacher-Masoch, koji je desetljećima živio u Grazu, gdje je 1869. i napisao Veneru u krznu, što će opet ovdašnjem psihijatru Richardu von Krafft-Ebingu 1886. biti povod da 1886. napiše medicinsku knjigu Psyhopathia Sexualis, odnosno iskuje riječi mazohizam, ali i sadizam i fetišizam. Dakle, mazohizam je spolno zadovoljenje putem boli, ali i model moći. No, ako sadizam priznaje jedino moć gospodara, mazohizam znači njezino dijeljenje, to je svojevrstan ugovor dviju strana koje vjeruju jedna drugoj. A rođen je u Grazu.


Povijest mazohističke seksualnosti na izložbi se s predstavama podčinjavanja, dominiranja, boli, samoranjavanja i modnog fetišizma prati od simbolizma do Nove objektivnosti i nadrealizma pa sve do suvremenih izraza. Koji je bio osnovni koncept na kojem ste gradili postav?

Središnja je tema, kako ste i zapazili, fetišizam, a unutar njega pitanje druge kože. To je za mazohiste, kako i Sacher-Masochova Venera u krznu implicira, osnovna ideja. Ako, nazovimo ga, normalan čovjek voli vidjeti golu ženu, mazohista privlači božica u krznu. Dakle, objekt žudnje se animalizira, ali pritom nije zanemareno i samo biće, žena. Vrlo često ta se žudnja poistovjećuje s odijevanjem u kožu, a možemo čak ustvrditi kako i body-building podrazumijeva stvaranje umjetna, prekrasna tijela s mišićima kao viteškim oklopom. Gimnastika ili bulimija, kao način ispunjenja želje za vitkošću, također je stvaranje druge kože. Osim toga, zanimalo me istražiti i fetiš cipela ili dokučiti zašto mazohisti vole srebrnu boju te obraditi teme voajerizma i egzibicionizma.

Sreli se sadist i mazohist. Mazohist moli: 'Reži me, muči me, pili... molim te!'

Moli mazohist sadistu : "Tuci me, tuci!!!"
Odgovara sadist: "E neću, baš neću!!"

sastali se piroman, mazohist, sadist i perverznjak. kaze sadist: ajmo naci neku
macku, mucit je i raskomadati. ukljuci se i piroman: ajmo naci neku macku, ...

sastali se piroman, mazohist, sadist i perverznjak. kaze sadist: ajmo naci neku macku, mucit je i raskomadati. ukljuci se i piroman: ajmo naci neku macku, mucit je, raskomadati i zapaliti. kaze perverznjak: ajmo naci neku macku, izmucit je, zapaliti i poseviti. tek ce mazohist: mijau!

mazohist je antonio(pigi,skinjara)

pozdrav Vlaho, Điva, Lejla, Maria, Sanja, Mara, keyt, Luči, Raja, Ana, Andrea, Staka, Savin, Toni, Lonac, Luka, Maro, Toni....

- 00:00 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 03.09.2005.

Hey you!

Eee..ljudi,kako ste?evo danas je bio jako lud dan,ujutro sam iso na kupanje u 7h i kad smo dosli lego sam na lezajku i smrzavo se,onda nakon 1ipo sat udarilo sunce da sam moro uleti u more...onda sam doso doma i poso se spremiti za poc u frizera i poslje toga sam poso skejtati,fakat je bilo vruce,znoj je s mene kapilo tek tako,a staka je bio cijeli mokar vruc,onda smo vidili anu i martinu,pa kasnje su dosle maria i sanja sekund,i posle ca i opet su se vratile,(zbog stake naravno) i tako mi se poceli zajebavati! pozdrav ljudi!

- 00:00 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 02.09.2005.

Mother

Ljudi,sad se idem sisat,steta kose,ali oke,sad ce skolaaa a nama profesor koliko cujem nije predo isplatnice ili sta vec i poso u mirovinu i sad necemo imati knjige (bar oni koji su narucili preko skole il sta vec) eto da vam se javim,ljudi pozdrav!

- 12:44 - Komentari (59) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.09.2005.

