27.05.2006., subota
27.05.2006.
|
Jako se dugo nisam javljala. Od mog zadnjeg javljanja je prošlo deset dana. Činilo mi se kao da je puno manje. Nemojte se ljutit na mene. Ovdje je jako zabavno. U selu s jednorozima smo proveli deset dana. Oni su zapravo jako pametna bića. Svašta smo naučili od njih. A u zadnje vrijeme i kentauri su se počeli ponašat više prijateljski. Neku noć sam promatrala zvijezde s jednim kentaurom. Mislim da se zvao Miha. Prvo smo pričali o svemu i svačemu. Rekao je da se zove Miha. On je bio već malo stariji, pa je pokupio svakakve mudrosti po sviejtu. Ispričao mi je i da je sretno oženjen što nije čest slučaj kod kentaura jer se stalno svađaju. Pričao mi je svakakve anegdote o svojoj ženi Ewi i njihovoj djeci. Nakon toga smo nekako prešli na razgovor o zvijezdama. Reklao mi je da na Lyonu ima puno portala. Pričao nam je kamo sve vode. Mene zaintrigirao samo jedan. Pričao je o planetu Aqua. To je planet voda. Pun je mora slapova, rijeka i potočića. Rekao je da je to nešto predivno. Pravi raj na Zemlji. Ali rekao mi je da se dok ne dođem tamo moram malo strpit jer se portal otvara tek u šestom mjesecu. Jučer me Miha upoznao sa svojom ženom Ewom. Vrlo dojmljiva kentaurica. Njih dvoje su mene i Edoarda odveli do klimotopatske šume. Rekli su nam da takve šume postoje samo na Lyonu. U njima svi jednorozi i kentauri crpe energiju. Odveli su me do te šume. Prvo smo dugo hodali kroz gustu šumu, a onda smo stigli na proplanak. Bilo je puno vode i svjetla i jednorozi i kentauri su trčali okolo. Svi su izgledali tako sretno. To mjesto je stvarno bilo predivno. Miha i Ewa su mene i Edoarda nagovorili da s njima dođemo na proplanak. Pristali smo. Kada sam stala a taj proplanak, osijetila sam neku novu energiju. To je bio neopisiv osijećaj. Osijećala sam se sretno i ispunjeno. Bilo je to nešto predivno...  |
17.05.2006., srijeda
17.05.2006.
|
U pola dvanaest sam uzela svoje najpotrebnije stvari i sakrila se pod plašt nevidljivosti te pobjegla iz dvorca. Sa sobom sam uzela metlu, plašt nevidljivosti, čarobni štapić i još par knjiga. Taman na izlazu iz dvorca sam se spotaknula o nešto. Ili bolje rečeno o nekog. Zaustavila sam se i osvrnula. Na podu je ležala Mary. Prsni koš joj se nije micao. Ona nije disala. Bila je mrtva. Došlo mi je da plačem. Nisam mogla vjerovati. Tko bi to napravip? Bila sam sva u panici i nisam znala što da napravim. Nisam joj nikako mogla pomoći. Došlo mi je da vrištim. IZ razmišljanja o tome me prenulo kada sam najednom sam čula korake. Neko je dolazio. Zavukla sam se pod plašt i pričekala. Stvorila se jedna djevojka. Počela je tresti Mary i govoriti: Probudi se! Moraš se probudit! Anna je... tvoja polusestra! Ostala sam zgranuta. Kaj Mary ima polusestru? Kad sam vidla da će se ta djevojka pobrinuti za nju odtrčala sam iz dvorca. Ostalo mi je još samo par minuta do dvanaest. Kad sam stigla do Hogsmeada na dogovoreno mjesto Edoardo je bio tamo. Primio me za ruku i počeo trčati prema šumi. Pitala sam ga kako ćemo mi točno doći do tamo, a on mi je rekao: Svake godine je u Hogsmeadskoj šumi u petom mjesecu otvoren jedan portal koj vodi do Lyona. Mi samo trebamo doći do tamo i izgovoriti čarobne riječi. Kada sam ga pitala koje su to riječi rekao je da ih ne zna na pamet nego da ih ima zapisane. Najednom smo stigli do središta šume gdje je bio proplanak. Na sredini je bila crvena svijetlost. Edoardo i ja smo stali u tu svijetlost i počeli nekako čudno lebdit. Edoardo je izvadio komad pergamenta i počeo čitati: In the untouched forests, A magic portal appears. A savior for the unicorn land Or symbol of their deepest fears!  