postoji li odgovor na pitanje zašto?

https://blog.dnevnik.hr/zanepovjerovat

četvrtak, 19.06.2008.

Čovjek mora biti dovoljno velik da prizna svoje pogreške, dovoljno pametan da od njih nešto nauči i dovoljno jak da ih ispravi....

Što reći,još jedna školska godina je završila,još jedno ljeto je došlo i ja umjesto da razmišljam o tom ljetu i o tome što ono nosi,ja se već sada brinem oko iduće školske godine.....
Shvatila sam da mi je to najgora mana....
Ako sam s nekim,razmišljam što će bit kad to završi,ako je netko ljubazan prema meni,ja cijelo vrijeme razmišljam o tome što želi od mene i kakvu uslugu sada treba.....
I to je zbilja grozno jer nikad se ne možeš u potpunosti opustiti,uvijek te nešto koči,to je definitivno stvar na kojoj moram poraditi...
Malo sam razmišljala i shvatila sam da sam se dosta promijenila te da je zadnjih godinu dana jako utjecalo na mene.....
Sada jednostavno vidim stvari jasnije,vidim u čemu sam tolike godine griješila(Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.) ,vidim što moram promijeniti,jednostavno sam,kako bih to rekla,odrasla....
Mislim i dalje se u meni krije jedno veliko dijete,samo što sam sada malo manje naivna,malo manje dodirljiva,malo me teže povrijediti i naposlijetku, slomiti.....
Zapravo,bilo bi čudno da se nisam nimalo promijenila nakon svih stvari koje sam ove školske godine prošla i ne vidim u tome neku tragediju,zapravo sam jako sretna zbog toga....
Uostalom,i da sam htjela,nisam to mogla spriječiti.....
I neki ljudi možda misle da sam luda jer se cijelo vrijeme smijem,čak i kad se nešto loše dogodi....
Ali zapravo se moja ludost ne poklapa s njihovom....
A uostalom,ponekad jedan posto ludosti nadjača 99 posto razuma....


Volim vas!

- 19:07 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.