Get a grip

...evo da se pohvalim danas,rjesio sam duble kickflip ko u sali,kupio sam nove rote ELEMENT,i planim kupovati osovine jer ove su sjebane,ali nisam jos siguran,ljudi,danas na Antonijevom (pigi) skejtu sam radio flip ko nikad(dokazi su Pigi(skins) i Rus i Toni),onda sam rjesio fs bordslajd,i tako smo se posli zajebvati po docu,pa smo isli skakati s katova ali zapazili smo policajce i nakon toga da dolazi crna marica,a prije toga su nam rekli ovi seljaci iz parfumerije da ce nam za 30 minuta stici policija,ali nista od toga,u petak cu se sisati,neznam bili se siso ono skoro na nulu,pa pusto da raste ili da dignem 3 cm kose,ali zaboli me! ima vam ljudi ako ko hoce u skate shopu skejt cijeli za 700kn,profesionalan je, ljudi cijena vam je prefjetina za takvo sto,ja cu ga uzeti cim zaradim pare,sad ce doci za dva dana nove tene,a moguce da ce i starke doci,ima vam majica dobrih,kosulja,kapa,nove torbe su dosle kajisi...i tako ljudi,pozdrav svima!

- 00:00 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Pink Floyd

Priča o slavnoj londonskoj 'psihodeličnoj' četvorci započinje 1965. kada su se u prvotnom sastavu okupili Syd Barrett (Roger Keith Barrett) na gitari, Roger Waters (Georg Roger Waters) na basu, Nick Mason (Nicholas Berkeley Mason) za bubnjevima te Rick Wright (Rihard William Wright) za klavijaturama.
Syd Barret rođen je u Cambridgeu 1946. godine gdje je pohađao Cambridge High School For Boys zajedno s Watersom i Gilmourom. Nakon 'sudbonosnog' odlaska Roger Watersa na studij arhitekture u London i upoznavanja s rođenim Londončanima, Nick Masonom i Rick Wrightom, dolazi do formiranja benda Sigma 6. Bend nije polučio nikakav uspjeh, a uspjeha nije bilo ni nakon što su nekoliko puta mijenjali ime do konačnog, u tom sastavu, naziva Abadasi. U grupi Abadasi je uz Writea, Watersa i Masona bila i Juliette Gale, vokal, kasnije životna družica Rihard Writea. Naravno da se ni u tom sastavu nisu održali, te su u tko zna kojem pokušaju formiranja benda, a uz pomoć Watersovog starog kolege Syd Barretta koji se na njegov poziv pridružio bendu, formirali The Pink Floyd Sound. Ime bendu je nadjenuo Syd Barret prema ploči dva bluesera Pink Andersona i Floyd Councila.

Kao i znatan broj bendova '60-ih godina i Floydi su svoje prve nastupe imali u poznatom Marquee klubu. Prvi koncert održali su početkom 1966. godine i nakon vrlo kratkog vremena stekli su znatan broj obožavatelja zahvaljujući svom specifičnom zvuku. Jedni su od pionira londonske underground scene čiji su i bili najznačajniji predstavnici, te su također jedan od prvih bendova koji se koristio light showom na svojim koncertima. Nakon početnih nastupa u Marquee klubu zaredali su koncerti diljem Londona, od kojih treba svakako izdvojiti nastup u Roundhouseu pred 2000 ljudi na promociji prvog underground časopisa u Europi te koncert u londonskom Royal Albert Hallu.
U siječnju 1966. izlazi njihov prvi singl "Arnold Layne" nakon kojega je karijera sastava krenula uzlaznom putanjom. Slijedilo je potpisivanje ugovora za EMI koncerti na festivalu u Alexander Palaceu i Queen Elizabeth Hallu, nastup u showu Top Of The Pops te izlazak drugog singla "See Emily Play" (prvotnog naziva "Games For May") koji je izbio na peto mjesto britanske top ljestvice. Prvi album Pink Floyda izlazi u ljeto 1967. godine i do dan danas smatra se jednim od najboljih britanskih psihodeličnih albuma. Riječ je, naravno, o albumu "Piper At The Gates Of Dawn", na kojem je gotovo sve pjesme (njih 10 od 11) napisao Syd Barrett. Riječ je o vrlo osebujnom i originalnom albumu, sa mnoštvom zagonetnih zvukova, melodija i solo dionica ("Astronomy Domine", "Interstellar Overdrive") te vrlo interesantnih tekstova ("Bike").
Nakon izlaska prvog albuma uslijedila je američka turneja koja je završila ranije nego je to bilo planirano zbog Sydovih problema s LSD-em. Barett više nije bio u stanju nastupati u živo, a čak se znalo događati da većinu koncerta provede buljeći u jednu točku lupajući nekoliko istih akorda. Kao rješenje ovakve situacije vidjeli su u David Gilmouru, mladom gitaristi, Barretovom prijatelju koji ga je još u školskim danima poučavao prvim riffovima Stonesa, koji bi nastupao s bandom u živo dok bi Syd i dalje pisao tekstove i pridonosio daljnjem stvaranju novih materijala. Na žalost ni to nije bilo ostvarivo te je Barrett, svega nekoliko mjeseci nakon dolaska Gilmoura, i službeno napustio bend. Godine 1967. izlazi album "A Saucerful Of Secrets" na kojem je Waters preuzeo ulogu glavnog stvaratelja. Kasnije su albumi "Piper At The Gates Of Dawn" i "A Saucerful Of Secrets" izašli u jedinstvenom omotu pod nazvanom "A Nice Pair".
Nakon odlaska Barretta godina je bila ispunjena turnejama po Europi i SAD-u, a snimili su album za film "More". Godine 1969. izlazi njihov treći studijski album pod naslovom0 "Ummagumma". Riječ je o dvostrukom albumu od kojeg prvi disc ili prva playjka sadržava koncertni nastup u Mothers Clubu, dok se na drugom nalaze autorski, 'eksperimentalni', uradci svakog od članova benda.

