ideje u oblacima

Prošlo je sve. Svjetla su se ugasila, prestalo je treperenje žaruljica, božićna drvca su završila na eko otocima. Moglo bi se reći-predstavi je kraj. U ovom slučaju ne mislim pogrdno. Završilo je sve ono što nam je u blagdansko vrijeme donosilo: barem tračak nade i vjere da bi moglo biti bolje. Pripadam li klasi pesimista? Da, tako je gotovo oduvijek bilo, a sada je i vrijeme (i moje životno vrijeme) u kojem ne mogu misliti optimistično. Sve je manje reklama (i onih na TV-u) koje agresivno bombardiraju osiromašeni hrvatski puk nudeći nešto po samo 398 kn na dvije godine, a to isto stane u džep hlača.Ali, ništa nije tako primarno, nego imati posljednje čudo elektronike, jer to je (barem za dio mlade populacija) biti ili ne biti! Na žalost, istrošile su se sve vrijednosti koje utjelovljuju duh Božića. Gorka stvarnost nudi različite slike: starica prekopava po kanti za smeće, a u vrećici nosi polutrule listove smrznute salate i dvije jabuke. Tek malo dalje, na parkiralištu, šepuri se u obijesnom automobilu obijesni mladac koji nema dovoljno godina života da bi otplatio retrovizor svojega ljubimca.Čovjek se naježi, skupi mu se u grlu i pita se: što kada se podvuče crta u ova dva primjera i dobije rezultat inventure života?
A svi su , i oni elitni, i oni ubogari, toliko željeli osjetiti duh blagdana.Već tradicionalno, svi smo zaželjeli biti jako dobri, milosrdni, plemeniti, kao da tražimo oprost za ono ubuduće. Jesmo li uistinu takvi? Ponašamo se kao da je vrijeme narudžbi za ukusna jela, sad i nikad više!
Dan po dan, sve je prošlo i vratismo se istini: sivome životu u kojem nas svaki novi dan podsjeća na vrijeme i uvjete u kojima živimo, vrijeme u kojem nemamo vremena, vrijeme u kojem smo opet (po tko zna koji put) opterećeni prošlošću i suočeni da nam je netko ukrao Božić...