..bez imena.. :namcor: - *..želim te vidjeti..*

nedjelja, 16.12.2007.

..bez imena..

- bilo mi je dosadno pa sam počela na papir pisat, pisat i pisat..i neš je nastalo..evo vam pričice..NOVI DEČKO U RAZREDU..malo je preeljubavna, ali..ljubav je danas popularna..nadam se da se ljudi koje sam spomenula neće ljutit na mene..oni su mi bili inspiracija..jer su to ljudi koji su mi među najvažnijima u životu..
Likovi:
- glavni: Tihana (cura koja priča) i Matej (novi dečko u razredu)
- sporedni: Endrinna (Tihanina najbolja prijateljica), Vid (Endrinnin dečko), Dario (njega sam izmislila, on ne postoji, a tumači Tihaninog dečka), Helena, Kristina i Ivana (Tihanine prijateljice iz razreda) i Barbara (Matejeva sestra).. ali nisu jedini, evo vam još ljudi koji su mi jaako važni, ali nisu u priči: Puška, Cuky, Lowro, Kata, Šantek, Melanija, Tinek, Perach, Ivek, Bobek, Dora & Andreja.. cerek kiss cerek kiss

«Kada ćete se ženiti?» – zadirkivali su mene i njega prijatelji. Priznajem, godilo mi je što mi prijateljice zavide na zgodnom dečku i stabilnoj vezi, no nikad nisam imala snage priznati da i ja njima pomalo zavidim. «Blago tebi, ti nemaš ljubavnih briga» - rekla mi je Endrinna nakon, što je cijelu nedjelju uzalud čamila kod kuće u nadi da će je nazvati njen dragi Vid. «Nemam», rekla sam joj, ali mi nedostaje malo uzbuđenja. Kod mene je sve bilo kristalno jasno i predvidljivo. Dario i ja izlazili smo van svakog petka i subote, a preko tjedna bismo se povremeno našli u kafiću. On je trenirao nogomet, pa su utorak, četvrtak i nedjelja bili rezervirani za treninge i utakmice. Što se tiče seksa, tu smo još bili neiskusni. Jednom smo nešto pokušali, ali smo oboje bili toliko nervozni i neiskusni da smo odlučili još malo pričekati. «Mladi smo, imamo vremena.» - dogovorili smo se. Možda je tome pridonio i moj strah od boli i neželjene trudnoće ili mama koja je uvijek ponavljala «sve u svoje vrijeme», a to se i sasvim sigurno odnosilo i na spavanje s dečkom. Pretpostavljam da sam zato, odahnula kad sam shvatila da me Dario neće ni na što prisiljavati. I valjda se zbog svega toga nisam snašla kad je pored mene prošla «oluja» u obliku novog dečka Mateja, koji je došao u moj razred. Imao je svijetlo smeđu kosu, prekrasno čisto i meko lice. Od prvog se dana držao rezervirano. Sjedio je sam u zadnjoj klupi i nije mnogo pričao. Ubrzo su počele kružiti glasine da je čudak.
Neki su tvrdili da je izbačen iz bivše škole, no nitko ga se nije usudio pitati o tome. Nakon otprilike mjesec dana, sve sam češće osjećala Matejev pogled na sebi. Nas dvoje nikad nismo izmijenili ni jednu rečenicu, pa me sad zbunjivalo to što me sad toliko promatra. Živciralo me, ali mi je na neki način laskalo. Jednom sam se odvažila i odvratila mu strogim pogledom, na što se on samo vragolasto nasmijao. Brzo sam skrenula pogled, ljuta na sebe što ne mogu spriječiti izdajničko crvenilo. Sve su cure pričale u zagonetnom Mateju. «Čula sam da je njegova bivša pokušala samoubojstvo» - šapatom je rekla Kristina, dok smo stajale kraj wc-a. «Odakle ti to?!» - pitala sam ju s nevjericom. «Rekla mi je Ivana, a njen brat zna tu curu, njegovu bivšu. Navodno ima neke veze s drogom» - rekla je Kristina. Takvih je pričica bilo na tone. Prema jednoj