čaša nevjere
ko ptica ranjena, kriknula bih sa visine
od jada prozivala bih tvoje ime
i dok sa usana tvojih žedna
čašu nevjere pijem
željela bih ti oprostiti
al to ne umijem
od tuge izgubi se zadnja nada
kako čemo dalje, pitam te sada
i vjera polako u meni se gasi
može li još nešto, da nas dvoje spasi
i dok polako tonem u san
ni ne shvačam dal uistinu
desilo se to taj dan
kad došao si kuči
onako kasno
i sav umoram
i čije li ime sad šapućeš u snu
nikoga sa tim imenom nema
tek uz tebe još uvijek
samo ja sam tu
-livijana- j
ovu pjesmu poklanjam tebi MALENA...
znat češ zašto..toliko si me iznenadila..hvala!
