vrati se
ide život kao rijeka
dolaziš mi daleko, izdaleka
dok moje te vjerno srce čeka
proplakala bih od sreče
i suzama zalila sve mi cvjeće
što sam sretna što srce tvoje
druge žene da voli- neće
srečo moja, kod nas je proljeće
i sve cvjeta i miriše
a kod tebe nevremena
i duge te prate kiše
da se vratiš imaš razloga bar sto
a da ti nije ni sve to dovoljno
srećo moja u naš se dom vrati
da sin te tvoj, može ocem zvati
-livijana-
