Eh da bila sam u ZAGREBU! od 06.01 do 12.01.2008 bilo je to jedno poprilično naporno iskustvo, ali opet i jako zabavno!
Predavanja ko predavanja, ne bih sada o tom...samo bih pohvalila profesorice iz biologije i fizike...a o kemiji neću ništa reći hihihi
ne sviđa mi se to što nismo dobili nikakve skripte...ali nema veze svi profesori su nas usmjerili na ono što bi trebali znati za prijemni, pa čak i prof iz kemije koji nam je rekao neke strategije učenja i rješavanja...ali zato nas nije podučio o kemiji ali šta se tu može ;)
Olja, Biba i ja smo spavale u domu, u Maksimiru...dom je ok ni hrana nije tako loša! ali zato su ostale cure u domu bile koma...ne sve ali većina je!!!
mogu ih opisati sa 2 riječi : ŠTIKLICE , ŠMINKA u 6 ujutro!!!!!
Hrvoje i ja smo jedan dan išli na chagallovu izložbu u Klovićeve dvore...kad smo ušli u galeriju bili smo jako zbunjeni no brzo smo se snašli hahaha
tamo smo bili oko 2 do 2 i pol sata...izložba je zanimljiva, ali nas je iscrpila jer smo pomno proučavali slike i pokušavali shvatiti što znače, sad dali smo uspjeli ili ne u to baš i nisam sigurna!!!
Dečki su u četvrtak nastupali u jednom kafiću...nije važna posljećenost važno je to da su se zabavili i odsvirali korektno! (Brico, Hrvoje, Tomo i Ćosić)
U petak sam bila na klizanju...joj to mi je bilo SUPER...prvi put u životu sam stala na led...prije nego što sam zakoračila na klizalište bojala sam se, ali kad sam stala na led strah je nestao i sve je bilo super...nisam ni jednom pala hahaha ma ako se znaš rolati znati ćeš i klizati!!! samo mi je žao što smo tek u petak išli klizati...ali nije važno bitno da sam se klizla
Strah od klizanja nije bio ni do koljena strahu od ZET - a idemo Olja , Biba i ja kući s predavanja, vozimo se tramvajem i taman stanicu prije nego što trebamo izaći van uđe Zetova kontrola...ajme kako smo se mi prepale! Nismo kupile karte ali smo pripremile poruku ZG na broj 8585...no meni je par minuta prije nego je kontrola ušla u tramvaj stigla poruka i dok sam ja čitala tu poruku skužili smo zetovce...i onda sm brzo morala opet tipkat poruku zg i dok sam ja tipkala dođe žena iza mene i pita nekog KARTU MOLIM...ja taman stisnem šalji...i tak si kupim kartu po 10 kn...stao je tramvaj mi smo sve preplašene izjurile van...nismo mogle hodat koliko su nam klecala koljena od straha...no kontrola nije provjerila naše karte kako da smo uzalud potrošile 10 kn no nema veze sad smo naučile da moramo PAZITI !!! (to se zbilo u petak...TEK u petak ccc)
Zadnju veće u Petak smo sve tri lumpovale do jutra...kak bi mi rekle poharale smo ZAGREB hahaha čini se da je taj petak bio naj zanimljiviji dan i BIBI i OLJI i naravno meni
Došla sam kući tamtiritamtiridam(kak birekla prof iz biologije ...da skrati priču)
sjela sam za sintisajzer i odsvirala ono što znam i volim...za Elizu i sama sam sebe iznenadila i to UGODNO...tjedan dana nisam svirala i onda sam došla i odsvirala tako dobro da nisam vjerovala da to ja sviram (ne nepravim se sad važna...i možda to nije bilo tak dobro ali u svakom slučaju puuuuuno bolje nego prije)...iz toga sam nešto zaključila...ccc
Kad čovjek nešto forsira, ili kad duuugo "konzumira" neke stvari , te stvari ga izmore i to postaju gnjavaža a ne ugoda...onda se čovjek mora malo odmoriti i odmaknuti od tih stvari (taj odmor ovisi o tom koliko je gnjavaža trajala) a nakon odmora opet se prihvati te stvari i onda to bude savršeno!!!
Cijelo feriej sam probala odsvirati tu skladbu ONAKO baš onako kako sam si zamislila ali ju nisam mogla osjetiti i što sam više svirala to je skladba postajala monotona i naporna...i sad kad sam otišla u Zagreb nisam mogla svirati tjedan dana ... a kad sam se vratila i odsvirala to je bilo , usudit ću se reći, bžanstveno...no kako sam svirala sve više i više puta...to božanstvo je polako nestajalo i opet se počelo pretvarati u lagani napor...tako da sam prestala svirati...dovoljno je odsvirati jednom do dva puta na dan i onda će skladba uvijek u sebi imati dozu božanstva!
I opet se vraćam na to da je moj život ustvari jednak mojoj inerpretaciji te skladbe!!! Čovjek se mora odmoriti od stvari, onda opet uživati u njima ali opet ne pretjerati...jer da bi ljepota i čar uvijek bili tu treba biti umjeren; i više se odmarati od nekih stvari a manje uživati u njima...jer je onda užitak veći! u suprotnom nebi bilo užitka samo napor i dosada!!!
Ovo malo zvuči čudno no ja tako funkcioniram...kao i moja glazba i mi si tu ne možemo pomoći...jednom sam razmišljala da meni može "pomoći" samo netko tko će me uistinu uvjeriti da pretjerujem i da nekada nisam u pravu! (no trenutno meni ne treba "pomoć", jer dok imam glazbu imam nekoga jednakog sebi, a osobi koja me uvjeri da nisam u pravu divit ću se cijeli život)
|