Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zctim

Marketing

Black Sabbath

Black Sabbath

Kao jedan od prvih bendova koji su istinski definirali heavy metal, Black Sabbath se s pravom smatraju djedom tog muzičkog pravca. Sa svojim mračnim kompozicijama koje su zvučale kao da izviru iz samog pakla, Sabbath je uspio dignuti na noge kritičare i roditelje dok je u isto vrijeme nadahnuo cijelu generaciju muzičara sa svojim teškim rock gitarama i primjesom bluesa.
Članovi Black Sabbatha odrasli su u istoj četvrti radničkog grada Astona, kod Birminghama (Engleska), no njihovi odnosi u djetinjstvu su bili sve samo ne prijateljski. Mladog John Osbournea, poznatijeg pod imenom Ozzy Osbourne, često je terorizirao lokalni nasilnik Tony Iommi, dok je Terrance "Geezer" Butler bio društveni otpadnik s iznimnim interesom za crnu magiju i kultove. Odrastajući, razvili su zajedničku ljubav prema muzici. U početku su svirali u rivalskim bendovima no nakon njihovog brzog raspada uskoro su počeli, zajedno s bubnjarem Bill Wardom, svirati zajedno.

Godine 1967. osnovali su Polka Tulk s Osbourneom kao glavnim vokalom, Iommiem na gitari, Butlerom na basu, Wardom na bubnjevima, Jimmy Phillipsom na ritam gitari i saksofonistom Ackerom. Phillips i Acker su ubrzo izbačeni iz benda, a preostali kvartet se preimenovao u Earth Blues Company, skrativši nedugo potom ime u Earth. Svirajući žešći blues rock po nekolicini lokalnih klubova uspjeli su pridobiti malu skupinu obožavatelja.
Dvije godine kasnije, 1969., Iommi napušta Earth kako bi svirao s Jethro Tullom, no samo nekoliko mjeseci kasnije vraća se u svoj stari bend s potpuno novom zamisli. Zaintrigiran popularnošću horor filmova, točnije fenomenom da ljudi plaćaju kako bi bili prestrašeni, Iommi je odlučio pokušati stvoriti zastrašujuću muziku. Gonjeni Butlerovim interesom za crnu magiju, bend je sastavio nekoliko mračnih pjesama, među kojima su bile "Wicked World" i "Black Sabbath", a odmah potom su se preimenovali prema filmu Borisa Karloffa iz 1930-ih u Black Sabbath.
Čudnim preokretom sudbine, događaj koji je skoro upropastio obećavajucu karijeru benda znatno je pridonio njegovom jedinstvenom zvuku. Prije snimanja svog prvog albuma naslovljenog "Black Sabbath" 1970. godine, Iommi je ostao bez vrhova prstiju desne šake nakon nezgode u tvornici u kojoj je radio. Shvativši da je prebolno svirati tako gitaru, Iommi je napravio malene plastične kalupe i pričvrstio ih na osakaćene prste. Uz to je morao i naštimati gitaru na niže tonove kako bi žice bile labavije i zbog toga lakše za trzati. Rezultat svega je bio dubok, težak zvuk koji je zajedno s njegovim bluzerskim rifovima savršeno opisivao atmosferu koju su stvarale riječi pjesama. Većinu tih riječi napisao je Butler usredotočivši se prvenstveno na teme poput prirode zla, sotone, čarobnjaštva i rata.