Sa svih strana su počela bljeskati svijetla. Počeli smo se vrtjeti po zraku. Neka čudna struja nas je pokretala. Okretala sam se na sve strane. Oko nas su bile zvijezde i planeti. Plovili smo svemirom. Bilo je na neki čudan način čak i zabavno. Ali što god da sam radila nisam ispuštala Edoardovu ruku ni na trenutak. Najednom je sve stalo i mi smo se stvorili na posve novoj zemlji. Većinom je sve bilo zaleđeno i kamenito. Naišli smo na jednu tablu na kojoj je pisalo: Ejdvo u udalks eviž iruatnek i izorondej! To je bio zajednički jezik kentaura i jednoroga. Edoardo mi je sve preveo pošto je on pričao njihov jezik. To je značilo: Na ovom planetu u skaldu žive kentauri i jednorozi. Nisam znala da ima i jednoroga na Lyonu, ali to me razveselilo jer volim jednoroge. Odmah smo i sreli jednog jednoroga. On je nažalost bio mlad, pa nije imao još uvijek rog na glavi.  Meni je sve to izgledalo kao pustoš, ali me Edoardo odveo malo dalje i otkrio mi prave čari tog planeta. Na drugoj strani planeta je bilo toplo i šareno i sve puno kentaura i jednoroga. Kentauri nas nisu baš veselo dočekali, pa smo se sklonili u selo jednoroga. Bilo nam je baš lijepo... |
15.05.2006., ponedjeljak
15.05.2006.
|
No, da, u Hogwartsu se desilo dosta zanimljivih stvari. Kao prvo Loyd i Astrid više ne hodaju. To me tak začudilo. Loyd je inače Ok tip. Uglavnom, Astrid ga je zatekla kako se žvali sa Pansy. Mislim, barem si je neku zgodniju mogao naći. Stvarno je čudan. To već zna cijela škola i svima je žao Astrid. Malfoy je bijesan jer ga je Pansy napustila i sad širi razne glasine po školi. Meni je Astrid u povjerenju rekla da je na Loydovoj ruci vidla Tamni znamen. Obećala sam da to neću nikom reći, i do sad nisam nikom rekla. Jedna od novosti je i to da je Mary Matthews prohodala s malim slavnim Harryjem Potterom. Ona je tako zaljubljena u njega. Makar je ona dvije godine starija od njega. Ah, njihovoj ljubavi očito ništa ne stoji na putu. Treća stvar je ta da Amy prestaje sa školovanjem u magičnim školama. Odlučila je svoj život posvetit bezjačkom svijetu i živjet u njemu te se pravit kao da za magiju i Hogwarts nikad nije čula. Zbog toga je odlučila da ne ostane u nikakvom kontaktu s ljudima iz čarobnjačkog svijeta, pa čak ni sa mnom. To me jako pogodilo. Baš mi je žao. I ono što je najbitnije je da ja napuštam Hogwarts. Gotovo je. Naravno, ne iz istih razloga kao Amy. Za moj odlazak iz Hogwartsa još niko ne zna. Niti će saznat dok ne bude prekasno. Nakon onog izleta u Hogsmeade sam se vratila natrag tamo navečer, potajno. Otišla sam naći Edoarda. I našla sam ga. On je rekao da je i on mene htio potražit, ali da se bojao. Rekao mi je da mu je jedan kentaur otkrio da postoji planet kentaura. Zove se Lyon. Pitao me da li bi htijela s njim otić tamo. Ja sam pristala. Dogovorili smo se da ćemo otići danas u ponoć. P.S. Molim vas da odete na http://klubhp.blog.hr i tamo u anketi u lijevom boxu glasate za Mirandu, Lunu ili mene na izboru za predstojnika Gryffindorskog doma. |
11.05.2006., četvrtak
11.05.2006.
