srijeda, 20.05.2009.

Somewhere over the rainbow.....

Kako je čudno opet biti ovdje....kao da sam se odjednom vratila u osnovnu kad sam pisala kao luda...pisala i brisala takoreći.....
Znam da ovo i nije najbolji način za rješavat svoje frustracije i probleme,ali već godinama mi se čini kako je ovo očito jedina stvar koju mogu raditi bez da zajebem.....
Ja nisam kao ostali i ako se nekome nešto čini ok,meni ne mora biti ok....
Nešto što je nekome normalna stvar,mene može povrijediti....
Nisam osoba koja će doći i reći 'ok,meni smeta to,to i to',pogotovo ne kada vidim da za to nema smisla i da tako i tako ne mogu promijeniti ništa.....
Radije ću to zadržati u sebi.....
I znam,eksplodirat ću jednom,i izbacit sve te stvari iz sebe i to neće biti dobro.....al' očito da ne postoji drugi način.....
Ne želim mijenjati ljude oko sebe,kao što ne želim da mene mijenjaju,te smatram da osobu treba voljeti onakvu kakva ona jest,sa svima manama i vrlinama....samo nisam sigurna da li se u tu kategoriju ubraja i prošlost te osobe.....
Teško mi je kad sam ovdje za nekoga,a taj netko se konstantno osvrće iza i gleda na vrata koja bi, (po mom mišljenju),trebao zatvoriti....
I ne mogu razgovarati o tome,jer mi se oči napune suzama i osjećam se kao zadnja budala,hvala Bogu na autobusima koji dođu u pravi trenutak....
I ja trenutno mogu to pustiti,mogu to ostaviti iza sebe,ali tko mi može garantirati da za tjedan,dva,tri,opet neću naići na nešto ovakvo? na neku sliku il tako nešto?
A opet,ne vidim smisao u tome da sad napraviš nešto (npr obrišeš nešto) zato što to meni smeta....jer onda to ne bi napravio zato što ti to sam tako želiš i to bi me još više povrijedilo....
Znam,tražim puno,neki bi rekli i previše,pažnje,ljubavi i ostalog.....
Ovakvu situaciju sam već jednom prošla i mislim da sam se dovoljno opametila i dovoljno sazrela da shvatim da kroz to ne mogu,a i ne želim opet prolazit....jer najgore je kad se zaljubiš,kad si lud za nekim,a ta osoba.....ne znam....
Obećaješ da me nećeš povrijediti,a ni ne znaš koliko ovakve stvari ostave traga na meni.... Znala sam za to i prije,al' sam samu sebe uvjeravala da me to neće povrijediti....al' pogriješila sam očito....(rijetki su trenuci kad ja priznam pogrešku).....
I da,pravit ću se sad luda i da mi to ne smeta ui da je sve super i divno i krasno.....jer tako i tako ne postoji način da išta od ovog promijenim.....