"Black Sabbath" je izdan 1970. godine i debitirao je na Engleskim ljestvicama na ironičnom 13. mjestu. Samo godinu dana kasnije izdan je njegov sljedbenik pod nazivom "Paranoid". Neobična kombinacija Osbourneovog zavijajućeg vokala, Iommieve gitare, Butlerovog teškog basa i Wardovog psihotičnog bubnjanja odvela je album do velikog komercijalnog uspjeha zahvaljujući pogotovo klasičnim heavy metal hitovima poput "Black Sabbath", "War Pigs" i "Iron Man", no njihovi sotonistički stihovi navukli su gnjev raznih konzervativnih organizacija kao i većine roditelja. Iako su skoro svi članovi grupe bili katolici, Crkva Sotone prihvatila je Sabbathovu muziku pa su i oni sami bili smatrani sotonistima.
Njihov raskalašen način života, koji je prvenstveno uključivao uživanje u alkoholu i drogama, samo je pomogao u stvaranju negativne slike benda koji je polagano postajao najgora noćna mora milijuna roditelja diljem svijeta. Kasnije te godine izdali su album "Master Of Reality", još jedan uspješan proizvod s kojeg se isticala himna posvećena marihuani pod nazivom "Sweet Leaf", kao i hitovi "Into The Void" i "Children Of The Grave".
Posrtanje pred svakojakim porocima imalo je utjecaja na njihovu glazbu. "Vol. 4" koji je izdan 1972. godine, bio je najslabiji album dotad s nekoliko uspješnih skladbi, ali i dosta potpunih promašaja. U pjesmama više nisu veličali prednosti kanabisa već su prešli na opisivanje kokainskog ludila ("Snowblind") koje je polako preuzimalo sve članove Sabbatha. Suočeni s rastućim tenzijama unutar benda i problemima s menadžerima, Osbourne, Iommi, Butler i Ward vratili su se 1973. na ljestvice s vrlo dobrim petim albumom, "Sabbath Bloody Sabbath" koji je bio njihovo zadnje uspješno djelo.

"Sabotage" (1975.) je samo poslužio kao najava propadanja Sabbathove inovativnosti, dok je "Technical Ecstasy" (1976.) bio neuspješan izlet u vode elektronike i sinitisajzera. Međusobne napetosti obilježile su stvaranje njihovog osmog albuma kad su privatni problemi postali važniji od pisanja pjesama. Godinu dana nakon "Techincal Ecstasy" Ozzy napušta bend i na njegovo mjesto dolazi bivši pjevač Savoy Browna, Dave Walker, no samo na kratko. Ozzy se vraća 1978. kako bi snimio "Never Say Die!", ali naredne godine zauvijek napušta Sabbath kako bi započeo uspješnu solo karijeru.
Budućnost Black Sabbatha nije bila tako svijetla. Unajmivši bivšeg glavnog vokala Rainbowa, Ronnie James Dio, bend je napravio obećavajuci povratak s "Heaven And Hell" albumom (1980.), no nakon što se Dio oprostio s bendom dvije godine kasnije njegovo mjesto su preuzimali brojni pjevači poput Ian Gillana (Deep Purple), Glen Hughesa i Tony Martina. S izlaskom albuma "Seventh Star" (1986.), Butler i Bill Ward su napustili Black Sabbath dok je Iommi, kao jedini preostali član originalne postave, nastavio izdavati albume sve do sredine 90-tih.
Osboure, Iommi i Butler našli su se 1997. ponovno zajedno na pozornici na Ozzyjevoj Ozzfest turneji s bubnjarem Faith No Morea, Mike Brodinom koji je popunio Wardovo mjesto. U prosincu 1997., Ward se vratio za bubnjeve na koncertu održanom u njihovom rodnom gradu Birminghamu, što je bilo prvo okupljanje originalne postave u zadnjih 20 godina. Godinu dana kasnije izašao je "Reunion", live album snimljen prilikom tog koncerta nakon čega je stara četvorka odradila turneju po cijelome svijetu.
Ozzy Osbourne proglašen je najomiljenijim nacionalnim ambasadorom za iskazivanje dobrodošlice izvanzemaljcima na Zemlju.


Ekscentrični roker pobijedio je Tonija Blaira i televizijske voditelje Anta i Deca u izboru za osobu koju bi ljudi voljeli da ih predstavlja kod izvanzemaljaca.

U anketi Yahoo! Newsa za najambasadora Zemlje sudjelovalo je 1000 internetskih korisnika, a rezultati su iznešeni na svjetlo dana nakon objavljivanja vijesti o otkriću vode na Marsu.

55-godišnji bivši pjevač Black Sabbatha, Osbourne, koji se još uvijek oporavlja od nedavnog pada s bicikla, osvojio je 26 posto glasova.

Gareth Bellamy, urednik novosti na Yahoo! Newsu, složio se s izborom, no ipak malo dvoji: "Slažem se da je Ozzy izvrstan izbor, no nisam siguran što bi Marsijanci mislili o njegovom jedinstvenom pristupu engleskom jeziku."