Što se Syda Barreta tiče, on je nastavio samostalnu glazbenu karijeru i snimio dva albuma od kojih je prvi "The Madcap Laugs" izašao početkom 1970., a drugi, jednostavno nazvan, "Barret" u studenom iste godine. Na prvom albumu surađivao je s Gilmourom i Watersom dok su mu na drugom albumu pomogli Gilmour i Wright (Gilmour je čak i gostovao na koncertu Syd Barreta u Olimpiji). Oba albuma izdana su na EMI-jevoj podetiketi Harvest.
Pink Floyd su 1970. godine izdali "Atom Heart Mother", album s kravom na omotu na kojem se nalazi pet vrlo osebujnih pjesama od kojih posebno ističem "Alan's Psychededlic Breakfast", skladbu u kojoj pratimo glavnog junaka u pripremanju i konzumiranju jutarnjeg obroka. Pjesma je podijeljena u tri djela (Rise And Shine; Sunny Side Up; Morning Glory). Album "Atom Heart Mother" prvi je 'broj jedan' Pink Floyda na glazbenim top ljestvicama, no to je bio samo njihov početak jer najbolje je tek dolazilo.
To 'najbolje' se svakako nije moglo reći za albume "Meddle" (inače, meni vrlo drag album s dvije izvan serijske skladbe: "One Of These Days" i "Echoes") i "Obscured By Clouds" na koje je kritika ostala ravnodušna, a ni kod šire publike nisu postigli značajniji uspjeh. No, sve je to bilo samo zatišje pred buru.
Godine 1973. izlazi mega popularni album "The Dark Side Of The Moon" koji se prodao u nevjerojatnoj tiraži te je postao i prvi američki broj jedan Pink Floyda. Ukupno se na Billboardovoj top ljestvici zadržao 741 tjedan, a 1993. ponovno je došao na top ljestvice u Britaniji i to na njihovo četvrto mjesto. Riječ je o konceptualnom albumu na kojem se nalaze dva velika hita "Money" i "Time" čiji se uvodi i danas koriste u raznim jingleovima za reklame i emisije. Vrlo specifičan omot koji ima ovaj album djelo je George Hardiea. Na omotu se nalazi prizma koja lomi svjetlost i pretvara ju u spektar duginih boja koje se protežu preko omota cijelog albuma i vraćaju u prizmu koja ih ponovno pretvara u bijelu svijetlost. Autoru su kao nadahnuće za prizme bile egipatske piramide, vječni simbol pohlepe, megalomanije i neutaživ ambicije. Neke od tih tema su i obrađene na samom albumu, a osobito u pjesmi "Money". "The Dark Side Of The Moon" ponovno je re-izdan 2003. godine povodom 30 godina od izlaska izvornika i to u novoj SACD tehnologiji s modernije izvedenim omotom.

