PRIJATELJU
nije da me nije tvoja suza pekla
dok po tvojem obrazu polako je tekla
snagom svog bića i uma,trudila sam se i ja
da mi iz oka suza nebi kanula,
i poželjela sam, da opet zora bi osvanula
imenom tvojim tad sam je prozvala
uspomenu vrijeme ne može da izbriše
odjek tvojih koraka u daljini, sve je tiši..tiše..
upalim svijeću i kleknem kraj groba
ko u igri tad, u ono đačko nam doba,
iz sunčevog žarka osmjeh tvoj zablista
ko prvog nam dana, bilježnica bjelog lista...
i ništa nije isto, promjenilo nas vrijeme
sve se svelo na neke nedovršene teme,
osjetio si, da čeka te sudbina na cesti
zato ti se žurilo u auto sjesti..
da si tada, bar minutu dalje ostao
ko tad, u đačko doba i danas bi se smješio,
al sudbina uzela te u naručje svoje
a ja još ponekad u snu dozivam ime tvoje,
-žana-