Poredak:

Ozzy Osbourne – 26 posto
Ant i Dec – 15 posto
Tony Blair – 12 posto
Jordan – 9 posto
George Bush – 9 posto
princ Filip – 8 posto
David i Victoria Beckham – 6 posto
The Darkness – 6 posto


Ekskluzivni intervju: Ozzy Osbourne, "Godfather Of Metal"
Pripitomljena zver?
Ako je James Brown - funk, Iggy Pop - punk, onda je bez svake sumnje Ozzy - metal! Sa svojom sabraćom iz Black Sabbath na prelazu između 60-ih i 70-ih "pronašao" je Heavy Metal koji i dan-danas okuplja horde dugokosih fanova širom planete.
Ozzy Osbourne je postao takva rock institucija da gde i kako god da se pojavi, izaziva nepodeljenu pažnju medija i publike. Njegovi Ozz Festivali okupljaju najeminentnija imena iz sveta rock i metal muzike i predstavljaju najbolji spoj "rock klasike" i modernih metal tendencija.
Povratnički koncerti Black Sabbath (a pogotovo 2 nastupa u njihovom rodnom Birmingemu) predstavljali su grandiozne i nezaboravne rock spektakle, nezapamćene u dosadašnjoj rock istoriji (verujte vašem novinaru, koji btw. nije bio Sabbath fan u njihovim originalnim danima). Svi koji su imali sreću da uživaju u nastupu originalne četvorke, moraju se složiti da je to bio najimpresivniji povratak ROCK HEROJA.
Posle šestogodišnje pauze, Ozzy je fanove najzad obradovao novim albumom. Ako je James Brown - funk, Iggy Pop - punk, onda je bez svake sumnje Ozzy - metal! Sa svojom sabraćom iz Black Sabbath na prelazu između 60-ih i 70-ih "pronašao" je Heavy Metal koji i dan-danas okuplja horde dugokosih fanova širom planete.
Sa gipsom na bini!
Poslednjih godina "Mighty Double O" je radio sa svojim matičnim bendom i nije imao vremena za pripremu novog solo albuma, koji bi dosledno "nasledio" prošli "Ozzmosis". Ovih dana izašao je "Down On Earth", hard rocking vatromet sa virtuoznim gitarskim deonicama, ali i nekoliko sporijih numera...
Od uvodne 'Gets Me Through' Ozzy nam prikazuje svoju humaniju stranu, totalno oponirajući ustaljenoj predstavi o njemu kao antihristu, manijaku ili "Iron Man"-u. 'Facing Hell' je paklena rokačina, dok je 'Black Illusion' bazirana na rifu koji staje rame uz rame sa gromovima iz ranih Sabbath dana. Za romantične, tu su 'Dreamer' i klavirska 'Running Out A Time'. Međutim, baš kada se Šampion spremao da album koncertno promoviše širom Amerike, desio se peh: Ozzy je slomio nogu (u kupatilu!), što ga nije sprečilo da nastavi turneju. Iako mu je doktor naredio da odmah prekine sa svim aktivnostima, King Of Metal je stisao zube i popeo se na binu sa gipsom!
Posle svih ovih godina, i dalje si konstantno na turnejama!?
Sharon, moja žena i moj menadžer mi ugovara sve te turneje jer zna da je to najbolje za mene. Čim se malo opustim, postajem nesnosan u kući, pa je odlučila da je za sve nas bolje da sam na turnejama.
Žena se pita za sve
Da li učestvuješ u tehničkoj organizaciji Ozz festa?
Ne, i to prepuštam ženi i promoterima. Taj biznis deo posla mi je dosadan. Ponekad me pitaju za mišljenje, i to je to. Izgleda da sam, što se biznisa tiče, crna ovca u porodici. Evo, i moj sin Jack je krenuo u te vode. Ima samo 16 godina i već je osnovao izdavačku kuću! Pa ja u tim godinama nisam izlazio ni u grad!
Da li si upućen u rad novih bendova i da li imaš vremena da pored svojih posetiš i koncert nekog mladog benda?
Nemam, čak nemam ni vremena da odgledam bendove koji nastupaju kao moje predgrupe. Do pred sam nastup sam u svlačionici, odakle ih čujem, ali nemam posebnu želju da ih i gledam. Ponekad poželim, ali najvažnije mi je da se opustim i pripremim za svoj šou.
Mnogi muzičari kažu da je teško družiti se tobom?
Nažalost, ne izlazim više kao nekada. Svi oni bi želeli da radimo one stvari koje sam nekada radio, ali sam sa tim prestao, mislim na vreme. Takođe, poslednje što mi treba u životu je da stičem nove "prijatelje" koji će me celo veče tapšati po ramenu govoreći koliko sam dobar i veliki. To sam čuo dovoljno puta.
Kakvi su dalji planovi sa Black Sabbath?
To niko ne zna. Odsvirali smo nekoliko koncerata, bez puno razmišljanja o budućnosti. Kadgod zasviramo zajedno, to je veliko zadovoljstvo za celu ekipu, a očigledno i za publiku. Ali, danas svi mi radimo različite stvari i teško je uklopiti se. Geezer ima svoj bend, Tony je izdao solo album, ja takođe, a Bill... ustvari, ne znam šta se sa njim trenutno dešava.
Trezni i čisti "idioti"

