Danas je Karlsruhe na par fotografskih crtica gdje je kraj? znaš davno sam želio prestati pisati stihove jednostavno sam bio bačen na scenu kroz velika vrata nesvjestan uz prve raskole sam samostalno počeo pisati jer riječi su me gutale volio sam popularnost i onda,onda se dogodilo zasičenje pitanje zašto ? i dokle? kraja vidio nisam osim da spustim zavjesu i onda u mraku bine mi je stigao šapat najbolji bijeg od svih briga i problema jest poezija... ona ima najširi spektar kojim je moguće izraziti osjećaje... ne postoji toliko boja, toliko nota koliko postoji riječi.... ja Ti samo mogu beskrajno zahvaljivati na svemu što sam spoznala i promijenila uz tvoje pjesme... i, ako išta znači moja malenkost, ona Te moli, ne predaj se, ustraj...vjerujem u Tebe... pozdrav... sve je to ljubav... ona (blogerica) je nestala bez imena kao što je i došla jer upravo je takva i ljubav mudra na vagi prepoznatljiva u duši ostalo mi je tih par riječi dodira nježnosti što vlaži kraićak oka i pisanje uz pitanje dokle i kako nestati? |