Ne znam koji ste vi motiv imali za početak pisanja bloga, ali moj je bio svojevrstan zaokret životu, bolje rečeno okretanje života naopačke. Hm, ma zapravo je to bio svjevrstan hir, koji je obzirom na sve i prilično dugo potrajao. No, ne želim sada biti nostalgična i vraćati se u neka "tužna, prošla" vremena. Sad sam u jednoj posebno lijepoj fazi života, koju ni svakodnevni problemi, razmirice i ostale turbulencije ne mogu pokvariti. Jednostavno sretna sam i zadovoljna, odlučna prekinuti neke stare navike i započeti sa novima. Imala bih vam još mnogo toga za reći, puno stvari za prodiskutirati, dosta komentara za podijeliti. Možda i dođe vrijeme da to napravim, ali jedno znam, da ovo vrijeme nije vrijeme za to. Ne bi to bilo ono pravo, iskreno, ponekad sarkastično i britko, ponekad patetično i svakodnevno. Gledam vas i čitam jer me to još uvijek ispunjava, i činit ću to sve dok budem imala potrebu za tim. Pozdrav i veliki do nekog drugog hira.
P.S. Ova djelomično otvorena usta nikada se neće do kraja zatvoriti...
|