Nakon toga ih više ništa nije moglo zaustaviti. Redali su se spektakularni nastupi u Americi i Europi sa zapanjujućim efektima. Turneju su zaključili u londonskom Earl's Courtu gdje su nastupili pred 18 000 ljudi.
Godine 1975. izlazi "Wish You Were Here". Članovi benda ga i danas ističu kao njima najdraži i najbolji album, dok ga je kritika onoga vremena dočekala vrlo hladno. Neki su rekli da je to i bilo za očekivati s obzirom na standard koji su si postavili albumom "The Dark Side Of The Moon". Bilo kako bilo, album je izbacio dva hita, planetarno popularnu baladu "Wish You Were Here", te maratonsku "Shine On You Crazy Diamond" kojom album započinje i završava. Prilikom snimanja albuma u studiju se pojavio i Syd Barrett s izjavom da je došao snimiti svoj dio, no svoju dionicu nije dobio. Tijekom sedam godina koliko se nije vidio s momcima iz benda Syd se toliko fizički promijenio (nekoliko desetaka kilograma viška, obrijane glave i izrazito blijede puti) da ga gotovo nisu prepoznali. Iako nije bio osnivač Pink Floyda, njegova zasluga i doprinos su neupitni stoga je i pjesma "Shine On You Crazy Diamond" napisana je upravo za njega.
Izrada omota albuma ponovno je bila povjerena George Hardieu koji se i ovaj put potrudio da album ne bude zapamćen 'samo' po njegovom glazbenom sadržaju. Slika koja svakako odskače od cjeline prikazuje dva čovjeka kako se rukuju od koji je jedan u plamenu. Na ovom potonjem nije se rabila fotomontaža niti bilo koji dugi fotografski trik već je riječ o autentičnoj snimci na kojoj je kaskader Ronnie Rondel uistinu gorio. Ipak je prilikom snimanja 'vatrene' scene nosio zaštitu u vidu azbestnog odjela te perike na glavi.
Nakon izlaska albuma "Animals" (1977.) sve više dolazi do trzavica unutar benda. Osobito se to vidjelo na turnejama na kojima je Waters postao sve nervozniji pa nisu izostajali ni verbalni sukobi s publikom. Kao rezultat toga Waters je napravio djelo "The Wall", koji upravo i simbolizira 'zid' između njega i publike. Ovaj album bio je gotovo u potpunosti Watersovo djelo. Na albumu se nalazi i vjerojatno najveći hit Pink Floyda "Another Brick In The Wall" koji je dosegao prvo mjesto britanske top ljestvice singlova. Prema albumu snimljen je i istoimeni film s Bob Geldofom u naslovnoj ulozi. Na ovom albumu Pink Floyd su posljednji put djelovali u sastavu Waters, Gilmour, Wright, Mason.

Izlaskom "The Final Cut" 1983. godine došlo je do razlaza unutar benda. Richard Wright je napustio grupu, a i David Gilmour i Nick Mason su jedva sudjelovali u stvaranju ovog albuma. Mnogi su ovaj album proglasili najslabijim i najnemaštovitijim djelom Pink Floyda.
Ponovno su se vratili na scenu 1987. s "A Momentary Laps Of Reason", Richard Wright je na njemu sudjelovao kao pridruženi glazbenik u bendu. Album je bio jedan od 5 najprodavanijih albuma te godine u Britaniji. Waters im je tužbom pokušao uskratiti korištenje imena Pink Floyd, no nije uspio. Nakon izlaska "A Momentary Laps Of Reason" uslijedila je turneja "Delicated Sound Of Tunder". Godine 1994. izlazi i posljednji album "Division Bell" nakon kojega je održana spektakularna svjetska mega turneja "Pulse" koja je uključivala i koncertnu izvedbu cijelog albuma "The Dark Side Of The Moon".
Do danas Pink Floydi nisu objavili novi studijski album već su izdali dvostruki album hitova "Echoes" te dvostruki live album "Is There Anybody Out There, The Wall Live 1981" u dva izdanja, jednom luksuzno opremljenom limitiranom i drugom, normalnom izdanju.

- 00:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>