|
Ovaj vikend smo bili u Hogsmeadu. Kad smo došli Amor i ja smo se malo šetali, išli smo u Medičarnicu i Zonkov dućan psina, sve u svemu bilo nam je zakon. Onda mi je Amor rekao da mi mora nešto pokazat. Odveo me u neku šumu i zazviždio. Najednom je došao jedan dečko. Izgledao je potpuno isto kao Amor. Amor mi je objasnio da je to njegov brat blizanac koj se mora skrivat od Voldemorta jer ga on pokušava ubit. Kad mi je to rekao osijećala sam nešto čudno. Rekao mi je da se njegov brat zove Edoardo i da je zbog sigurnosti promjenio i prezime te da se sad ne preziva više Black nego Allamandola. Bila sam zgranuta s tom pričom. Očekivala sam sasvim normalan izlazak s dečkom, a u što se to pretvorilo. Ne mogu vjerovat. Usred sve te priče i objašnjavanja ja sam najednom čula korake. Neko je dolazio. Amor je uspio pobjeć, ali ja ne. Edoardo i ja smo se sakrili na jedno drvo. Došla je profesorica Trelawney. Počela se nešto derati i govorit, ko da ju nešto opsjeda ili ima neku viziju. Najednom se srušila na pod. Nakon par minuta se dignula i osvrnula se oko sebe ko da se čudi svemu oko sebe. Onda je otišla. Edoardo i ja smo sišli s drveta. Rekla sam mu da mi je to profesorica iz Proricanja i da sam oduvijek mislila kako je malo luda, ali da sam sad u to uvjerena. Onda mi je on rekao da mi mora nešto važno reći. Počeo je pričat. Rekao je da je kada su on i Amor navršili četri godine jedan dan iznenada Voldemort došao u nihovu kuću kada njihovi roditelji nisu bili doma. Voldemort im je navodno rekao da on traži svog nasljednika i nešto u tom stilu. Onda je kao kad je Voldemort vidio Amora rekao da će on biti njegov nasljednik i još nekakve slične gluposti. Rekao je da je nakon tog događaja Amor postao jako zao i osijećao se jako važnim zato što je on Voldemortov odabrani. Kad je završio sa cijelom pričom ja sam pitala: To je nešto kao da si ti dobar, a Amor loš blizanac ili...? Rekao je da je to istina i da Voldemort zapravo traži cijelo vrijeme Amora jer ga želi imati u svojoj službi, a da njega (Edoarda) pokušava ubiti čitavo vrijeme te da je to razlog zašto on bježi. Ne znam zašto, ali imala sam neki osijećaj da govori istinu. Najednom je samo od nekud došao Amor. Uzeo me za ruku i povukao van iz šume. Kad smo izašli van ja sam ga pitala da li bi se mogli vratit u dvorac. On me začuđeno pogledao i pitao: Što ti je Edoardo rekao? Znaš, on ima jako bujnu maštu, sve ovo bježanje mu je malo naštetilo u razvoju... No, ja sam ga prekinula i natjerala da se vratimo u dvorac. Sad više ne znam kom da vjerujem. Sve je tako čudno. Kome da vjerujem- Edoardu ili Amoru? Ne znam za vas, ali ja imam čudan osijećaj da Edoardo priča istinu... |
04.05.2006., četvrtak
4.5.2006.