Jednom prilikom mi je Robert Plant rekao da nikada ne bi okupio Zeppeline, jer se još itekako seća svih loših stvari tokom zajedničkog rada.
Veruj mi, teže je rešiti pravne stvari, oko svih tih ugovora i ostalog, nego ponovo se okupiti i zasvirati pesme koje sviramo ceo život. U početku je malo napeto, ali kad se opustimo, opet smo oni isti napaljeni klinci, kao pre 30-tak godina kada smo počinjali. Čudno je to, vraćamo se u mladost i ponašamo kao idioti, a ne ljudi u ozbiljnim godinama. Jedina razlika je što smo danas trezni i čisti (Ozzy misli na droge - prim.ur)
Često vas je pratila reputacija "ljudi u crnom" koji su duboko povezani sa crnom magijom.
Ko me je god upoznao, video je da to nema veze sa mozgom. Te priče nisu tačne, makar većina njih (?!). Ja sam totalno drugačija persona privatno nego na bini. Tu sam Dr. Džekil, a retki poznaju moju Mr. Hajd stranu.
Zver u kavezu
Čini se da te je porodični život sasvim pripitomio!
Pa jebiga, mojoj deci Ozzy ne znači ništa. Za njih sam samo "tatica John". Svrati do mene, i nećeš verovati da si u kući nekoga ko je prodao milione ploča i uradio toliko toga u muzici. Koga je za to briga! U rođenoj kući ne smem da pušim, a kad odlučim da stavim neki CD u plejer i malo odvrnem uređaje, odmah krene dreka - Tata, gasi tu odvratnu muziku! Kad sam ja bio mlad, roditelji su se žalili na muziku koju slušaju njihova deca!
Koliko ti se promenio život pošto si prestao da se drogiraš, piješ i na kraju pušiš?
Mnogo! Opet se osećam i funkcionišem kao normalna osoba. Trebalo mi je dugo da se priviknem, ali sam uspeo. Dani kada sam uhapšen zbog pokušaja da ubijem Sharon su davna prošlost. Evo, već 6 meseci i ne pušim... Više se ne ponašam kao idiot, to ostavljam za binu!
Nema sumnje da su Sabbath inspirisali veliki broj imitatora, ali i originalnih bendova. Da li si svestan uticaja koji je vaša muzika izvršila na istoriju Rock'n'Rolla?
Naravno da sam svestan. Stara poslovica kaže da je imitiranje najviši stadijum laskanja! Neka ih, neka nas kopiraju, ali postoji samo jedan original, a to smo mi.
Mesec dana kasnije, jedan novinar je pitao Ozzy-ja ko je "najveći i najzančajniji živi Englez?". Odgovor je bio iznenađujući - Noel Galagher (Oasis)! "On ima isti vajb kao ja nekada. Jebe mu se živo za sve!" Mada postoje teorije da su Zeppelini dali metalu tu crnu dimenziju, istina je da su Black Sabbath udarili temelje onog što danas zovemo Heavy Metalom i zato - Hail the Colossus!
Saša Stojanović


Pozdrav, Sanja, MAra, Diva, Lejla, Sara, Staka, Savin, maria, Raja,....


Post je objavljen 11.09.2005. u 00:28 sati.