VAŽNO DA SI ŽIVA

DOBAR DAN SVIMA !!!


ovdje U Karlovcu kiša je stala a sunce se izmigoljilo van iz oblaka i sjaji po vrtu. Bože tako je tiho da čuješ i svoje misli kako lutaju 100 na SAT u svim mogućim smjerovima. Sva sreća što sam zaboravna pa misli dođu onda se uzrujam ak odu nekud kud ne bi trebale pa evo stignu neke nove druge - do tad sam već prve zaboravila i onda kreću treće a druge u zaborav i tak je to kod mene .
Nekad bi se izbedirala zbog toga a opet u drugu ruku to mi dobro dođe da ne pamtim kad uđem u neku nebulozu s mozgom .
Tako bih rado nešto radila …. micala,,kopala ili nešto-nešto gdje osjećam tu slatku fizičku moć , ...
Nedostaje mi ta fizikalija - da luda sam, dobro jutro … dok netko moli boga da ništa ne mora raditi ja se pak ne mogu pomiriti s tim da sam ne pomična i da ne smijem jer si inače kompliciram život .
Gledam vrt- vrt gleda mene i viče ; DOOOĐIII !!! DOOOĐIIIII!!! uzmi štihaču i zasadi ovo kaj imaš sama samcata dok te nitko ne vidi jer sada su se bacili po sobama i odmaraju poslije OBEDA( tak kažu tu u Karlovcu.),
počupaj mi ovu travu , možeš ti to sad ti je prilika i nitko neće znati...
Kako me zove... , noge se već dogovaraju kako bi mogle uskočiti u tenisice i juriiiš po svuda kao supermen brzo lijevo do prve gredice pa trk u sredinu do te gredice onda trk dolje na kraj vrta i samo udaram škaricama vamo-tamo .
Moj zadatak je bio( koji sam si sama zadala) da šišam živicu , forziciju, plijevim oko ruža i stalno nekaj sadim i dio dvorišta kosim pa ajd sad ti miruj i nemoj jer ne smiješ.... pfffff OBUZDAJ SEEEE; OBUUUZDAJ SEEE NESREĆOOO HIPERAKTIVNA!!!
kad obavim ove godine operaciju koju još moram odradit eh iduću godinu ima da budem ko vjetrenjača, da letim ko špriherica,..
po svud bum se razletjela .

Evo idem na druge misli jer ove me vuku u kvar .

Danas pržene lignje s krumpirom , blitvom i češnjakom. Sto jezika je pričalo danas to jelo

Bakina MICI je nanjušila žrtvu koja bu je mazila ( mene ) ha ha ha







gdje su te godine ???? ma koje godine ? curica u duši sa 93 godine a tek sada sa 94
zagrebačkim ulicama cesta mog života teče .Njegova me radost blaži njegova me rana peče- Zvonko Špišič -




.. tvoje bore ne odaju tvoje tajne,
tvoje godine,
tvoju ljubav,
tvoju bol,
- one krase tvoje lice,
prkosiš ovom svijetu svojim htijenjem življenja ti prekaljena ženo koju ne ruše ni kiše ni vjetrovi,
ti si kao feniks ustaješ iz pepela opet i opet i opet...

ti si moja ruža zbog koje ću plakati i ući ćeš u taj buket s bijelim Ljiljanom popraćena nebom ....nađemo se gore na klupici - koja prva dođe bezecira najljepši pogled