|
Mjesto koje me je posebno impresioniralo je dvorac Bruchsal sa fantastičnim muzejom muzičkih automata koji su svi u funkciji i ljubazno osoblje koje pokazuje kako rade automati. A 27 dvorana prekrasno uređenih su posebna priča Drugi svjetski rat posebno je teško pogodio Bruchsal. Više od 80 posto grada je uništeno, uključujući veliki dio dvorca. Njegova rekonstrukcija i danas se smatra iznimnim postignućem. Kruna 2017. godine bila je obnova prvog kata, kakav je postojao od 18. stoljeća do uništenja 1945. godine. Glavnu ulogu u rekonstrukciji dvorana su imale arhivirane fotografije, bez njih bi obnova bila nemoguća Ovako je dvorac izgledao poslije rata (izvor Deutsches Musikautomaten-Museum) a ovo je mali dio iz moje arhive kako sada izgleda, mogu samo reći da se divim tim tisućama ljudi koji su uspjeli sve rekonstruirati, fakat majstorski i najveća je fora kada sam ušao u dvorac pojma nisam imao da je bio praktički do temelja srušen, raspametio sam se kada sam spoznao detalje. Svaka čast majstorima bravo. |
Danas je Karlsruhe na par fotografskih crtica gdje je kraj? znaš davno sam želio prestati pisati stihove jednostavno sam bio bačen na scenu kroz velika vrata nesvjestan uz prve raskole sam samostalno počeo pisati jer riječi su me gutale volio sam popularnost i onda,onda se dogodilo zasičenje pitanje zašto ? i dokle? kraja vidio nisam osim da spustim zavjesu i onda u mraku bine mi je stigao šapat najbolji bijeg od svih briga i problema jest poezija... ona ima najširi spektar kojim je moguće izraziti osjećaje... ne postoji toliko boja, toliko nota koliko postoji riječi.... ja Ti samo mogu beskrajno zahvaljivati na svemu što sam spoznala i promijenila uz tvoje pjesme... i, ako išta znači moja malenkost, ona Te moli, ne predaj se, ustraj...vjerujem u Tebe... pozdrav... sve je to ljubav... ona (blogerica) je nestala bez imena kao što je i došla jer upravo je takva i ljubav mudra na vagi prepoznatljiva u duši ostalo mi je tih par riječi dodira nježnosti što vlaži kraićak oka i pisanje uz pitanje dokle i kako nestati? |
danas par fotki Heidelberga U Njemačkoj često poslužuju jaje na mesu kod nas nisam to viđao u restoranima. Očima sjene uvijek se pitam tko sam ja ustvari ponekad stranac samom sebi gledajući se očima sjene čas ispred sebe čas se vučem iza jedino se tvom vihoru prepuštam poput vjetrenjače |
nikada nisam čuvao snove mijenjao sam ih u sutonima tmurnih dana dok oblaci plakaše pustio sam da odumiru poput pjesama i rađaju se novi |
volim promatrati poput režisera stavljati likove u životne vizije pisati riječi nalik vjeri srca kada igra iskrica te zavlada nebom bliskosti u vječnosti fotografije sljubljenih sjena zarobljenih na zidu novih fasada duša |
samo 2 km dalje od centra, a isto u centru na Strojarskoj cesti nikla je "Adventska kućica" |
|