verziji, Matejev je tata sjedio u zatvoru jer je pokušao ubiti njegovu mamu, a njegova sestra Barbara završila je u ženskom zatvoru zbog dilanja droge. Matej je i dalje šutio, i po ničem se nije primjećivalo da zna da je glavna tema u školi. «Tihana, u nedjelju priređujem tulum! Hoćete li ti i Dario doći?!» - upitala me jednog petka Helena. «Dario ima trening, a poslije obično ide van s dečkima iz kluba, ali pitat ću ga.» - rekla sam Heleni. Ispostavilo se da Dario ne može razočarati svoje dečke, ali nema ništa protiv da ja odem. Tako sam ja došla sama, a kad sam ušla u stan, jedva sam prepoznala lica zbog dima i prigušenog svijetla. Prišla mi je Ivana, pružila Colu i zaprepašteno rekla: «Jesi li vidjela koga je Helena pozvala?!», «Koga?!» - upitala sam je začuđeno; «Ni manje, ni više nego našeg Mateja..» - reče Ivana. Matej je sjedio u kutu pokraj linije. Uto se pokraj nas stvorila Helena, a mi smo je odmah zasule pitanjima. «Pa što ako sam ga pozvala? Pitala sam ga tek tako, a on je bez razmišljanja pristao. Priznajem, i ja sam se začudila» - objasnila je Helena. S čašom u ruci uputila sam se u središte gužve. Ne znam koja me crna sila vukla prema kutu u kojem je sjedio Matej. U polumraku sam ga primijetila pognute glave u nekom svom filmu. Podignuo je glavu, kao da je osjetio da ga promatram. Rekao mi je da sjednem. Ne znam više kako smo počeli razgovor, ali duljio se do dva sata ujutro. Pričali smo o svemu osim o sobnim stvarima. Niti je on mene pitao imam li dečka, niti ja njega o njegovoj prošlosti. Cijelu je večer pijuckao jednu jedinu čašu džin tonika. Pa sam zaključila da su glasine o alkoholizmu čista izmišljotina. Baš kao i one glasine o drogi i pljugi. Kad smo se počeli spremati za odlazak, o Mateju nisam znala ništa više osim da voli Iron Maidena, Crno Perje, špagete i horore. «Mogu te otpratiti kući?!» - ponudio se Matej. «Ne znam je li ti usput..» - odgovorila sam s nekom mješavinom straha i neobjašnjivog uzbuđenja što ću možda još neko vrijeme biti potpuno sama s njim. Takvo nešto nikad prije nisam osjetila. «Nema veze, ionako mi se ne žuri..» - rekao je i poveo me prema izlazu. Hodali smo pustim ulicama u potpunoj tišini. Osjećala sam neku napetost u zraku. Upuštam li se u nešto čemu nisam dorasla? Više od svega na svijetu željela sam da me on poljubi..i ni na sekundu se nisam sjetila Daria. Kao da moja veza od 2 godine nije ni postojala. Kad smo skrenuli u sporednu ulicu iznenada se okrenuo i upitao: «Hoćeš li navratiti k meni na kavu?! Nema nikoga doma..» Razum mi je govorio da odbijem poziv, ali nešto jače od mene natjeralo me da potvrdno klimnem glavom. Kad me primio za ruku i poveo prema ulazu, bila je to meni nepoznata ja – potpuno svjesna da se neću opirati bude li pokušao bilo što, bilo mi je svejedno hoću li se sutra kajati, hoće li me Matej smatrati lakom curom, što će na to sve reći moje prijateljice.. Kad je zatvorio vrata stana i bez riječi me povukao sebi i zagrlio oko struka, moje cijelo tijelo je drhtalo. Poljubio me prvo nježno, a zatim sve strasnije. Premda sam do tad mislila da se Dario dobro ljubi, to je bila blijeda sjena onoga što sam proživjela. Tad je rekao da će me otpratiti doma. Kad smo stigli do moje kuće, pozdravio se i otišao bez riječi i objašnjenja. U