|
Ah, napokon i dobre vijesti. Zato što smo u ponedeljak imali nastavu, a bio je praznika sad umjesto škole sutra idemo u Hogsmead. Genijalno! Dogovarala sam se nešto s Lisom, Astrid i Daisy da bi mogli ić zajedno u Hogsmead. U našu Društvenu su poslje nastave došle i Nora i Sara, one su se dogovorile da će naravno ići zajedno. Ovo im je tek drugi put da idu u Hogsmead i jako su uzbuđene. Poslje njih je došla Tara s Larom i Loydom i još nekom curom iz Gryffindora. Astrid nas je onda otkantala i dogovorila se s Loydom da idu zajedno u Hogsmead. Lara, Tara i ona cura su došli do mene, Lise i Daisy. Njih tri su se dogovorile da će isto ić s nama. Ta treća cura se zove Mary Matthews. Gryffindorka je. Onda sam ja primjetila: Blago se Loydu i Astrid, oni idu zajedno u Hogsmead. A ja idem sama. Tara se samo nasmiješila i rekla: To ti samo misliš! Cijelo popoden sam ju nagovarala da mi kaže što je s tim mislila, ali je ona bila nepopustljiva. Na večeri je bilo dosadno ko uvijek. Daisy, Lisa, Astrid i ja smo imali raspravu na intelektualnom stupnju (ha ha) kad su našem stolu prišli Tara i Amor. Ajme, nisam mogla vjerovat! Tara se nasmiješila i pitala nas: Možemo mi sjest s vama? Rekli smo da mogu. Pozvala sam Taru da sjedne pored mene, ali ona je produžila dalje do Daisy, Astrid i Lise, a Amor je sjeo pokraj mene. OMG! Htjela sam ubit Taru, ostavila nas je same i počela s Astrid raspravu o Nirvani i Kurtu. No, na kraju ipak nije ispalo tako loše. Pričali smo o svemu i svačemu. I na kraju me pitao da li ću htjet ić s njim u Hogsmead. Ja sam pristala. Htjela sam vrištat od sreće. Hvala Bogu da nisam vrištala. Danas cijeli dan nije bilo Vedrana nigdje, gdje je on nestao? |
01.05.2006., ponedjeljak
1.5.2006.
|
Ovaj vikend smo igrali završnu utakmicu s Gryffindorima. Bilo je genijalno. Astrid, Lisa i Daisy te Angelina, Alicia i Maya su cijelo vrijeme zabijale golove. Bili smo izjednačeni sve do kraja. No, naše lovice su imale većih problema s gađanjem jer su Gryffindori imali briljantnog vratara- Olivera Wooda. Naš vratar je jedan dečko na drugoj godini. Na audiciji je bio najbolji, pa smo ga uzeli. Naporno je trenirao, pa je bilo nešto od njega. Udarači Fred i George te Vedran i Cho su jedini koji svoj posao nisu obavili kako treba. Taman kad smo i ja i Harry ugledali zvrčku, Harrryju je bila nadomak ruke, Harryja je pogodio maljac, a ja sam uhvatila zvrčku. To i nije bilo baš fer, ali hvala Bogu da smo pobjedili. Osvojili smo Metlobojski pokal!!! Ne mogu još uvijek vjerovat. Ogroman je, ja bi ga najradije zadražala, ali ga moram predat u školu. U Društvenoj je bilo ogromno slavlje. Svi smo se zabavljali i bilo je zakon. No, ne bi mi slavili da smo znali da danas ujutro trebamo ići u školu. Mislim ono? Ljudi, kaj se po praznicima ide u školu?? Nenormalno... I to smo još danas imali Skrb. Dosadno! Kad smo došli do Hagridove kolibe tamo su bili ogromni sanduci iz kojih se čuo čudnovat čegrtav zvuk, ispresijecan nečim što je podsječalo na omanje eksplozije. Hagrid nam je priopčio da se unutra nalaze Praskavi repani. Ma molim vas! Grozno! Ta bića su nalikovala na izobličene jastoge bez ljušture, bili su sablasno blijedi i sluzavi, nge su im čudnovato stršale, a glavama nije bilo ni traga. U svakom ihn se sanduku nalazilo oko stotinjak. Što je najgore zaudarali su na ribu. Nakon našeg prvotnog šoka Hagrid nam je priopćio: Neki među njima imaju žalce. Mislim da su ti muški, a ženke imaju nekakve sisaljke na trbusima... za isisavat krv ako se ne varam. Ja sam si u sebi mislila: Ma nije valjda. Ko si ne bi poželio kućnog ljubimca koji te istovremeno može opeći, ubosti i ugristi? No taj sam komentar zadražala za sebe. I tako sam provela grozno jutro sva mamurna igrajući (moš si mislit) se sa praskavim repanim.... |