srce okameni
voljela sam snagom koliko srce je imalo
voljela sam a ti, tako malo ti si pružao
voljela ja tebe sve do tada
dok mi ne izgori zadnja nada
a došlo to tako iznenada
nisam ni shvatila tada
i dok sad razmišljam u zagrljaju
proljetnog dana
još uvijek tražim odgovor u sebi
što li se desilo sa nama
zašto sam posle tih godina sama
pitam te nevjero moja sva u suzama
zašto sad pored nje se budiš
zašto nju grliš, ko nekad mene ju ljubiš
pitam se, i tražim odgovor kojeg nema
srce se sledilo, okamenilo ko stijena
i suze se u biser slile na licu
znam da nemam više pravo na to
al još uvijek te volim, izdajico!
-livijana-