Ljetni nedostatak inspiracije. Koji u zadnje vrijeme vlada blogosferom.
Dani mi prolaze u ugodnom raspoloženju, idem na more, družim se s frendovima, peku se roštilji...
Sve super, sve 5. Nemam se na šta žaliti.
Ostavljam vam ovu lijepu pjesmicu koju pjevušim zadnjih dana.
P.S. Krasno je biti sretno zaljubljen. Vjerujte mi.
Gradina Badanj je bila u funkciji od 5. do 14. stoljeća
Sv. Duh na Duševu - Podbadanj
U sjeni stoljetnih hrastova stotinjak metara iznad povijesnog mjesta gaza, kasnije drvenog mosta preko korita Dubračine, nalaze se razvaline crkvice sv. Duha. Kapela, koja se u vrelima spominje tek 1448., nalazi se u podnožju mrkih i tajanstvenih ruševina ranosrednjovjekovnog kaštela koji narod zbog njegova oblika naziva "Badanj", a čiji se pravi naziv krije u nazivu obližnjeg sela Kostelj. To je još jedna jednostavna građevina s pravokutnom, odnosno malo deformiranom trapezastom apsidom začelja, dužine nešto više od 12,50 m, širine 6,80 m (List 7, br. 4). Crkva je teško razvaljena i raspucala, prepuna kamena urušenog od svodne konstrukcije, i obrasla u gusto šiblje. Jedini je sačuvani otvor jednostavan prozorčić s pravokutnim špaletama oblika kasnijih puškarnica, dok je od većeg prozora na južnom zidu svetišta preostao tek trag bočne stijenke. U konstrukciji građevine postoje dva različita graditeljska izričaja. Starijemu pripada južni bočni zid, danas nagnut i dijelom uništen, građen od uslojenih manjih klesanaca, a mlađem horizontu pripadaju preostali zidovi, kao i svetište. Tek arheološkim istraživanjem mogla bi se potvrditi misao da je i ovdje izvorno romanički tip crkvice negdje tijekom 15. stoljeća obnovljen i "gotiziran". Možda je ta obnova uslijedila i ranije, neposredno iza potresa u 14. stoljeću, u kojem je razrušen te definitivno napušten kaštel na Badnju. Romaničkom duhu pripisati bismo i polukružni trijumfalni luk svetišta s jednim očuvanim stepenasto profiliranim impostom, sličnim spomenutom na svetištu crkve sv. Jurja na Gradini iznad Selca. Uokolo kapele uočavaju se tragovi nekih prigradnji, te jedne pravokutne kuće, a po predaji i ovdje je bilo groblje, vjerojatno uspostavljeno nakon pokrštavanja i napuštanja staroga groblja u obližnjem Strancu tijekom 12. stoljeća.
Badanj, ranosrednjovjekovni kaštel, nastao pregradnjom kasnoantičke jezgre, manje kružne utvrde, izuzetan spomenik ranosrednjovjekovne fortifikacijske baštine na vratima Vinodola, neumitno se urušava.
Pasmina je prvenstveno služila za lov lisica (engl. fox). Izraz Fox Terrier se do sredine 19. stoljeća odnosio na grupu pasa koji su se uzgajali za lov. Nazivali su ih još i "foxies", bez obzira na veličinu ili pasminu. Prvi registrirani Fox Terrier, zvan Foiler ili Old Foiler, registriran je u Kennel Clubu oko 1875. - 1876. i tako je ova pasmina postala standardizirana.
Usklađivanje pasmina je dovelo do podjele na Smooth i Wire Fox Terriere. Smooth Fox Terrier ima gladku, ravnu ali tešku i gustu dlaku, dok Wire Fox Terrier ima dlaku koja izgleda ispucano, iako je gusta i kovrčava. Uši im strše prema naprijed tako da rade oblik slova "V". Rep im uvijek stoji uspravno. Ovi psi imaju jaku čeljust, psihičku snagu i hrabrost za napad. Imaju tamne oči koje su uvijek pune života. Privrženi su obitelji, dosta ljubomorni i impulzivni.