Treperiš u vrhu svjetlosti i tiho vedrinom osmjeha, izlaziš iz leptirovog daha. Prilaziš mi dužinom duše, izazovno šećeš mojim pogledom i neprestano opijaš uzdasima. Smatram te svojim korijenom, s tobom mogu nebo dosegnuti i kao vjetar zauzdati oblake, mogu poput sjene izrasti, pa po tvome tijelu isplesti meke dodire blagosti. Dok se sa obzorja pružaš natapaš me kapima strasti, a kad brazdama muškosti doneseš tišinu mirisa u drvoredima tvoje zrelosti otkrivam putove njedara. Dragocjen si izvor proljeća, iz tebe se rađa sunce i zasipa polja kamilice. Pod tvojim koracima živim, pod tvojim osmjehom tečem, na tvom tijelu postajem ratar. Kao da sam iz tebe niknuo toliko se za mene trudiš, mila, u svom srcu za sve brineš, nježno primaš moj život, pa ga dušom u sebe sklanjaš, i nesebično se ljubavlju daješ. Treperiš u vrhu svjetlosti i tiho vedrinom osmjeha, izlaziš iz leptirovog daha. Prilaziš mi dužinom duše, izazovno šećeš mojim pogledom i neprestano opijaš uzdasima Zal Kopp |