ponedjeljak sam slagala mami da se osjećam loše, pa sam ostala doma. Nisam ima hrabrosti sresti se sa Dariom. U glavi mi je vladala zbrka. Bila sam šokirana vlastitim ponašanjem, ali iskreno govoreći nisam se kajala. Da dobijem novu priliku, opet bih otišla s Matejom. Dario me nazvao poslije podne, no njegov me glas ostavio sasvim ravnodušnom. Ako ništa drugo, jučerašnja epizoda konačno mi je otvorila oči. Naša je ljubav (ako je to uopće bila ljubav) jednostavno izblijedila. Takav mi odnos više nije bio dovoljan. Željela sam ponovno osjetiti onakvu strast. Te iste večeri ostavila sam Daria. Iako mi je proturiječio, činilo mi se da je i njemu na neki način laknulo. Tko zna, možda je i on već osjećao našu vezu kao teret, ali nije imao hrabrosti prekinuti. Kad sam sljedećeg dana došla u školu, Matej mi se samo nasmijao, i skrenuo pogled. U tom su trenutku potonule sve moje nade. Spazila me Ivana i povukla na stranu i pitala: «Što se dogodilo? Jutros sam srela Daria i rekao mi je da ste prekinuli, zašto? Ma cijelu ste vječnost skupa!». «Baš zato!» - odbrusila sam i vratila se u svoju klupu. Jadna Ivana, na njoj sam iskaljivala svoj jad. Kad je zvono označilo kraj zadnjeg sata, nisam se žurila. Svi su već otišli, Dario među prvima, a ja sam se pognute glave vukla hodnikom, pa nisam primijetila Mateja koji je stajao naslonjen na zid. «Tinchi» - trgnula sam se na zvuk njegova glasa. «Moramo razgovarati» - rekao je. Primio me pod ruku i poveo prema izlazu iz škole. Srce mi je luđački kucalo, a noge klecale. «Za početak, jeli istina da imaš jako ozbiljnu vezu?!» - glas mu je bio pomalo grub. «Imala sam do jučer» - rekla sam mu. Moj ga je odgovor poprilično zbunio. «Znači, slobodna si?» - pitao je, a ja sam mu potvrdno klimnula glavom. «Uhh..upropastila si mi govor koji spremam već dva dana» - rekao je, i slatko se nasmijao. «Kako ću te sad zamoliti da ostaviš Daria, i budeš samnom?» - ponovno će on. Od silne sreće nisam znala što bih, pa sam ga zagrlila i poljubila. «Ali da znaš», promrmljao je između dva poljupca, « ništa od sexa dok ne budem siguran da imaš ozbiljne namjere». «Naravno, i dok ti meni ne ispričaš sve svoje mračne tajne». – odgovorila sam. «Ha, ha, ha..da sam znao da će moj dolazak izazvati toliko tračeva, došao bi sa natpisom: PRESELIO ZBOG VEĆEG STANA I NACRTANE GEOMETRIJE». – rekao je. «Nacrtane? Kakve veze ona ime s tim?» - začuđeno sam upitala. «Ma da, namjeravam upisati arhitekturu, a ovo je jedna od rijetkih gimnazija u kojoj se predaje nacrtana.» «A zašto si se držao toliko tajanstveno?» - opet sam upitala. «Jer sam sramežljiv, eto zašto!» «Hmmm..i u to bi trebala povjerovati? Nisam baš primijetila da si sramežljiv, znaš!» - odgovorila sam. «Pa zato i znam da smo rođeni jedno za drugo.» - rekao je i ušutkao me jednim predivnim poljupcem.
THE END

- i..kaj kažete?? Vam se sviđa.. naughty
- ajde..kommajte mi..
- i samo da kažem..ne pišem novi post prije 100 kommova.. yes
- volim vas sve..pussa.. cerek kiss
- vaša ..MiHaeLa.. cerek

| Just Say SomeThiNg (127) | PriNt sOmeThinG | # |

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

	prosinac, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

O MENI..

HMM..

OPIS BLOGA..

LINKOVI..

nedjelja, 16.12.2007.

..bez imena..