VAŽNO DA SI ŽIVA

Dobro veće svima

Već duže vrijeme otvorim laptop pa ga zatvorim..... nekako mi ne ide .
Dosta se mučim sa riječima, vremenom i stanjem. Malo se sve nešto pomaknulo u nebu i moja zvijezda nikako da potegne snagu koja mi nedostaje.
Oporavljam se , pokušavam se priviknuti na stanje u sebi, na sebi i oko sebe .


Ne ,nisam odustala nego je sve to ipak malo previše što se događa oko mene i slažem svoj razbacani a nekad davno poslagani mozaik u svakom smislu - kada misliš da si napokon na kraju muka shvatiš da si u zabludi i na početku. Borbama svih vrsti nikad kraja .
Ne nalazi se problem u samoj bolesti i bolovima koje prolaziš.. zna se kad si bolestan da će te i boljeti to nešto što god to bilo i da ćeš proći razno razne ružne torture -
već je problem u samim ljudima koji obilaze razne prepreke koje nekada uspiju zaobići a ponekad i ne -.. što je naj fascinantnije ne padneš nego ostaneš ukopan na mjestu.
Bome …. tamo gdje misliš da je najjači zid nasloniš se i čekaš da tornado protutnji ali uvidiš da to nije od betona zid nego knauf ploča na koju si se naslonio i ona je pukla
Mislila sam da sam pri kraju i da mi još tako malo treba do cilja ali … izgleda da u stvari tek sada slijedi ona prava borba... Dobila sam novog prijatelja Krešu, bez njega ne bih smjela nikuda izvjesno vrijeme ali ponekad se iskradem bez njega . sreća je što se on doista nikada ne naljuti nego me vjerno čeka na mjestu gdje god da ga ostavim