VAŽNO DA SI ŽIVA

Dobar dan dobri ljudi

Jučer sam mislila da ću napisati post ali kako to biva došli mi mladi gosti i druženje je potrajalo …

Započela bih svoje pisanje pinklecovom pjesmom koja je nekako baš potrefila te neke moje osjećaje koji baš idu u tom smjeru ovih dana i tražim uvjerenja...


Uvjeri me
u sve ono što sam nekada vjerovala,
što sam nekada bila.
Uvjeri me
da je nebo i dalje plavo,
da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
Uvjeri me
u sve ono što sam nekada vjerovala,
što ti i danas u tišinama vjeruješ.

Mozak je taj koji nam čuda radi ( meni )… sad sam jaka i mogu sve pak drugi tren sam slaba i ne mogu ništa.
Onda dođe trenutak kada sam si lijepa i mislim da me svi vide lijepu i puna sam samopouzdanja a onda stigne imput iz mozga da sam ružna i da gubim sigurnost u sebe...Žene koje su tu negdje moje dobi i na dalje vjerujem da znaju o čemu pričam. To su ti neki periodi kada nam hormoni ne daju mira i onda još kad se potrefi neka situacija koja nas potakne da intenzivno uđemo u taj kaos misli, sve ode u ponor- i samopouzdanje i vjerovanja i lijep dan postane ružan- sve se to odvije u trenutku kada mozak to odluči...
Pa sigurno ima prste i ovo vrijeme koje se mijenja..
Danas sam si dobro i lijepa a tko zna sutra.... kako će biti sutra...
Eto to je to.....- kad mozak nema druga posla nego ide bezveze umjesto da uživa u današnjoj ljepoti on već gleda kako bi sutra mogla biti ružna.


Puno podrava svima vama šaljem i neka vas sve zaobiđe tuga